|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
nebo pastelnih boja.
Zašto postoje snovi kojih se sjećamo i oni kojih se ne sjećamo (?) Zar su oni kojih se sjećamo važniji od onih drugih (?) 3. dan nastave. I sada bih kao trebala govoriti o tome koliko ne volim školu, što je istina, ali neću. I praznici mi jesu draži, ali što mogu (?) Zašto bih se živcirala oko nečega što ne mogu promijeniti (??) Nisam očarana 7. razredom, ne sviđa mi se. I točka. I od ove godine ja ne idem na vjeronauk i mogu ponedjeljkom spavati duže i svi su mi zavidni. Neka. *lalala* Kako ne volim onu spoznaju da vrijeme brzo prolazi, da sve jednom završava, da se cijeli život zapravo svodi na isto. Sve prolazi. Kako deprimirajuće, zar ne (?) I kako to vrijeme prolazi, nastaje ona prokleta distanca među nekim ljudima, a uz to shvaćaš koliko nekim ljudima značiš i misliš da je tako valjda najbolje. I je li to u redu.. (?)  Nesigurnost je grozan osjećaj. Pogotovo kad si nesigurna u sebe, tj. svoje osjećaje. Grozno je kad se svađaš sama sa sobom i ne znaš što želiš. Da (?) Ne (?) Glupo je, znam da je glupo. Ali protiv osjećaja ne možeš. I to je sjebano, ali nažalost, tako je. Najčudniji osjećaj dosad. Ne podnosim ga, želim da nestane, ali znam da neće. Osjećaji su predivna stvar, ali nekada te stvarno mogu zbuniti. I ne znam ih objasniti, a pogotovo ne ovaj. I kada bih rekla da mi nije stalo do tuđeg mišljenja (iako se nekada čini tako), lagala bih. Da. Mogu ja imati svoj stav, ali mišljenja drugih ljudi me mijenjaju, nadograđuju moja razmišljanja i čine od mene osobu. Cijeli život učimo na životu, nitko nije rođen potpuno izgrađen. Stalo mi je do tuđeg mišljenja. Čak i kada su bolna. Ne, ne možeš reći da te ne boli svaka moja uvreda tebi upućena. I ja sam ljudsko biće, znam kako je to. Ne da te boli, nego imaš osjećaj kao da ti je netko zabio nož u srce i dvaput ga okrenio. Užasno, zar ne (?) Ali to je ljudski. Ne možeš lagati, ne. Izgubiti se, i ne poželjeti se vratiti. Daughter of rage and love.
81 komentari
|