Religijaška apologetika na djelu:
"Apologetika" (iz grčke riječi apologia) je izraz koji se koristi za opisivanje verbalne obrane nečega - u ovom slučaju katoličke religije. Kršćanske apologetike se upražnjavaju kako to propisuje 1. Petrova poslanica 3:15, koja kaže:
"Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko od vas zatraži razlog nade koja je u vama."1. Petrova 3:15
Ova rečenica naređuje bavljenje različitim apologetskim umijećima i sofisterijama, od klasične do suvremene. Drugim riječima, upregnite sve svoje sile da dokažete uvjerljivost šašavih teza svoje teologije, svoje vjerske ideologije, ma koliko apsurdna ili lažljiva bila. Preskočite sve što govori protiv vaše teze, šutite o svemu što ne ide tome u prilog, namjerno mutite bistru vodu, vucite vodu isključivo na svoj mlin, preskočite vruće teme, preoblikujte riječi i pojmove da posluže samo vašem cilju. Ubacite složene filozofske pojmove i duboke apstrakcije da zbunite konkretne kritičare. Služite se logičkim trikovima! Varajte i lažite, podvaljujte i podilazite neznanju publike koju želite zavesti svojim smicalicama. Ta vještina poznata je još od stare Grčke, a ljudi koji su se bavili s time nazivani su sofistima - lukavim obmanjivačima, vještim manipulatorima. Promišljenim lažljivcima.
"Jer mi Biblija tako kaže!"
(omiljen dokaz vjernicima da ono što unutra piše mora bit istina - "U Bibliji piše istina, jer Biblija kaže da je od Boga, pa mora da je tako, jer Bog ne bi napisao laž.")
Snjeguljičino (Isusovo) uskrsnuće!
Opremljeni dakle varljivim alatom kršćanske apologetike, postaje nam očigledno da je uskrsnuće Snjeguljice "jedan od najdokazanijih događaja u povijesti u kojega nema nikakve sumnje, niti se čak može voditi ikakva suvisla rasprava o tome! Većina znalaca se slaže oko toga da je besmisleno negirati postojanje princeze, ako priču o njoj lišimo fantastičnih elemenata. Gdje su dokazi da nije postojala negdje takva ili njoj slična princeza?"
Lik Isusovo uskrsnuće opisuju razni kršćanski apologeti kao jednu od najbolje potvrđenih i dokazanih činjenica u povijesti čovječanstva, što pak svakome racionalno mislećem čovjeku djeluje kao iznimno čudnovata, da ne kažem smiješno lažljiva izjava. 
Tvrdnja raznih crkvenjaka da je čarobno uskrsnuće jedne osobe nakon njezine smrti prije 2000 godina bolje dokazano nego npr. povijesnost Sokrata ili Aleksandra Makedonskog ili Bitke kod Akcija (pomorska bitka između Marka Antonija i Oktavijana kojom završavaju rimski građanski ratovi i nastaje Rimsko Carstvo) ili povijesnost Julija Cezara, vrlo je česta i glasna, stoga ću vas upoznati s metodologijom kršćanske apologetike, ako nikada niste zašli u Zonu sumraka te vještine.
Nakratko ću dati uvod koji se odnosi na jedno drugačije uskrsnuće osobe koja nije Isus, nije Židov, odigrava se u bližem vremenskom razdoblju, a svima je poznato, dakle u bajci o Snjeguljici, znate da se ona vratila iz mrtvih poljupcem princa.
Mnogi od vas možda misle da je to bajkovita vilinska pričica za djecu, ali zapravo se radi o jednom od najboljih potvrđenih događaja u povijesti. Kako to možemo dokazati na način kako apologetika dokazuje Isus Kristovo uskrsnuće i povijesnost?
