seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
zatvori oči
petak, 29.05.2009.
Usred blijedog ništavila, nekih dalekih obrisa trenutaka i zamišljenih doživljaja, kao prijeko potrebna analiza svega, pala je suza. Osjećaj krivnje nije bilo moguće nadjačati, niti slomiti, a ni pokušaj toga nije bio nadohvat. Kao da sve što je nekada bilo nestaje, ili jednostavno postaje očito da smo si za sve sami krivi.
Uvijek su postojale one osobe koje me vole i one koje me ne vole, a problem je zapravo bio u meni, jer sam više pažnje pridavala ovima drugima.

Sve što me nekada ispunjavalo, postalo je iscrpljujuće.
I kamo sada s tugom?
|