KAD POMISLIM NA LJUBAV

10.03.2019.


slika: internet

Kad pomislim na ljubav, vidim koliko znači VOLJETI KAO ZJENICU OKA. Voljeti, toliko voljeti, u oku vidjeti najveću tajnu beskraja oivičenog vječnošću, vrijeme koje nikad nije postojalo, nježnost i ljepotu svevideće iskre svjetlosti.

Kad kažem LJUBAV, vidim najtananiju nit Onoga koji nam plete veo za jedan budući susret koji tek nazirem u aleji čekanja.

Kad kažem-LJUBAV, vidim je sasvim novu, čistu, oslobođenu suvišnih vezica i svih mogućih maski koje žele prikriti njenu istinu, a Istina kroz otvorene dlanove ljubi oproštajem sve nametnute zidove mržnje i samoljublja.

Kad kažem LJUBAV, zastanem na trenutak i pustim prijatelja da sjedne uz mene, da mi šutnjom pokaže, da bol i radost bez riječi želi podijeliti sa mnom.

Kad kažem LJUBAV, bude se u meni vatre bezdana i vatre nebeskih serafina, ja postajem plamen koji ne vidi ništa, osim još većeg plamena.

Kad kažem LJUBAV, što god postala, u čemu god nestala, znam i samo jedno znam: nikad sama biti neću, makar bila i čudni anđeo koji sa Zemlje ne odlazi i vječiti putnik sa zavežljajem ostaje, makar zauvijek smrtnost prigrlila, ja opet ad kažem LJUBAV, izgovaram jedinu riječ koja nikad prestati neće.

h v a l a___n a___p o s j e t i

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.