|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
svoja sjećanja nosim u crvenom šeširu.
Prošli post je bio depresivan, nije li (?) I htjeli ste veseliji post. I ja sam ga htjela. Nisam više depresivna. Smijem se. Stalno. To je ljepše. I ništa mi ne smeta. Lijep je dan. Ustvari, svaki dan je lijep. I zato imam razloga za smijeh. Po prvi put sam uživala u takvom društvu. Imala ispunjen dan i bila doista sretna, unatoč njima, jer se nikada prije nisam tako osjećala s njima. I zadovoljna sam. Ali ipak, uz taj sanžan osjećaj pripadnosti, boriš se i s onim osjećajem izgubljenosti koji je oduvijek bio uz tebe i kada pomisliš da ga više nema, prevariš se. U jednom trenutku sve ono nestane i kao da nastane tišina, iako to drugi ne vide, ona je u tebi i ide ti na živce, ali ju ne možeš otjerati. Ali u slijedećem trenutku sve je ponovno u redu, tišina i osjećaj izgubljenosti su nestali i više ne moraš pretvarati. I iako to potraje samo jedan prokleti trenutak, dovoljno ti je da shvatiš kako i dalje tu ne pripadaš. Ali to ti ne smeta, jer dok se dobro osjećaš, ništa drugo nije važno, zar ne (?) Ništa drugo i nije važno, iako samo besciljno promatraš svoje dane i uživaš u raznolikosti i šarenilu oko tebe. Ima mnogo lijepih stvari, samo se treba dobro zagledati oko sebe i bit će ih i previše.  Those three words Are said too much They're not enough If I lay here If I just lay here Would you lie with me and just forget the world? (Chasing Cars, Snow Patrol) Predivna pjesma. Potakla me na razmišljanje. Točnije, Marija me potakla na razmišljanje nakon što smo jutros na msn-u razmijenile mišljenja o značenju te pjesme. I ona je izdvojila ovaj dio o kojemu se može puno reći. Koliko često govorimo ono što ne mislimo (?) I u dobrom i lošem smislu. Riječi su prazne. Prazne. Da, samo prazan skup glasova iza kojeg bi se trebali nazirati istinski osjećaji. Ali ne. Riječi su prazne. One bez djela ništa ne znače i ne bi trebale značiti. Prečesto koristimo krive riječi, koje ne proizlaze iz duše kao što bi trebale. Riječi katkad i nisu potrebne. I sada bih htjela reći svojoj dragoj prijateljici (njezino ime nije važno, ona će se prepoznati) da nekada neće sve ići po savršenom planu. Možda život od tebe želi nešto drugo, sigurno ćeš puno puta promijeniti svoja razmišljanja o tome tijekom tih godina. Bila bi velika šteta u srcu se vezati za osobu koja, unatoč onome što ti govori, zapravo nije toliko vezana za tebe. Puno je prilika, puno je drugih ljudi i iako te ljubav prema njemu koči u svemu tome, pokušaj se osloboditi i živjeti za sutra, ne za neki dan koji će doći tek za čeitiri godine. Uvijek možeš jednim dijelom sebe biti vječno vezana za njega, ali drugi dio oslobodi i prepusti se. Možda si u pravu, možda za ljubav stvarno nisu važne godine, možda ljubav može spoznati samo kada ju osjetiš, ali ukoliko ju ti ne osjećaš uzvraćenom, možda to i nije tako. Same riječi su prazne. Iako te čine sretnom i ispunjenom, to nije dovoljno. Želim te opet vidjeti bezbrižnu. I Marija, hvala ti na onom jednostavnom razgovoru neki dan. Lijepo je razgovarati s nekim tko te ne poznaje, tko te ne može osuđivati. Lijepo je istresti sve iz sebe, znajući da će to ostati između tebe i nekoga tko će ti sve iskreno reći. Hvala i Nejiri i Juraju. Hvala vam svima. I ponavljam kako je lijep dan. I svakim trenutkom postaje još ljepši. Daughter of rage and love.
120 komentari
|