|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
you don't know (hey it's me)
Nadam se da si sretna. Licemjerno gledaš na drugog, osuđuješ i tražiš pogreške, propuste, razlog da ga proglasiš krivim. Koristiš toliko jadne riječi, kojima bi inače opisivala vrlo odvratnu i odbojnu osobu. A ne nekoga takvog. Nadam se da si sretna kada lažeš, skrivaš se pred sobom i želiš sve. Misliš da to zaslužuješ, sebično grabiš, te sebe pretvoriš u žrtvu. Nadam se da uživaš u tome, da ti osmijeh na licu nije lažan, kao ni suze. Trebala bi uživati, ipak - sama si kriva. Ne vidiš ništa drugo, samo želje, nadanja, neke mogućnosti i propuštene prilike. Razmišljaš, previše i nadam se da ti je to u redu, jer ne ideš nikamo. Jesi li stvarno sretna kada laganim hodom dodiruješ tlo i držiš ruke onako skupljene u šake, udaljene od tijela, pa prate tvoje pokrete i osmijeh i suze? I sama znaš da je hod lažan. Jesi li sretna? Čini li te to sretnom? Nadam se da jesi. Onda si pravedna u svojoj nepravdi. I licemjerju. Ne znaš - kamo, ni kako, niti što se dogodilo. Poput palpitacija. A gdje si sada? Nadam se da si sretna. Uza svo to svakodnevno postepeno uništavanje, odbijanje i svjesno ubijanje sebe kakvu poznaješ. Jesi li time više na gubitku ili dobitku? Što želiš postići? Voljela bih znati, možda bih i mogla razumjeti tvoj um kada bi ponekad govorila o tome iskreno. Ali ti si laž. I sve što ti ostaje. Vjerujem da tvoji snovi, nadanja, želje, mogućnosti i propuštene prilike zapravo imaju nekog smisla, da bi mogli nešto značiti. Ali nikada ne govoriš o njima (nažalost). Nadam se da nisi nesretna. Nadam se da nećeš nikada biti.  Moja draga (tako bih te voljela spasiti).
40 komentari
|