Zivot na rubu, u kurcu, ili di već stigne...

Etika. Tog nam nedostaje u životu po mojem skromnom mišljenju. Dobar dio ljudi niti ne zna ŠTO je to, a ostatak uglavnom ne mari.

Etika, ili kako to riječnik kaže:
1. Set principa ispravnog djelovanja.
2. Teorija o sistemu moralnih vrijednosti.
3. Generalna priroda morala i specifične moralne odluke neke osobe.

Ova prva definicija je ona etika na koju aludiram. Ona koja ne dopušta injžinjerima građevinske tvrtke da sagrade viadukt koji bi se onda urušio nakon 6 mjeseci zajedno sa 23 automobila na njemu jer slabiji cement jeftiniji. Ona koja bi trebala zadržavati profesora od diskriminiranja učenika na temelju njihovih spolnih, rasnih ili drugih obilježja. Ona koja bi trebala spriječavati Jadranku Kosor da (neuspješno) mulja izborne rezultate. TAKVA vrsta etike.

No iz nekih čudnih razloga, ona je u Hrvatskoj odsutna. Etika mislim. Da, nema je. Sakrila se, pobjegla. Valjda je i sama shvatila da za nju tu nema mjesta. Neki pretjeruju pa kažu da ju je Bandić pojeo. Iskreno, osobno vjerujem da je ona tu negdje, samo je mi ignoriramo. Naviknuti na status quo u kojem je egzistencija prosječnog Hrvata ovisna o hiru pojedinaca a ne o nekim moralnim normama, prihvaćamo takvo stanje. To je za nas normalno. Pa svi znaju da hrvatski političari kradu. I da policija tu i tamo nekog mlatne jedamput-dvaput previše. I da mediji često kroje svoju istinu, potpomognuti šarenim papirom.

To je sve ok... to je sve Lijepa Naša...

Joj kako mi ljudska narav ide na jetru...

Dakle, ptičja gripa. Da, i ja ću o tome pisati, ipak je to trenutačni hepening u Lijepoj Našoj i u cijelom svijetu, a i sama situacija mi je pristojno digla tlak. Što samo po sebi i nije tako rijetko... dobro, ajd, svakidašnje pizdim zbog nečeg. Tu je zato i ovaj blog čija je jedina poanta da ispuštam paru koju bi inače morali trpiti moji bližnji. Sad na temu...

Koliko sam ja primjetio, postoje samo dvije reakcije u svijetu na cijelu frku oko H5N1. Ili ljudi paničare do beskraja, ili ih ležerno boli kurac u uvjerenju kako nikom niš neće biti. E pa oba mišljenja su kriva. Prvi su malo bliži, ali odbijati kupovati piletinu i ostale peradarske proizvode is just a bit too much. Ljudi, chill out. Da, sranje se bliži, ali virus (kao i sve bakterije s njim) ne može preživjeti kuhanje/pečenje, pa čemu panika? A opet tu su ovi ležerci, koji čine većinu hrvatske populacije. Evo upravo sam na mracniblog.blog.hr pročitao jedno vrlo nerealno viđenje cijele situacije.

Činjenica stoji da će virus mutirati i postati prenosiv s čovjeka na čovjeka. To je NEPOBITNA činjenica. Svaki virus s jednostavnim RNA genetskim nizom (a H5N1 to je, kao i ostali virusi gripe) mutira po defaultu, jednostavno u drugom organizmu mijenja nukleotidne nizove. Pa jebemumater, postoji ČETRNAEST zabilježenih varijacija ptičje gripe, H5N1 je samo jedna od opakijih i poznatijih. Jednom će se ti nukleotidi tako premjestiti da će nastati veliki merde. To vam je kao bacanje kockice. Kad-tad će te dobiti šesticu.

