ISPOVIJED JEDNOG HERETIKA

05.03.2019.

Nazovite me kako hoćete.

Svejedno sam prevazišla suvislost viška riječi koje ne govore ništa značajno, a ostala na onih nekoliko dobrih koji sadrže sve. Istina će osloboditi, ali prvo mora boljeti, gotovo pakleno boljeti, dok se ne porodi iz utrobe laži i dosegne svjetlo života i udahne vlastitim plućima čisti zrak dana.

Moj put je bio popločan dobrim namjerama...o, da...svi se trude, da nam olakšaju put razvitka i popločavaju nam ga ne bi li što brže utonuli u zaborav i zaboravili tko jesmo. Nose nas u maternici, ljuljuškaju u plodnoj vodi hraneći nas samo svojom krvlju, fok svijet vani čeka naše odrastanje.

Kako to samo perfidno čine! Manipulacijom in vitro usađujući nam još dok smo maleni, sheme i zapovijedi, jer ionako ne smijemo odrasti, odrasti do nivoa svjesnosti, jer svjesnost je znanje, a znanje spašava od zabluda.

O, vi, koji ste uljuljkani u breme religija koje će vam otežati koračanje do sebe ne vidite li prozirnost spomenutih dobrih namjera? Koliko laži, koliko samo laži iz plemenitih riječi, još plemenitijih mrtvozornika, jer to i jesu, zapravo, u cilju im jest da vam oduzmu vlastiti vaš život i svedu ga na njihov kreirani mrtvi rezime koji na kraju oduzima i ubija duše.

Kako je lijepo živjeti u rukama nametnutih svetaca i bogova! Zašto bi tražili od Onoga koji je jedini u svemu, da skine sa nas vječito kukanje i žalopojke, da je bog jedini kriv za sve i da jedini može učiniti sve? A tko smo mi u svemu tome? Zašto ne zamolimo boga da nam dozvoli da sami budemo odgovorni za svoje greške i da spoznamo da greške nisu grijeh, nego učenje? Zar nije već dosta numeriranja i skaliranja grijehova, razdvajanja na ono što jest i nije razlikovanja božjeg i ljudskog, jer čovjek nikad neće postati kao bog niti bog može biti čovjek?

A bog jeste čovjek, čovjek u odrastanju, čovjek koji u sebi nosi čežnju za odvajanjem od božjeg praga do vraćanja na taj prag kada prođe sve puteve do ljubavi koje mora proći.

Koliko zakulisnih igara! Koliko pokušaja, da se ti putevi preprave i putokazi promijene!

Cijelo kršćanstvo i druge religije su samo blijedi pokušaj mijenjanja tih puteva, gnostički pristup istinama sustavno se pokušava uništiti.

Egipatski bog Horus rođen je 25.12. ubijen je i uskrsnuo. Grčki bog Dionizije, rođen od djevice, raspet, treći dan uskrsnuo, bio u podzemnom svijetu za vrijeme života imao svoje učenike, pretvarao vodu u vino.

Zvuči li poznato?

Kako maestralan potez, da bi se ljude držalo u oboru pokornima i poslušnima onima koji će ih uspavani služiti i sve uvijeno u sjajni papir istine prožete dozom straho-poštovanja ne samo-poštovanja, nego poštovanja prožetog strahom, jer veliki bog će kazniti ako ga ne slušamo..

A tko to govori? Tko to tamo pjeva?

Odabrani narod koji je čak i svoje ime uzeo od druge poganske vjere. Jew.. Židov, Hebrej, znači zapravo sveto drvo Tisa koje su Druidi poštovali i po kojem su samo svoje odabrane i najposvećenije duše nazivali JEWS. Europljani su se u davno vrijeme tako nazivali, ali u tišini ne lupajući u talambas i ne udarajući na sva zvona pa se nekim kvazi manipulatorima činilo zgodno, da to ukomponiraju u svete spise i proture ih kao vlasništvo boga koji direktno cijelom svijetu govori što treba raditi. A ne! Druidi zato šute i vjerno svoje tajne čuvaju.

Sve što bi nam moglo olakšati puteve prema sebi, stručno se pokušava prepraviti, dok konačno nije došlo vrijeme, da se tajne počinju prenositi i buditi uspavane, a da li je spavanje njihov put? Mislim da nije, jer spavajući propuštamo korake ka cilju i svjetlu i postajemo hibernirani, dok vrijeme oko nas čezne da ga zgrabimo za vrat i suočimo se sa njim.

Tko je imalo uspio ovo sagledati bez trunke sumnje, taj je na dobrom putu, da postane bog i stvara svjetove spoznajući sve što treba spoznati.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.