|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
friday i'm in love.
Vidjela sam i crveni list na drvetu neki dan. Ok, jesen je počela. I uveseljavaju me ove visoke temperature i dani kada ne moram nositi kišobran. Moje su starke još suhe, šarenilo posvuda i sunčeve zrake koje mi zakljanjaju pogled. Savršeno. Ovakvu jesen volim. Vjerujem u savršene trenutke apsolutne sreće ili tuge. Vjerujem da sve ima svoje značenje. Pravi trenutak? Teško je znati. Neke stvari ne mogu tako lako pasti u zaborav, izgubiti se. Počinjem vjerovati u sinkronicitete. Ima li sve neki svoj smisao? Ne znam. Možda i ne mora imati, možda je dovoljno samo ono što vidimo, možda to ne trebamo razumjeti. Razumjeti sebe je teško. Razumjeti druge je nemoguće.  Ne žalim ni za čim. Dapače, smijem se tomu. I imam osjećaj da je ovako trebalo biti, koliko god me to nekada znalo rastužiti, koliko god sam znala poluditi zbog toga, sada mi se to činilo potrebnim. Sada mi se to čini u redu. Zato i počinjem vjerovati. Prilično je smiješno čuti dvanaestogodišnjakinju s toliko običnom pričom kako govori o ljubavi. Bit će još smiješnije spomenuti joj to za koju godinu i slušati ju kako tvrdi suprotno i govori da sam ja u krivu. I iako je jako draga, nije ni blizu zrelosti, niti, kao ni ja, ne zna ništa o životu. I opisuje svoju zaluđenost kao ljubav. Ne želim se raspravljati, pa se smijem u sebi. Ljubav...da baš. Kasnije ćeš drugačije razmišljati. Ali sve je to ok. Sve je to samo dječja igra koju sam odavno prestala igrati. Daughter of rage and love. UPDATE 4.10. Janis Joplin 19.1.1943. - 4.10.1970. Sretan 14. rođendan Pupsi i 13. Z. Volim vas <3.
71 komentari
|