Imamo nekoliko prvorazrednih izravnih svjedoka tog događaja. Primjerice, imamo sina jednoga kralja, lijepoga princa čiji je život temeljito promijenjen, bio je spreman umrijeti za svoju princezu, a to ne bi bio učinio da princeza nije postojala, ne bi umro za laž. Osim toga imamo pouzdane suvremenike na čije svjedočenje se možemo osloniti. Tu je cijela dvorska svita, sluge i dvorjani koji su svojim vlastitim očima svjedočili događaju, oko par stotina ljudi (baš kao što Pavao piše da je 500 ljudi vidjelo uskrsloga Isusa). Snjeguljičin stakleni lijes je ostao prazan! Onda imamo Zlu kraljicu koja je osobito dobar svjedok, zato što ona daje neprijateljsku potvrdu događaja, jer je željela ubiti Snjeguljicu. Pa imamo stvarno vrijednog svjedoka, njezinog slugu koji je poslan da je ubije, ali je umjesto toga promijenio svoje mišljenje i ne ubija Snjeguljicu u šumi, nego je pusti da živi. Taj svjedok je cinik, skeptik, svjedok koji je promijenio svoje mišljenje nakon moralne dvojbe, što ga čini izvrsnim svjedokom. Imamo i nešto što bismo mogli također opisati kao neugodno/sramotno svjedočanstvo: čarobno zrcalo. Čarobno zrcalo je takva očigledna gluparija da ta činjenica u priči zapravo dokazuje da to nije izmišljotina, jer ne bi netko izmišljao i ubacio nešto što je tako blesavo te sramotno potkapa vjerodostojnost cijele priče. Upravo jer je apsurdno dokazuje da priča nije izmišljena, jer bi netko tko laže izmislio nešto uvjerljivije!
Potporu toj ideji daje ideja ranijeg teksta Vjerovanja. Ta magijska formula je, kao što svi znamo: „Ogledalce, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?“
To pokazuje da se ta priča zapravo može pratiti natrag u prošlost, dokaz da je Vjerovanje očito prethodilo toj priči, tako da imamo publiku koja je tu formulu već poznavala otprije, pa je prilog dokazu ove priče kao povijesnih događaja.
Naravno, imamo i izjave 7 izravnih svjedoka uskrsnuća, iz princezina najbližeg okruženja s poznatim imenima: Učo, Ljutko, Srećko, Pospanko, Stidljivko, Kihavko i Glupko. Svi su bili spremni dati svoje živote za Snjeguljicu, a nitko ne bi to učinio za laž, nego jer su znali da je Snjeguljica dobra i da je uskrsnula.
Dakle već imamo jedanaest svjedoka iz prve ruke o uskrsnuću, uz brojne dvorjane, puno detaljnih podataka. Dodajmo tome golemo mnoštvo spisa u kojima je ta priča, diljem svijeta prevedena na većinu svjetskih jezika, o zbivanjima oko Snjeguljice i njezinom uskrsnuću. Vrlo brzo nakon njezina života! A gdje su čvrsti dokazi povjesničara da Snjeguljica NIJE postojala? Gdje su spisi suvremenika koji bi negirali da se to čudo dogodilo? Nema toga. Stoga nije postojala nikakva sumnja u Snjeguljičino uskrsnuće!
Vjerujemo li u tu priču? Naravno ne. To je bajka i samo se igramo riječima. Snjeguljica i Sedam patuljaka bajkovita je priča i žao mi je što će to neke uvrijediti, ali Isus Krist sa dvanaest učenika, vazda Djevica i ostali likovi je isto tako bajkovita priča.
A „dokazi“ za Isusovo uskrsnuće su upravo onakvi kako sam ih opisao za Snjeguljičino uskrsnuće.
Iako sve to može biti i istina, ako se Svemogući (ili izvanzemaljac) umiješao sa svojim čarolijama. Neću isključiti čaroliju a priori. Uostalom, po svojoj definiciji, čarolija je nešto tako neobično da niti ne bismo mogli naći dokaze da se zbila. Kako bismo uopće mogli dati uvjerljive racionalne i logičke dokaze za nekakvu čaroliju (čudo) koja prkosi svim zakonima fizike i logike?
