četvrtak, 21.03.2019.

SJEĆANJE NA OBITELJSKE TRENUTKE

Malo prisjećanja na lijepe i divne trenutke sa mojom obitelji i moje drage sestrice u Karmelu koje su me grlile zagrljajem koji nikad nije prestao i moja prijateljica, sada benediktinka Sanja-Veronika, koju je potakla jedna moja davna gesta ljubavi, da se odluči promijeniti svoj život.

Bila je draga, ali pomalo nepredvidiva i na momente bahata, učila je svirati klavir i zvala me kući, da je dođem slušati, da razbije tremu. Ja dođem, a ona mi otvori i zalupi vrata pred nosom. Prvo sam bila iznenađena, ali vrlo brzo sam znala što napraviti, kupila sam orhideju i ostavila je na njenom pragu.

Tako smo se i razišle, poslije je bio rat i nisam čula za nju, jednom smo se srele, a ona reče kako ide na duhovne vježbe kod isusovaca, ja se začudim, nije joj vjera baš bila jaka strana.

Poslije mnogo godina saznam, da se zaredila. Nazovem je u samostan, ona cvrkuće od radosti i kaže, da ju je potakla na sve ona moja orhideja, a ja tada nisam razmišljala puno. Male geste ljubavi su posijane sjemenke iz kojih će kad tad nešto izrasti - cvjetić, da uljepša dan nekome ili veliko drvo koje će pružati nekome hladovinu u teškim vrelim danima.

Takav je naš život, uvijek treba slijediti svoje srce, jer u njemu je naša duša, a ona zna što treba činiti u pojedinim trenucima.









10:36 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.