SNAGA KAO IZAZOV

12.03.2019.


slika: internet

Ranojutarnja misao dotakla je mandalu moje duše: "Snažni ljudi su jaki radi sebe. Najsnažniji ljudi su snažni radi drugih".

Koliko zapravo znamo biti snažni i koliko je naša snaga usmjerena prema drugima? Koliko puta smo zaustavili riječ izvinjenja, iako smo možda uporno mislili da smo samo mi u pravu, a u dubini smo osjećali da iz srca trebaju poteći riječi koje liječe druge? Kako liječe? Baš tom snagom koju upotrebljavamo, da bi naš svemir našu sferu u kojoj živimo činili ugodnom i lijepom za goste namjernike koji u nju navrate.

Kažu da su vibracije itekako prijemčive, gotovo "zarazne". Koliko puta smo došli nasmijani u u prisustvo depresivnih ljudI i mimo naše volje zaustavili smijeh na trenutak. Baš tu je ključ naše snage. Radost i optimizam držati čvrsto, a opet ne toliko, da bi bilo nedostupno drugima, jer ako smo sretni samo za sebe, a opet smo snažni samo za sebe.

Ljepota i rast duše se razvija upravo kroz dijeljenje svoje snage drugima.Naša sfera će uvijek ostati tako čisto plava i prozirna poput gorskog kristala kroz kojeg stvaranje svijeta priča svoje priče, iako smo možda omeđeni prostorom, vremenom, sve to zapravo nije omeđenost. Omeđenost je naše vlastito stavljanje pod ključ, dok kroz vrata čarobnog kvadrata stvarnosti svjetlo nesmetano može proći, a mi smo zapravo bića svjetla i kao takvi ne znamo za granice postojanja..

Mandala naše duše uvijek je spirala koja vodi u središte onoga što jesmo, a mi smo sve što postoji i sve što će ikad postojati.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.