Ono što sam želio pokazati, je da nemamo dokaza o uskrsnuću osim onih koje su pažljivo konstruirali ljudi koji su silno motivirani za održavanje „istine“ svoje religije koja je oslabila do točke gotovo samouništenja prema dokazima znanosti. Znamo da klerikalna mašinerija koja propagira ovu priču (i indoktrinira njome malenu djecu), ima ogromnu snagu, goleme resurse za prenositi svoju poruku diljem svijeta, te drži brojne propovijedi i predavanja kako je sve to istina.
Ali moram vam reći da je to sve laž.
Hvala na pažnji,
Vaš Kenneth Humphreys
(nadahnuto slobodnim prijevodom transkripta)
https://www.youtube.com/watch?v=x_cqkv81J_s
http://www.jesusneverexisted.com
_________________
* Ne brkati priče o Trnoružici i Pepeljuzi s izvješćem svjedoka o Snjeguljici! To su apokrifi, heretički spisi koji su uzeli neke elemente iz ispovijesti o Snjeguljici, da bi zaveli lakovjerne na stranputicu.
* Bajka je priča namijenjena djeci koja se bavi nepostojećim i izmišljenim radnjama i likovima, a sadrži pouku, zabavna je i razvija maštu. Religije zlorabe svoje bajke kao sredstvo ideološke propagande i obmane, podvaljujući ih kao istinite.
Reality check:
Nema nezavisnih spisa o Isusovom postojanju izvan Novog zavjeta. Svi vanbiblijski dokazi za njegovo postojanje, čak i ako su u potpunosti autentični (premda mnogo toga nije), ne mogu se pokazati neovisnima o evanđeljima ili kršćanskim doušnicima koji se oslanjaju na evanđelja. Ništa od toga ne može se dokazati da samostalno potkrjepljuje evanđelja o Isusovoj povijesnosti. Niti jedan jedini dokaz. Bez obzira na to zašto ne postoje nezavisni dokazi (nije bitan razlog), takvi dokazi nisu sačuvani.
—— Richard Carrier
Lik Isusa Krista je u povijest smjestilo crkvenjačko tumačenje jedne jedine priče, kasnije ofrlje naslovljene: "po Marku".
Najvjerojatnije pisana kao poučni vjerski midraš, drama skrojena za kazališnu predstavu u grčko-rimskom stilu, a ne povijesno izvješće. Svi detalji iz pripovijetke o liku Isusu Kristu, nalaze se već u mitološkim pričama Starog zavjeta, do najsitnijih detalja, kao i opća tema Isusa kao Spasitelja. Motivirala ju je potreba da se židovima iznađe neki drugi način okajanja grijeha nego žrtvovanjem životinja, što se bilo obavljalo na oltaru tada srušena Hrama 70. godine. Zašto je Bog dozvolio da Njegov jedini Hram u svemiru sruše Rimljani? Zasigurno zato jer se narod ogriješio, ubio najavljenog Mesiju i nije se pokajao 40 godina nakon toga događaja (30+40=70), pa su kažnjeni i odvedeni u ropstvo. Sve je smišljeno retrogradno, numerološki projicirano u prošlost. Tako je ispalo da je kršćanstvo nastalo Božjom intervencijom 40 godina PRIJE nego su Rimljani potukli Židove i srušili njihov Hram. Vrlo je trivijalna i porazna činjenica da je priča o nebeskom Isusu historizirana kao reakcija na pohod rimske vojske. Vjernici oduvijek tumače razne nepogode kao Božje smišljeni Plan kazne za griješnike. Kako bi poganska vojska mogla uništiti Božji Hram, ako to Bog nije zapravo htio? Mora da je to bila zemaljska kazna za neki veliki prijestup!
Pogledajmo u Stari zavjet i potražimo što nam je Bog poručio:
"ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina."
