seule la peur.
al' često čak i kad je vesela,
nalaze plavu sjenu
u crnim očima.
(290410) Barbara: "Najviše život u ekstazi od ičega do sada. Osjetim sreću i ne mogu da se ne nasmijem. Lijek si. :)"
(030910) Pupsi: "Daj meni ruke, ja ti super znam držat ruke.
srcepusavolimte"
toujours.
pamtim... :))
9.11.2008. - Pupsi
17.4.2009. - Barbara, Juraj
16.5.2009. - Nata, Tonka, Lana
23.5.2009. - Ema, Matea
11.7.2009. - Nives
21.8.2009. - Nina
31.8.2009. - Agata, Apolonija, Josipa
2.9.2009. - Mia
4.9.2009. - Marija, Sanja
29.12.2009. - May, Oretta, Bruna
8.1.2010. - Sara
6.4.2010. - Paula
13.7.2010. - Azra, Lada
29.7.2010. - Katarina
4.12.2010. - Ana, Ana Marija
we're freaks and we're proud <3
utorak, 07.10.2008.
Hodajući praznim prostranstvima ništa ne postižući, lako je izgubiti nadu. Ali osjećaj praznine je sveprisutan.
Kako je lijepo pristojno odgovarati na nepristojna pitanja...
Pogled seže u ružičasto nebo i daljinu suhe, sive ceste. Ne želim društvo. Ne.
Ponekad je dovoljno tako malo da upoznaš nekoga, a ponekad imaš osjećaj da ti ni sve vrijeme ovoga svijeta ne bi bilo dovoljno.
Ona: Tebi ona nije ružna?
Ja: Ne.
Ona: Ajme...
Ja: Nema ružnih ljudi.
Ona: E ima, ima...
Ja: Vjeruj, nema.
Ljepota je u svakome. Ne ona unutarnja u koju gotovo nitko i ne vjeruje, nego ona vanjska, jedina koju gledamo. Mnogi toga nisu svjesni.
A nekima je teško objasniti razliku između samosvijesti i umišljenosti.
Možda je moj pogled na svijet iskrivljen. A postoji li uopće onaj ispravni?? Ne.

Jebene ljubavne pjesme. Nimalo ih ne volim. Uvijek su toliko lažne. Toliko lažne i isprazne. A iskrenost je negdje daleko.
Pokušavajući dotaknuti nebo, mogli bismo pasti i požaliti. Ali ja ipak želim dotaknuti ono ružićasto nebo. Jer nedostižno će uvijek biti zanimljivije.
Tamo je i običan svijet, koji ću jednom pronaći.
A ti ostaješ samo neprežaljeni san kojeg se ne uspijevam riješiti.
Ali ja želim sanjati...
Daughter of rage and love.
|