27

subota

listopad

2007

Prijelom

U ne znam koliko pitanja i
uz bezbroj padova..
milijun odgovora i vještih prizemljenja..
obećali smo da nećemo više..
ali dajemo, dajemo..poklanjamo, ljubimo i volimo..
negdje stoji prijelom koji obiljezava..
zauvijek...sklonost vjerovanju u ljude..
prelama upravo negdje gdje se nikad ne nadaš
jer uvijek se volimo osjećati spremnima..
ali prijelom je neizbjezan i odnos se ruši kao
kula od karata..pa se nađemo negdje tim putem
slomljeni pod štiklom vlastitog vjerovanja
uz lazne osmijehe vječnih wannabe djevica
uvijek spremnih da pokazu zube
bilo u smijehu ili uz zvuk rezanja..
Razočarenje ...
kad jednom shvatiš da je djevica upravo kurva
najnizih pobuda i da je osmijeh maska
koja puca pod teretom namjera...
savršena slika..i savršena riječ..

Rekla bih, draga..da se opraštam.
odbacujem agoniju, ljutnju i sjećanje..
i dolazim ovdje gdje se opet i opet..
rukujem s marquezom u sjećanju na naše
tuzne kurve..
ne kradem mu motiv jer isti se nameće..
premda..ne zelim te zvati tuznom
iako znam da jesi..
više mi pašeš nekako uz svoj jalovi osmijeh
koji ne ocrtava tugu mada bih ga ja svejedno
nazvala zalosnim..

komentiraj (7) * ispiši * #