Aha. Dakle Božji prorok Danijel govori o 70 godina koje povezuje s rušenjem Hrama. Hajmo odbrojiti 70 godina od rušenja Hrama u Jeruzalemu, koji su izveli Rimljani, pa pretpostavimo da se tada rodio Mesija, koji je zapravo ukinuo potrebu žrtvovanja u Hramu, ali su ga ubili Židovi, pa je Bog 70 godina kasnije, uništio Hram i Jeruzalem, jer ih je Isus prije bio prokleo.
Propaganda
Ključno je zapamtiti da su svi kršćanski spisi bili vjerska propaganda; osmišljena da na svojstven način prikaže Isusa, njegove pristaše, svoje neprijatelje, židovsku zajednicu toga vremena i Rimljane.
Drugi su pak "evanđelisti" prepisivali tu vješto smišljenu teološku dramu jedni od drugih (ne navodeći imenom od koga, što ih čini plagijatorima), u razdoblju nakon 70. godine i dopunili je svojim maštarijama (nikakav hipotetski "Q" hebrejski original evanđelja nije potreban). Židovski mesijanist Pavao je prije toga pričao o sasvim nezemaljskom Kristu Spasitelju kojega su zli arhoni razapeli, te je pokopan na nebesima, po mitološkim prorocima tj. pričama iz prastarih židovskih spisa. Kasnije je ta priča, projicirana unazad u povijest, postala temeljem jedne od vjerskih sekti, koja se proširila Rimskim carstvom sa svojim obećanjima raja i prijetnjama pakla među slabije obrazovanim pukom. Eto ih i danas ovdje u raznim inačicama.
Protiv vjerske indoktrinacije male djece:
Vjerski indoktrinirati nezrelu, vjerujuću spužvu uma male djece propovijedanjem neke apsurdne teologije (s potpunom državnom potporom kroz školski kurikul), treba učiniti nezakonitim; to nije ništa doli mentalni oblik zlostavljanja djece s nevjerojatno sebičnim motivom u ime ideoloških indoktrinatora, što taj proces čini sramotnim. Taj je motiv osigurati da njihova neutemeljena vjekovna vjerovanja iz željeznog doba i dalje žive, šireći tu zarazu na osjetljive umove male djece.
Osim gore navedenog, za izrazito malu interesnu skupinu (religijska organizacija) da ima glas i utjecaj na politička pitanja daleko iznad svoje zastupljenosti u stanovništvu jest nedemokratski i potpuno pogrešno! Kao što je i dozvoliti takvoj manjinskoj interesnoj skupini da sudjeluje u raspodjeli i dodjeli teško zarađenih poreznih doprinosa.
Svaka država bi se trebala ponositi time što je vjerski tolerantna prema svim religijama; pod uvjetom da te religije mogu same pokazati toleranciju prema drugim vjerskim uvjerenjima i onima koji ne slijede religijske koncepte.
Ne smije nekritički tolerirati religija koje su same po sebi krajnje netolerantne.
Vjersko uvjerenje treba biti PRIVATNA, a ne javna stvar. Ne bi trebala igrati ulogu u obrazovanju ili politici.
Ako je religija uključena u obrazovanje (čemu?), ona bi trebala biti informativna o SVIM aspektima, SVIH religija, a ne NAVIJAČKI hvaliti samo „odabrane elemente“ jedne određene religije.
http://www.notori.co.uk/
"Isusov leš nestao" - usporedba izvješća
Svjedočenje nestanka Isusova leša iz groba - u današnjem okružju:
Na mjesto pljačke banke dolazi policajac, te pronalazi prazan trezor, i četvero zaposlenih, Mariju, Mindi, Sandru i Martu. On ih razdvaja i pita svaku privatno što se dogodilo. Marija kaže da su svi otišli po novac i pronašli prazan trezor, ali unutra je bio jedan čovjek u bijelom odijelu, koji je rekao: "Ne brinite! Uzeli smo ga s dobrim razlogom!" a onda su svi pobjegli u strahu.
Marko
A kad je prošla subota, Marija Magdalena i Marija Jakova majka i Saloma kupile su slatke začine da dođu i pomazati mu.
