seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
a san je toliko sličio stvarnosti
petak, 27.02.2009.
Zrak koji udišem postaje pretežak. Kao da se svaka točka u prirodi okrenula protiv mene i pokušava me promijeniti - na gore. Prilično je čudno kad shvatiš da te izuzetan strah koči od nečega što poslijednjih godina želiš najviše na svijetu. Unatoč brojnim sukobima, nikada se zapravo nisam uhvatila u neslaganju sa samom sobom. Do sada.
Ionako se činilo kao davno odsanjani san. Stvarnost ne bi mogla biti toliko naklonjena mojim željama, jer filmski trenutci ne postoje.

Because if love means forever, expecting nothing returned
Then I hope I'll be given another whole lifetime to learn.
A što ako je vrijedno rizika? Onda ne može biti suludo, niti krivo. Možda nešto/netko u meni doista vjeruje u to, možda je moguće učiniti strah nemoćnim. Onda letimo iznad oblaka.
A to ne bi trebalo poznavati granice?
Ali zrake sunca toliko mirišu na nekog drugog...
|