Tko mi ne vjeruje, nek malo istraži pozadinu. Jedino je pitanje vremena nepoznati faktor. A ljudi koji znaju više nego svi mi laici zajedno govore o gadnim posljedicama te pandemije. Gledajte to ovako, ako američka zdravstvena organizacija procjenjuje 20 millijuna mrtvih, onda bi moglo biti PUNO gadnije od toga. Pa zna se da oni seru na sve strane kako bi umirili amere koji paničare do nebesa. Predsjednik WHO-a (World Health Organization) je rekao cifru od 150 milijuna mrtvih, ali opet, njegov posao je prikazati najgadniji scenarij kako bi se svi bolje pripremili.

Pandemije će zasigurno biti. Svi koji misle suprotno ili se zavaravaju ili su budale. No, NEĆE biti milijuna mrtvih, jer su Mađari ('ko bi reko da će oni spasiti svijet) prije 3 dana pronašli 100% učinkovito cjepivo, pa smo svi ipak in the clear.

Zašto se onda jednostavno s tim ne pomirimo? Čemu panika ili slijepo guranje glave u pijesak? Problem neće nestati, ali se ipak nosimo s njim kako spada.

Dakle, pandemija da, milijuni žrtava ne. Kompromis prirode i čovjeka.

Hej, mogli smo i gore proći.

Vođe zemlje naše drage... nema do nacionalne ljubavi kao do one koju svakodnevni Hrvati osjećaju prema Račanu, Rojsu, Šeksu te ostaloj klapi sa saborskih klupa. Svi su oni predivni, pametni ljudi, i više nego sposobni u svome poslu, pa zato ih narod i toliko idolizira. Koji dječačić ne sanja o tome da postane Sanader jednog dana? Koja deklica nema viziju sebe s ljepotom Kosorke? Da, stvarno smo vesela nacija sa tim Velikanima na čelu naše ponosne zemlje...

KURAC...

Nesposobni svi odreda. Osjećam duboki očaj i frustraciju na pomisao da te budale vode moju Hrvatsku... Kad ja popizdim nakon doživljavanja njihovih političkih delikta, jedan moj prijatelj mudro zbori: "Sve su to ljudi koje su our fellow Croatians izabrali i opunomoćili. Pa šta se sad kuka kad neki od njih zajebe? Što s' 'tio, to s' dobio." I to je točno. To JESU ljudi koje smo sami odabrali da sjede na vrhu. Ali da li uopće ima druge?

Jer samo malo, kad dodju izbori, naše mogućnosti se svode na lopove, veće lopove i budale (a i oni maznu nešto s vremena na vrijeme, kad se ukaže prilika). Zašto? Pa pošteni ljudi znaju kako je na vlasti i tko je sve tamo, i ne žele se pačati u takva posla. A zašto i bi?

Sumnjam da ćemo u skorije vrijeme doživjeti boljeg vodstva. Čini se da sami to zaslužujemo, jer ljude tak i tak svrbe jaja za sve to. Ajmo kukati, i ništa poduzeti u vezi s tim. Kao što ja radim, primjerice. Serem i serem, i ništa neću učiniti da takvu situaciju promijenim. Neću prstom mrdnuti. Čak i ne glasam. Sve to zato jer nemam volje, niti želje, niti živaca. Kao i 4,2 milijuna ostalih Hrvata...

I baš me nešto svrbi...

Uf, sad je lakše....

Zašto je život sranje?

To je jedno vrlo dobro pitanje. I ujedno me je svojevremeno mučilo nebu pod oblake. Sad sam pametniji. Barem mislim da jesam, što automatski povlači Murpheyevsku istinu da nisam. No nije bitno, jer činjenica stoji, vjerujem da sam shvatio. I zaključak sam trajno ugravirao u opis ovog bloga:

Život je sranje jer ga mi sami sebi tavim činimo!

Da. Vjerujem da svi to manje-više znaju, barem na nekoj podsvjesnoj razini. Zašto se inače tako ponašamo? Zašto bježimo od prilika da si poboljšamo život uvjereni kako činimo Pravu Stvar(TM)? Gdje su nestale ambicije, volja, želja za napretkom? Valjamo se u svom blatu od života i kukamo kako smo prljavi, a zapravo beskrajno u tome uživamo.