I vrlo rano, prvoga dana u tjednu, dođoše na grob na izlasku sunca. A oni među sobom rekoše: 'Tko će nam odvaliti kamen s vrata groba?' I kad su pogledali, vidjeli su da je kamen odvaljen, jer je bio vrlo velik.
I ušavši u grob, vidješe mladića kako sjedi s desne strane, obučen u dugu bijelu haljinu; i oni su bili uplašeni. I reče im: 'Ne bojte se! Tražite Isusa iz Nazareta, koji je bio raspet. nije ga ovdje: gle mjesta gdje su ga položili.
Ali idite, recite njegovim učenicima i Petru da ide prije vas u Galileju: ondje ćete ga vidjeti, kako vam je rekao. Oni su brzo izašli i pobjegli od groba; jer su drhtali i čudili se, niti su nikome ništa rekli; jer su se bojali.
Mindi, međutim, kaže da su zapravo 3 žene ušli u trezor i otkrile da je prazan, a sve su bile zbunjene time, kad su se iznenada dva muškarca u bijelim odijelima pojavila unutar trezora s njima, naizgled niotkuda, i rekla: "Ne brinite! Uzeli smo to s dobrim ciljem! " a onda su svi potrčali pozvati policiju. Policajac misli da ovdje sigurno postoji neka zbrka, ali priče se barem slažu u obrisima.
Luka
Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. Kamen nađoše otkotrljan od groba. Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!
A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
Pa on ide do Sandre. Kaže da je sama ušla unutra i otkrila da je trezor prazan i da ju je zbunilo, pa je otišla i rekla nekim muškim kolegama, a oni su se vratili s njom i potvrdili da je trezor prazan i da su bili zbunjeni s time, i dok su muškarci otišli da zovu policija, Sandra je stajala vani. Zatim je pogledala unutra i ugledala unutra dva čovjeka u odijelima klovna koji su je pitali "Što si očekivala!?" i, zaprepaštena time, Sandra se okrenula i ugledala iza sebe neznanca za kojeg je pretpostavila da je domar. Pa je pitala ovog "domara" gdje je novac, a on je rekao "Ne brini! Uzeli smo ga s dobrim razlogom!" Ova priča uopće se ne slaže s ostalima, tako da službenik sad zna da ne razumije cijelu istinu.
Ivan
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7 i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući.
Iznerviran svim tim kontradiktornim pričama, policajac potom pita četvrtog svjedoka, Martu. Ona kaže da su svi otišli u trezor, ali onda je robot s mlaznom pogonom sišao s neba, paralizirao dvojicu specijalaca koji su čuvali trezor, a zatim je jednom rukom otvorio trezor, otkrivajući da je već prazan, i tada je taj leteći robot sjedio na vratima trezora i svima njima rekao: "Ne brinite! Uzeli smo to s dobrim razlogom!"
Policajac bi s razlogom pretpostavio da su se svi najeli ludih gljiva.
Matej
Nakon *Šabata, u početku prvog dana u tjednu, Marija iz Magdale i druga Marija dođoše vidjeti grobnicu.
Kad evo dogodi se veliki potres zemlje: *Anđeo Gospodov siđe s neba, otkotrlja kamen i sjede na njega.
On je imao izgled munje, a njegova odjeća bijaše bijela kao snijeg.
U strahu koji ih spopade stražari biše potreseni i obamriješe.
Ali, anđeo uze riječ i reče ženama: ` Ne bojte se, vi. Ja znam da vi tražite Isusa, razapetog. On nije ovdje, jer uskrsnuo je on kao što bijaše rekao; dođite vidjeti mjesto gdje je počivao.
Isusov brat blizanac ili oživio mrtvac u grobu?
