seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
besmisleni dani. početak je novog sna.
nedjelja, 21.12.2008.
Prohladan vjetar i umirujuće zrake sunca učinile su prvi dan zime izuzetno ugodnim i meni podnošljivim. Uklopnjena u masu života na ulicama koje najviše volim osamljene i tmurne, gledala sam svijetlo nebo skriveno pod oblacima koje je više podsjećalo na dan kasnog ljeta. Samoća kao da i nije postojala, iako je moja tišina bila sveprisutna. Uz nalete snažnijeg vjetra i začudo uspiješno izbjegavanje veće mase ljudi, kao da mi je zimsko doba odjednom priraslo srcu iz nepoznatog razloga koji je ostao zameten vjetrom na osunčanim, hladnim ulicama.
Malo mi je trebalo da shvatim kako zapravo volim, ovakvu, vjetrovitu zimu.

Smisao se izgubi pod nekim novim nadanjima, ponesenim izvrnutim osjećajima. Kao da vrijeme i prostor ništa ne znače, trenutci su kratki, a sjećanja preduga. Ubojito je koliko jedna naizgled uobičajena stvar može biti značajna. Ili osoba.
Nedefinirani osjećaji kao da ne namjeravaju napustiti zapletene misli u zimskom vjetru pod neujednačenim zrakama sunca koje polagano nestaje u noći. A noć je tako dosadna spram živopisnog dana...
I kome još treba bijeli Božić? To je samo istrošena idila iz hepiend filmova...
UPDATE 25.12.
I sniježi. Na Božićno jutro. Ipak.
Sretan Božić!
|