OBNAVLJANJE

21.11.2019.

Pomiriti čovjeka-životinju sa svim ostalim životinjama sa kojima dijelimo istu prirodu, koja je sveta više, nego bilo koja crkva ili hram.

Mi koračamo po tijelu Majke Zemlje, blagujemo njene plodove, pijemo njenu krv, koja sačinjava sve rijeke i oceane, dišemo kroz njena pluća-šume, a kako se ponašamo? Nezrelo, sramotno nezrelo,bukvalno iskorištavamo riječi iz svetih spisa, koje nam govore da je sve stvoreno za nas, jer smo najviša vrsta, Bogu draga.

Kojem Bogu? Koji Bog odobrava samodestrukciju čovjeka koji je njegova slika i prilika?.Tako pišu, zapravo, takav Bog je vrlo limitiran i nesavršen, jer nikad ne bi sam sebe uništavao počevši od kolijevke u kojoj je rastao.

Jesmo li svjesni koliko smo skrenuli sa puta? Koliko ljudi na kugli zemaljskoj nikad nije osjetilo tu predivnu povezanost sa svime, a time i sa Savršenim kreatorom?

Naši linkovi su prekinuti, svijest zamućena žurbom oko egzistencije, konzumerizam je protokol koji je obavezan, jer živimo samo jedan život. Pogrešno i da je samo jedan, (a nije), ono što ostaje iza nas, ostaje našoj djeci i djeci naše djec, jer kako ih odgojimo, tako će prenositi dalje. Preziremo paganizam, usvojili smo kulturne navike nametnutih religija, a zapravo, poganski drevni ljudi su poštovali i voljeli prirodu više nego mi, jer su znali da je živa i da ovise o njoj.

Vile i vilenjaci, wicce i wiccani, sve je to gurnuto pod tepih kao nešto sramotno, zločesto, dio bajke, a zapravo nema većeg zla, nego uništavati sve oko sebe radi vlastite koristi i bogatstva koje nitko sa sobom nakon smrti ponijeti neće.

Poanta poante - progledajmo dok nije kasno, vremena ponestaje za nas, ljude, priroda će se obnoviti i bez nas.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.