seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
here today, forgot tomorrow
četvrtak, 05.02.2009.
Kao hodati zatvorenih očiju u nepoznatoj ulici jednako je lako pronaći ono što tražiš. No kada bi postojao netko tko bi ti pružio ruku, ne bi li bilo lakše? Ruke nema. A sve više postaješ svjesna da oko očiju zapravo imaš povez koji ne možeš/ne želiš skinuti. Znaš da postoje ljude koji te promatraju, i čekaju kada ćeš se spotaknuti, znajući da će tada povez biti čvršće svezan. I misle da ti je stvarno stalo do njihovog mišljenja, ali zapravo se ti njima smiješ, njima i njihovom licemjerju i svakoj riječi što izgovore. Znaš da ti ne trebaju, ali na neki čudan način - oni trebaju tebe. I jebe ti se.
Čemu padati pred očima drugih, kada možeš pasti u samoći?

Sjedim i tek sam naizgled prisutna. I zatvaram oči pod zrakama sunca, i iako sam prije smo dvije minute izgledala hladno, sada se smijem. Volim kada imam puno obaveza, pa se vrijeme za dosadu i besciljna razmišljanja ne ukapa u moj dan. Kao da ni ne stignem biti sa sobom i to je divno. Sve više poprimam osjećaj da izgubljenosti u meni nije mjesto. Barem zaboravljam Sutra...
Smijeh u daljini tako podsjeća na sreću...
|