Ajmo na primjer... znam dotičnog čovjeka (odmah da razjasnimo, to nisam ja) koji je prije jedno 20 godina bio u Americi. Nije bio tamo sam, to je bio organiziran put za mlade mozgove Hrvatske s ETF-a (tadašnji FER) kako bi se bolje obrazovali u Esadeju za par mjeseci, i prosvijetljeni tim novim znanjem, predvodili informatizaciju ovih prostora. Ujedno je i radio na svom doktoratu iz elektrotehnike, i nedavno oženjen, poveo je svoju ženu, kao što su većina onih koji su imali uže obitelji poveli svoju ženu i djecu (ako su ih imali).

Sad tu dolazimo do zanimljivog... Amerikanci su pri kraju programa bili toliko impresionirani mladim Hrvatima, da su im SVIMA ODREDA ponudili da ostanu s te strane bare. Oni bi im sredili stanove, zelenu kartu, poslove itd., jer Silikonska dolina dušu daje za dobre radnike. I to ne bilokakve poslove, jer to su visokoobrazovani ljudi koji bi dobili visokopozicionirane poslove u takvim divovim kao što su IBM, Oracle, Microsoft, Sun Systems itd. koji su ujedno bili i vođe samog projekta i u čijim su se laboratorijima gore spomenuti dodatno obrazovali. Da skratimo priču, "Ostanite ovdje, radite za nas, sve ćemo vam srediti i ujedno vas plaćati masne pare".

Želi li itko zmati kakve su bile njihove odluke? Koliko znam, od njih 40-tak samo ih je TROJE odlučilo ostati. Dakle, TROJE! Zašto? Prejebeno dobro pitanje, i upravo dolazim do toga...

Kako bi rekli, there's a catch... pošto je to bilo vrijeme stare Juge i vrlo restriktivnih zakona što se tiče emigracije, ne bi se mogli više vratiti u domovinu. Morali bi ostati u Esadeju do kraja života ili dok se zakon ne promijeni.

Sad molim sve da promisle o ovom teškom konfliktu... s jedne strane, siromaštvo i u najboljem slučaju život srednje klase, nerazvijena zemlja i sasvim sigurno rad izvan struke. S druge strane, plaćena kuća, odličan posao u struci i to kod jednog od najvećih informatičkih igrača u svijetu, BRDO PARA, život u najnaprednijoj zemlji na svijetu i poštovanje glupih amera.

Za mene je izbor jednostavan... ameri. I treba uzeti u obzir da je Amerika '85. bila dosta drukčija što se tiče političke perspektive, tj. bili su malo manje umišljeni gadovi nego što su danas.

I tako su se svi oni odlučili vratiti svojim mamama, jer nisu mogli izdržati pomisao da će napustiti sve koje poznaju u domovini... i prilike su im nepovratno propale. Šećer na kraju... neki su čitatelji možda već skužili da je juga propala 5 godina nakon toga, povlačeći sve svoje prohibicijske zakone zajedno sa sobom. I jedino što je preostalo gorespomenutom doktoru je kukati kako se zajebao, zajedno sa svim svojim prijateljima koji su odlučili napraviti Pravu Stvar(TM).

A Juga je bila prilično klimava u to vrijeme, i nije bilo teško predvidjeti budućnost. A i da se održala još 30 godina, ja bih ipak ostao da mi je dan takav izbor. Zašto?

Jer imam san o boljem životu. I ne bojim se činiti sve kako bi ga ostvario... a smatram da bi i drugi trebali...

Sad nek mi netko da Nobelovu nagradu za otkrivanje tople vode...

Nakon pomnog razmatranja, došao sam do nekoliko zaključaka što se tiče samih zakona prirode koji upravljaju životim svih muškaraca u lovu na onu agilnu živinu, feminu vulgaris. Ona je vrlo gipka i odlično manevrira, i muški pokušaji da ju se ulovi rijetko rode plodom...

