seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
but lately i'm just feeling mad
nedjelja, 26.04.2009.
Nikada me nisu učili prosječnosti, nikada mi to nisu dopuštali...

Vjerojatno je normalno mijenjati se s godinama. Odrastati. I vjerojatno je normalno primjetiti da se s odrazom u zrcalu mijenjaju i osobine, način razmišljanja, te pogledi na svijet. Ali jebeno je deprimirajuće uvidjeti da te promjene ne mogu svrstati ni pod "zadovoljavajuće", povjerovati okolini i pomiriti se sa svojim negativizmom. Ipak je najteže priznati sebi da postaješ nešto što nećeš znati podnijeti.
I uza sve bijedne pokuašje dokazivanja sebe kao neke drugačije osobe, izobličavanje vlastite ličnosti postaje iscrpljujuće, krajnje nepodnošljivo, a procijene koje bih inače bez razmišljanja označila kao neistinu oduzimaju mi sate razmišljanja - ali ipak nikamo to ne vodi, barem sam toliko znala.
Ali uvijek je lijepo znati da postoji netko tko vjeruje u tebe...
|