06

srijeda

prosinac

2006

PROKLETSTVO DOSUđENE STVARNOSTI

Ovih dana muči me nesanica
zrak ima čudnu aromu
preteške svijesnosti zbivanja
tišina je najednom preglasna
a glavobolja neizdrživa.
sustiže me na svakom koraku
osjećam..
prokletstvo dosuđene stvarnosti
pa se ponavljam..

rez!

idemo ispočetka..
negdje unutra viče
glasnije nego u stvarnosti
moj privatni woody allen
umanjen za onoliko
za koliko je onomad bio uvećan..
dakle jako mali..
u malom amfiteatru...
s kukuljicom na glavi...
po vlastitom izboru,molim!

rez!

pokušala sam još jednom
izbaciti iz glave dosuđenu stvarnost
i samo se priglupo ceriti..,
prestati pušiti...,
okaniti se lošeg vina i
teških večeri..
od svega uspjela sam samo
pronaći posao...
kapitalizam je daklem
još jednom odnio pobjedu..
woody je digao sidro..

hm?

obećah sebi da to neću
proglasiti izdajom..
kvragu ionako nikada nije
bio mojim favoritom
pa vjerovatno ni nemam
to pravo..
jebi se mlakonjo..
procijedila sam nezaintersirano
kroz zube zapele na cigaretu..
opet se lovim u razmišljanju..

ah,who cares?

sutra će ionako sve opet
biti drugačije uz prvi dan
na novom poslu..
kako ipak...
ne mogu se oteti pitanju:
vraćam li se ja to u normalu
ili je se samo svečano odričem
za plaću?

Copyright: / +Zero+ / 2006.


komentiraj (3) * ispiši * #