|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
kada stvarnost sretne iluziju
Isprazni osjećaji nestaju u vremenu, gube svoj trag pod izlijevima euforije. Pokušavam se ohrabriti malim stvarima, ali - lako je reći, no kako poslušati te svoje riječi? Kako shvatiti - da je tako najbolje? Stvorena je iluzija, zaslijepljujuća iluzija, koja me vodi iz dana u dan, i slaže te dane po svojoj volji. Iluzija koju zovem nada. Prokleto se protivi stvarnosti, kontrolira moj um i nosi sa sobom izvrnuta sjećanja, ona za koja nikada ne želim zaborav, ona koja su još tu. Iluzija nesnošljivih očekivanja koja i dalje potiče moju ludost i čini mi ono - što bih si vjerojatno i sama činila. A, možda, jednog dana...  I kad ulične se svijetiljke gase, budi se dan, iluzijom proživljavam još jedno vrijeme. A ipak, ta iluzija je moja. Ne želim ju, ali ja sam ju stvorila.
43 komentari
|