|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
želim proći ispod duge.
"And fly away from here, Anywhere, I don't care We'll just fly away from here, Our hopes and dreams Are out there somewhere." (Aerosmith) Usnula sam san. Neobičan san. Nije bio toliko neobičan sam po sebi, ali ne neobično to što ga nisam htjela sanjati. Nisam ga htjela sanjati, ali u jednom trenutku se nisam htjela ni probuditi. San je ustvari bio neobično realan. Mjesto je bilo poznato, identično tom mjestu u stvarnosti. Osobe su bile stvarne. San je bio lijep. Ali zašto onda imam osjećaj da ga nisam smjela sanjati (??) Zar u snovima postoji nešto nedozvoljeno (?) I želim i ne želim da se ostvari. I ako se itko ponadao da ću ga prepričati, mislim da će se razočarati, jer tako neće biti. Neću ga nikome prepričati, jer znam što bi mi svi rekli. Isto. I možda bi i rekli istinu, no sada ju ne želim čuti. Eto, sada i ja priznajem da mi je laž draža. Laž bolje zvuči. I što ako i sama znam tu istinu (?) Nije me briga, jer neću priznati. I onda se pitam...jesu li snovi dio stvarnosti (??) Jebemti. I još bih možda i zaboravila na taj san, da se nisam nekidan ugodno iznenadila, što me podsjetilo na to. I sada se gubim zbog gluposti, zbog sna. Blesavo, ne (?) Nastavim li ovako, posvađat ću se sama sa sobom. Divno, zar ne (?) Ok, zaboravit ću na san. Lažem, neću. Ali pokušat ću manje misliti na to. Jučer. Razveselio me razgovor preko msn-a s jednom dragom osobom, pogotovo zato što se nismo vidjeli...dva mjeseca (?) Da, tako negdje. U to kratko vrijeme sam se puno puta nasmijala. Smijeh. Nešto predivno. Ne bi li bilo lijepo stvoriti čudesnu stvarnost (??) Ja vjerujem u raj, ali ne vjerujem u pakao.  Danas je lijep dan. Stvarno lijep dan. Nije prevruće, a nije ni hladno. To volim, tada mogu reći da je meni lijepo vrijeme. Samo i jedna sekunda bi bila dovoljna. Samo jedna sekunda. Bobby, nedostaješ mi. Janis.
73 komentari
|