Kao što Bart Ehrman spominje u svojoj raspravi s notornim kršćanskim apologetom Williamom Laneom Craigom:
http://www.philvaz.com/apologetics/p96.htm#EhrmanSecond
- Dopustite da vam dam jedno objašnjenje kojega se sjetih sinoć, sjedeći i razmišljajući o Isusovu uskrsnuću. Znate da imamo tradicijsku kasniju predaju iz sirijskog kršćanstva o Isusovoj braći koja se poimence spominju u Evanđelju po Marku. Jedan od njih je bio Juda, osobito blizak s Isusom, inače poznat kao Juda Toma, Isusov brat blizanac. Ne kažem da je to bila istina, ali to je ono što su sirijski kršćani mislili u drugom i trećem stoljeću, da je Isus imao brata blizanca. Kako je mogao imati brata blizanca? Pa, ne znam kako je mogao imati brata blizanca, ali u to su vjerovali sirijski kršćani. Zapravo, imamo zanimljive priče o Isusu i njegovom bratu blizancu u knjizi zvanoj Djela Tomina, u kojoj su Isus i njegov brat blizanac identični blizanci. Izgledaju jednako, a Isus s vremena na vrijeme silazi s neba i zbunjuje ljude: kad su upravo vidjeli da Toma napušta sobu, on je opet tu i ne shvaćaju. Pa, zato što je došao njegov brat blizanac!
Pretpostavimo da je Isus stvarno imao brata blizanca - ništa nevjerojatno! Ljudi imaju blizance. Nakon Isusove smrti, blizanac Juda Toma i svi ostali povezani s Isusom skrivali su se i pobjegli iz Judeje. Nekoliko godina kasnije jedan od Isusovih sljedbenika vidio je Juda Tomu na daljinu i oni su mislili da je to Isus. Drugi su izvijestili o sličnim opažanjima. Širile su se glasine da Isus više nije mrtav. Tijelo u grobnici do tada se bilo raspalo do neprepoznatljivosti. Priča je postala šire prihvaćena da je Isus uskrsnuo od mrtvih, a u usmenoj tradiciji se počelo pričati i prepričavati o tom događaju, uključujući priče o otkrivanju praznoga groba. To je alternativno objašnjenje. Slabo je vjerojatno. Ne vjerujem u to, ali je daleko vjerojatnije od hipoteze da je Bog uskrsnuo Isusa od mrtvih, jer tu nema pozivanja na natprirodna čudesa, s kojima se povjesničari ionako ne bave jer im je budalasto.
Isus Krist je izvanzemaljac ili Svemogući Bog Stvoritelj cijeloga univerzuma? Što je vjerojatnije?
Pretpostavimo da je lik Isus zapravo bio pripadnik tehnološki vrlo napredne civilizacije u posjetu našoj Zemlji. Njemu ne bi bio nikakav problem hodati po vodi, iscjeljivati mnoge bolesti, potaknuti stampedo 2000 svinja, nadahnuti apostole, prolaziti kroz zidove, biti nevidljiv, čak animirati neke "mrtvace", replicirati hranu, masovno liječiti bolesne, upravljati vremenskim nepogodama, preživjeti razapinjanje, transformirati jedan element u drugi, ošamutiti rimske vojnike itd. Ondašnjem neukom stanovništvu, moderna dostignuća znanosti bi s pravom bila Božja čudesa. To je alternativno objašnjenje. Ne vjerujem u to, ali je daleko vjerojatnije od hipoteze da je "Sveznajući Bog" osobno sišao na Zemlju, a sada njegova sveta fizička pozadina sjedi negdje gore na nebesima, zajedno sa pozadinom njegove majke Djeve Marije.
***
Apologeti su iskemijali i definicije toga što je to apologetika:
Klika na klero-proustaškoj hrvatskoj wikipediji palamudi uz dlaku katoličkom svećenstvu (2019.):
"Apologetika u kršćanskom pastoralu treba biti usmjerena u dvama pravcima: s jedne strane župnici trebaju župljanima biti spremni odgovoriti o vjeri na pitanja na koja već jesu ili na koja bi mogli naići. S druge strane, jedan viši stupanj apologetskog rada je kad se osposobljava same župljane biti apologetima, čime ih se formira za područje evangelizacije."
