seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
dancing in the deepest ocean
četvrtak, 12.02.2009.
Postalo je drugačije, isprazno. Nema više onog osjećaja, opća nezainteresiranost za svijet ponovno oduzima moć zdravog razuma, radnje su učinjene nesvijesno. I ponovno se nasmijem istim, pretjeranim stvarima i začudo - sve se ponovno čini tako jednostavno.
Zašto se neke stvari sada čine tako nestvarnima, udaljenima, dok su nekada bile potpuno normalne?

Samo čekam sunce pa da osjećaj umomizvantijela bude potpun i neće mi trebati nitko i ničije riječi da imam društvo. Ima nešto u svemu tome...
Kolika je ironija kada ti netko/nešto ostvari bezvrijednu želju, a ti u tome nalaziš razlog za dodatna promišljanja ni o čemu.
|