JOJ, MENI!

17.09.2019.

Bože, tako smo ozbiljni, strašljivi, život nas je preuzeo i oduzeo nam istinsku iskru djeteta u nama.

Učili su nas da trebamo odrasti, a pri tom nas nisu učili da ne smijemo ugušiti iskru dječje spontanosti i nevinosti u sebi.

Kako ćemo u kraljevstvo nebesko tako ledeni i smrtno ozbiljni?

Da, poanta je u balansu-ravnoteži, a to je teško postići ponekad, treba ponekad pustiti brige, jer nam neće skratiti dan, samo ga produžiti.

Bog je vječno zaigrano dijete, a mi ga shvaćamo kao strogog starca sa bradom i skrivenim bičem iza leđa, joj meni! smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh


komentiraj (1) x ispiši x #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.