|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
would you lay with me and just forget the world?
Krenimo. 31.8. - Nevjerojatna si. Zaista jesi. Toliko posebna i nedokučiva, a ujedno i neodoljivo slatka i pomalo dječje nevina. Nepopravljivi optimist koji nikada ne gubi dodir sa stvarnošću. Zbog tebe vjerujem u ljudskost i dobrotu, u ono malo iskrenosti u svijetu. Divim ti se jer si velika umjetnica, jer ne tražiš slavu nego užitak. Volim tvoje crteže, tvoj uredan rukopis, tvoje riječi, tvoj glas i sve na tebi. Divno je biti tvoja prijateljica i iščekivati dan kada ću te ponovno vidjeti. <3 Tebe tako kratko znam, ali si mi jako prirasla srcu u tom kratkom vremenu. Tvoja razmišljanja i pogledi na svijet su nešto u čemu ti želim biti ravna, ali sam zapravo daleko od toga. Imaš nešto u sebi što ljudima stavlja osmijeh na lice. Vrijeme provedeno s tobom svrstavam među najljepše uspomene. <3 4.9. - I really couldn't ever love you more. Jer si nevjerojatna. Najdivnija na svijetu. Tebi se mogu istresti kada sam ljuta i znam da mi nećeš zamjeriti, previše si dobra prema meni. Daješ mi najbolje savjete i uvijek si tu za mene, nevjerojatno si nesebična i razumna. Upotpunila si moj glazbeni i književni ukus, natjerala si me da vjerujem u sebe. Beskrajno te volim. Jer osim glazbenog i književnog ukusa, upotpunjuješ mene. Zaista si mi kao starija sestra koju nikada nisam imala. Ne vidim svoju budućnost bez tebe u njoj, znaš? Nezamislivo je razmišljati o bilo kakvoj sreći ako ti nećeš biti uz mene kao glas razuma i rame za plakanje. Prije godinu dana nisam pomišljala na to da ću te toliko voljeti, ni da ćeš mi biti jedna od najvažnijih osoba u životu. Niti da će mi srce toliko luđački lupati dok trčim prema tebi, niti da ću toliko obožavati onaj trenutak našeg prvog zagrljaja. Stoga neprestano proklinjem daljinu i želim biti uz tebe, gledati tvoje jedinstvene oči i onaj preslatki osmijeh, pitajući se čime sam te zaslužila. I koliko god pokušavala smisliti neki nemogući način da budem tamo, bez obzira koliko me zvuk izgovora "tristo kilometara" živcira, neopisivo je lijepo znati da ipak negdje postoji netko tko razumije sve moje snove i nadanja i tuge i trenutke euforije i sreće. Sati provedeni s tobom su prebrzo prošli, a toliko sam željela da vječno traju. Zato imamo lude snove o onih nekoliko zajedničkih dana po zimi. I najljepše uspomene. (A to je neprocijenjivo.) Snovi o San Franciscu. Chasing Cars. Everything. I nas dvije. I volim te. <3<3<3 
42 komentari
|