samo budi drug......

psihologija je fenomen prijateljstva definisala na sebi svojstven način ističući da se intimnost najboljih prijatelja javlja između 11 i 12 godine.....složit ću se s tim.....tada se počinju razmjenjivati prve tajne, smišljati planovi i kriti simpatije....danas kada sam odrasla...sjetila sam se da je taj period razmjene tajni trajao do 17 godine, i velikih razočarenja...ne tinejdžerskih nego baš velikih...mozda cu o tome nekada i pisati.....i tada sam prestala govoriti tajne.....kao da ih nisam ni imala....prijatelji su neki i bili tu...al povjerenje je bilo imaginarno.....nisam pričala o tome...samo sam se družila....moja sestra kaže da ja puno pričam a ništa ne kažem i da je to moj mehanizam odbrane...vjerovatno jeste...kada me neko pita nešto što ne želim reci ja pričam o glupostima koje su u nekoj indirektnoj vezi i dan odgovor kojim je sagovornik zadovoljan a ja zadovoljna prešućenim....i tako je to funkcionisalo godinama....al bas godinama.... dok nisam otišla na teren...radila sam sama....što znači da imam dvije opcije (inače sam jako društvena i vesela) upoznati nekoga i pitati ga za izlazak ili izači sama...odlučila sam se za drugu varijantu...izaci cu sama...uvijek nekog za sankom mogu upoznati...ali sudbina se okrenula i osoba s kojom sam imala poslovni susret je u prvih 5 minuta osvojila moje srce, u smislu da mi je "legla".

Ponudio se da me otprati do hotela i pokaže grad, šetali smo oko 3 kilometra, počeo je priču o svojim ciljevima i dotakao se povjerenja, a ja sam kao začarana ispričala jednu od svojih najvecih tajni, koju zna samo moj decko. Pricala sam o svom zivotu i lijepo i ruzno, sve onako brutalno istinito...i on je pricao...došli smo do hotela i ja sam promucala "Idem se presvuci pa cemo nastaviti razgovor" tako je i bilo, presvukla sam se i otisli smo u pivnicu...pricali, doslo je jos ljudi (meni sada veoma dragih)...a mi smo se zezali, pricali i uzivali u drustvu...Tada sam se prvi puta u zivotu osjecala potpuno opusteno, dobro u svojoj kozi, sretno....od tog trenutka pa godinama naovamo imam najboljeg druga kojeg nisam srela u 11 godini, ali je mozda i bolje jer sam sad naučila dijeliti s njim i dobro i loše....
udaljenost među nama je 250km, ali to ne narušava naše prijateljstvo....svaki dan pročitam nešto što me na njega sjeti
zajednički život neće uvijek učvrstiti prijateljstvo AESOP
Ako je tacna ona Darwinova da su čovjekova prijateljstva jedno od najboljih mjera njegove vrijednosti onda ja zbog njega mogu sebe smatrati vrijednom....to je ono čemu me on naučio....da volim druge ali i sebe


uvijek analizirajte sebe kao prijatelja, a ne druge ljude kao svoje prijatelje jer analiziranje prijatelja govori više o vama

14.04.2013. u 12:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (4)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)

Opis bloga

Blog Žirafica predstavlja svojevrstan izduvni ventil emocija, misli, napetosti, dojmova i svakodnevnih situacija koje zatočene u mojim mislima, duhu i tijelu stvaraju teret koji nepotrebno usporava normalan životni tok.

Linkovi