|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
6 trenutaka slave
Vrijeme prebrzo prolazi. Dani se čine kao sekunde. I nema više vremena za prazna razmišljanja, ni za duge razgovore. Što je dobro, jer želim da što prije prođe. Želim ona maglovita jutra jer tada ništa ne vidim i to je predobar osjećaj. Ruke su hladne, obrazi vreli, dok ostaju samo tragovi po mokrim cestama, koji se zatim brišu i nestaju. Ne želim nestati s njima! Ljudi se mijenjaju, iskreno vjerujem u to. Promjena je uvijek moguća u čovjeku, samo nismo dovoljno snažni da ju prihvatimo. Ljudi imaju više lica, dvoličnost je mala riječ. A svako od tih lica ima još svoje maske koje ga u nedogled pokrivaju. Nema tu spasa, to je urođeno. Jedino što možemo je naučiti skrivati ona druga lica i pokazati ono koje iz nas izvlači najbolje.  Apsurdno je uspoređivati znanje i pamet, jer to nije isti pojam, ni približno. Znanje nam može koristiti, uvijek se može nadopunjavati, dok je pamet nešto što se može isključivo isticati i razvijati. Ali ne može se steći. I pametni žive u neznanju. Vrijeme će brzo proći, kiša će izbrisati tragove, ljudi će se promijeniti...Ali što će ostati?? Zar sam ja jedina koja nije oduševljena Sumrakom??
60 komentari
|