seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
pokušaj se oduprijeti
subota, 27.12.2008.
Pogledom koji seže u prazninu daljine ocrtavam ništavilo i vraćam ga natrag, u toplinu moje hladnoće. I hodam po maloj prostoriji i zaboravljam svoju namjeru i onda se pitam što mi je zapravo.
I sve što je tek maloprije činilo sreću, sada se čini tako prazno i daleko. Razlog i dalje ostaje nepoznat. Još jedan uzaludan korak i - ništa. Kao da nešto slijedeće i ne postoji.
Želim vidjeti Daleko, zaboraviti Ovdje i ispuniti Prazno nečim osobitim, ali kao da je taj jedan korak napravio granicu između čežnje i ostvarenja. Ipak je sve postojeće nepravda i za vrisak sreće stvarnost traži nešto više.
Prvi put da ne postoji strah od poslijedice, nego strah od očaja. I sve ostalo postaje nebitno.

Blagdansko vrijeme me ove godine nije učinilo posebno sretnom i nisam doživjela tu čar. Sva sreća da s njom i njom vrijeme brzo prolazi.
Zima kao da vječno traje...ali kao da ne želim ni početak proljeća.
Prazno.
|