seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
i uzmi još jedan dio moga srca < 3
petak, 12.12.2008.
I sutra ću s dječijim osmijehom sjesti na vlak i voziti se dvaipol sata do Zagreba, gdje me očekuje šetnja kišnim ulicama i promjena okoline, a to mi najviše treba. A navečer ću otići u kazalište na predstavu o Janis Joplin *vrišti i skače od sreće* za koju sam toliko dugo čekala kartu. I sve će biti savršeno.
I zadivljeno ću gledati one nebodere i široke ulice, i uživat ću pod tim nebom i neće me biti briga ni za što.
Trenutno sam u onom pustitemenamiru raspoloženju i to mi štoviše odgovara.

Ne dopuštam da mi išta na bilo koji način imalo pokvari ovaj vikend, koji ću napokon provesti kako želim. Bez mjesta kojima ne želim prolaziti, bez ljudi koje ne želim gledati. Otputovati, upravo tako...
Volim slobodu. Volim i njega.
Sada se nadam tomu savršenom, tom osjećaju užitka i s nestrpljenjem dozivam sutrašnje rano jutro. I unatoč kiši koja mi je danas uvelike pokvarila dan, sutra ću je voljeti. I nimalo mi ne smetaju moje nagle promjene raspoloženja u zadnje vrijeme, jer mi tako barem nije dosadno. Otići, otputovati...da. Upravo tako. Iako, nešto nedostaje...
Izgubiti se, i ne poželjeti se vratiti.
|