Ono što slijedi su zakoni prirode u tom pogledu, koji su napisani s namjerom da mlade i nadobudne pripadnike muškog spola upozna s bolnom istinom koju većina nas poznaje from first-hand experience...

Zakoni:

1.Zgodne cure imaju dečka
2.Ružne cure imaju dečka
3.Ma čak i pederi imaju dečka

No, kako postoje iznimke od svih zakona, tako postoje i od ovih. Evo par pravila dokazanih empirijskim metodama koje treba imati na umu u tim situacijama:

1. Zgodne cure su, svi znaju, glupe
2. Ali, i ružne cure su glupe
3. Ukratko, SVE cure su glupe
4. Nažalost, mi smo gluplji od njih
5. Ako kojim slučajem cura nije glupa, onda misli da si TI glup
6. Ako kojim slučajem cura nije glupa, i NE misli da si ti glup, onda ne traži nikoga
7. Ako kojim slučajem cura nije glupa, i NE misli da si ti glup, i TRAŽI nekoga, onda joj se ne sviđaš
8. Ako kojim slučajem cura nije glupa, i NE misli da si ti glup, TRAŽI nekoga, i nekim čudom joj se SVIĐAŠ (pobogu!), nalažalost, ona je lezba
9. Ako kojim slučajem cura nije glupa, i NE misli da si ti glup, TRAŽI nekoga, sviđaš joj se, i NIJE lezba (to buraz!), spremaj ga u gaće, to je samo peder u ženskoj odjeći

Ukratko, jedini način da nađeš curu je božjom intervencijom (a budimo realni, bogu se živo fućka). No, tu i tamo bog skrene glavu na trenutak od svojeg napornog posla (yeah right...), i netko nađe curu. Trebaš imati na umu slijedeće:

1. Ostavit će te...
2. ...uskoro...
3. ...i to prije nego ju poševiš
4. Kad se to dogodi, pogledaj prva tri gornja empirijska pravila, bit će ti lakše...
5. ... nakon toga pogledaj četvrto pravilo ako se pitaš zašto te je ostavila

Sad par pravila za one koje samo žele ševiti, i ne traže neku vezu. Samo čista ševa. A pod to spadaju svi muškarci, pa pročitaj što slijedi.

1. Nećeš ševit...
2. ...ikad.
3. Smješkao si se dok si čitao prva dva pravila, jer si ti ševio? Žao mi je, tvoja desna ruka se ne broji...
4. ...kao ni tvoja lijeva, smartass.
5. Ali hej, kurve su ideja...
6. ... ali za njih nemaš para.
7. Imaš para i već si išao do kurve? Čestitam, imaš sidu.

Ako te sve ovo potištilo i misliš da nikad nećeš naći curu, nemoj plakat. Samo pederi plaču, a ako si peder, prestani ovo čitat, jer već imaš dečka. Glavu visoko, obriši suze, promijeni gaće i evo par stvari koje će te razvedriti:

1. Bolje parkiramo od žena
2. Četvrto empirijsko pravilo je besramna laž, naravno da smo pametniji
3. Žene nemaju pimpek
4. Tako i tako su sve glupe, pa nisi na gubitku
5. A i da je neka pametna, pojela bi ti mozak prvom prilikom, one su jednostavno takve, bogomoljke od metar sedamdeset
6. Ako još uvijek tuguješ, nemoj postati peder da bi ševio, jer samo pederi postaju pederi, a nisi valjda peder?

Konačno i zaključak. Svijet je pun žena s dečkima i muškaraca bez cura. Ako ti se to čini kao paradoks, obrati se Svevišnjem, to je njegova ideja.

Da, Bog je žena... ili peder...

DISCLAIMER: Ako se koja femina vulgaris naljuti na gore spomenuto, nek ode lakirati nokte, dečko ju čeka. Ako se kojim slučajem neki peder naljuti, I NJEGA čeka dečko, a ti noktići se neće sami nalakirati, jel tako?