|
seule la peur.
al' često čak i kad je vesela, toujours.
pamtim... :))
|
ne mogu promijeniti svijet, ali mogu promijeniti sebe.
"I got love for my brother but we can never go nowhere unless we share with each other. We gotta start makin' changes learn to see me as a brother instead of 2 distant strangers and that's how it's supposed to be." (2Pac) Prvo se želim zahvaliti svima na komentarima na prošli post. Stvarno su bili prekrasni. Hvala. A ovaj post je nadahnuo razgovor preko msn-a s Imaginary Princess. Meni se uvijek čini da je nekada sve bilo ljepše, da je svijet bio ljepše mjesto. Msilim na drugu polovicu prošlog stoljeća. Poslije 2. svijetskog rata. Ljudi su se više voljeli, nisu sami sebi bili najvažniji. I moja mama mi je pričala o tome. Kada je ljubav bila najveća motivacija. A što se događa danas (???) Danas su svi ljudi postali previše sebični, nije ih briga za druge. Samo se pitam, zašto (?) Ja više volim glazbu '60-ih i '70-ih godina jer tada ljudi nisu stvarali glazbu zbog novca, nego zbog ljubavi prema glazbi i želje da prenesu neku poruku svijetu. I to se u toj glazbi i osjeća. Ne volim ovo razdoblje u kojem živim. Što je bilo s onim "svi smo jednaki" (??) Nismo svi jednaki (!) Kada malo bolje razmislim...ja imam savršen život. Nije potpuno savršen, ali nemam se pravo žaliti. Čime sam ja zaslužila ovaj život (?) Čime sam ga zaslužila više od onih koji pate (??) Ničime. I zato ga trebam iskoristiti. Na najbolji mogući način... Ne mogu promijeniti svijet, ali mogu promijeniti sebe, mogu učiniti male stvari za veliku promijenu. Svi bi ljudi trebali biti jednaki, imati jednaka prava... Learn to see me as a brother... upravo tako...  peace (!) Pozdravlja vas Daughter of rage and love.
71 komentari
|