seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
oh lord, won't you buy me a mercedes benz?
ponedjeljak, 15.12.2008.
Dakle...nemam riječi! Zapravo, imam, ali to su riječi koji najbolje opisuju moj takozvani izlet u Zagreb. Vidjela sam se sa svojima koji tamo žive, obišla i jedan dio Zagorja i nije me bilo briga što sam trčala po onom blatu u jedinim hlačama i jedinim patikama koje sam tamo imala, ni što sam kasnije bila prljava do koljena. I stvarno volim Zagreb, sve one široke ulice i visoke, osvijetljene zgrade i pogotovo onaj kolodvor, veći od osječkog aerodroma. Putovanje vlakom i mene čini neopisivo sretnom :D
Glavni razlog mog putovanja bila je predstava "S ljubavlju, Janis". Pola sata čekajući pred kazalištem sam nestrpljivo stiskala kartu u ruci i strčavala niz one stube, jer nisam znala što bih drugo radila.
I sam početak predstave me oduševio, pogotovo to što su napravili fantastičnu izvedbu sa samo četiri uloge. Prikazana je Janis kao mlada osoba, i kao starica kakva bi bila danas da nije umrla. Cijelu priču ona sama priča, pišući pisma obitelji i razgovarajući s novinarima. Posebno me oduševila kostimografija, jer je odjeća izgledala kao da je stvarno iz Janisina ormara.
A glazba...aww...na to nemam riječi! Iznenadile su me glasovne sposobnosti Zdenke Kovačiček i njezina odlična interpretacija Janisina glasa, te visina kojom pjeva mlada glumica Marija Borić.
Prva izvedena pjesma bila je Piece Of My Heart, po meni i najbolje izvedena, dok je trenutak Janisine smrti popratila Summertime. Dok su pjevale, osjetila sam sjaj u svojim očima jer sam imala osjećaj kao da slušam Janis uživo. Ne znam kada su me dosad neke pjesme toliko oduševile.
Na kraju su i spontano ponovili Mercedes Benz i svi u publici su pjevali s glumcima.
Nezaboravno ^^
Mislim da mi je na Me And Bobby McGee suza kliznula niz obraz...
Poslije predstave sam se prošetala do glavnog trga i zadržala se tamo neko vrijeme. Divila sam se kako je tamo sve lijepo okičeno, one lampice su uredno postavljene, bez pretjerivanja kao u Osijeku. A ipak je to metropola, ne...
Slijedeći dan - "kratka" šetnja kroz Importane i Avenue Mall, pripomaganje mojima oko rođendanske zabave iznenađenja za moju mlađu sestričnu (naravno ne u kuhinji, ja sam se držala onoga što mi ide - puhanja balona i razmiještanja namještaja...).
Navečer je uslijedio povratak kući, prilično miran povratak kući - spavala sam
u vlaku :/
Sve u svemu, shvatila sam da bih trebala češće odlaziti u Zagreb ili bilo gdje. Stvarno vrištim za promjenom okoline...
I dobila sam što sam htjela - jedan vikend samo za sebe, napokon, nisam morala ni o čemu razmišljati i to je zaista neopisivo dobro. Uživala sam u svakom trenutku predstave koja je dočarala život i razmišljanje Janis Joplin, i iako je njezino tijelo mrtvo 38 godina, njezin glas je još uvijek živ.
Živi i prepusti se, i postat ćeš više nego što si ikada sanjala.
|