Dakle imamo hvalevrijednu SPREMNOST župnika, na "odgovore o vjeri", o "pitanjima na koja bi mogli naići". Pitanja o kontradikcijama, biblijskom nemoralu, Božjim klanjima djece, kamenovanju žena i heretika, istrebljivanju naroda, nemogućim Isusovim zahtjevima i njegovu vječnom prženju u paklu, sulude tvrdnje u koje sumnja zdrav razum vjernika i slobodni mislioci. Nee. Svećenstvo odgovara na "vjerska pitanja" koja vjernicima nisu jasna, pa će im to oni lijepo objasniti.
Uočite uporabu riječi "kršćansko". Katolici vole miješati pojmove katoličko i kršćansko, iako se zaklinju da su goleme mase kršćana zapravo sotonski nadahnuti heretici/šizmatici na putu prema paklu, otpadnici od istinske vjere, posebno mrzeći protestante, pravoslavne, Jehovine svjedoke, Luterane, Mormone itd. itd. itd. itd. itd. Sve tisuće odvojenih kršćanskih grupacija žive u žestokoj mržnji i preziru jednih naspram drugih.
Radi se o tvrdoj vjerskoj indoktrinaciji, jednoumlju, pljuvanju po svemu što nije strogo, uskogrudno dio njihove vjerske ideologije, a odstupa tek za kakvu sitnicu. Može se samo slaviti i hvaliti (vatikanska) katolička Crkva, kler, Biblija i njihova prljava povijest. Nikako kritizirati bilo što, osim odstupanja od tvrdolinijaške revne slijepe poslušnosti katekizmu. Pjesnički cifrasto zboriti i pojati o beskrajnim ljepotama katoličanstva i klera. A ako netko iznosi argumente koji tome ne idu u prilog, "vrlo obazrivo" to jednostrano sasijeći. Uz prijetnje vječnim mukama... i obećanje poslušnicima predivne nagrade koja vječito traje. Baš kao i u islamima.
"Područja gdje bi se trebala širiti apologetika je župni vjeronauk i kateheza za sve uzrasne kategorije."
Jasna je nakana. Vjeronauk ima za cilj indoktrinaciju malene djece, dok još nemaju razvijeno kritičko mišljenje i dok još vjeruju u Djeda Božićnjaka, Svetog Nikolu i Krampusa, vile i vještice. Odrasle će slabo indoktrinirati. Kad je klica praznovjerja ulovila korijenje u djetinjstvu, izuzetno je teško toga se osloboditi. Zato kler grčevito i uporno pruža svoje pipke prema osnovnim školama i vrtićima. Znaju da opstanak njihove ideologije najviše ovisi o indoktrinaciji malene djece.
"Važno je pri tom postići kod vjernika da je rimokatoličanstvo nešto što je razumno, a ne samo nešto što se slijepo prihvaća."
Uočite "blagi i neuočljivi" prijelaz od pojma kršćanstvo na rimokatoličanstvo, podmećući da je "istinsko kršćanstvo" zapravo rimokatoličanstvo, kao da se to samo po sebi razumije i svi to znaju.
Vjerski obmanjivači ne šire samo svoje praznovjerje, nego kao dio paketa, uvjeravaju žrtve da su svojim razumom se osvjedočile da su njihove nebuloze logičke i razumom slobodno prihvaćene, a ne većinom vjerskom indoktrinacijom u djetinjstvu. To je lopov, koji te uvjerava da ti nije ništa uzeo, nego da ti je zapravo dao poklon svojom krađom. Oslobodio te materijalnog tereta. Podario te istinom, umjesto oplijenio lažima.
Više dokaza za Isusa nego za cara Kaligulu?
N.T. Wright, razvikani je kršćanski apologet. O njemu R.Carrier otkriva sljedeće:
"I sam N.T. Wright, taj totalni mediokritet (hack) bez ikakvih diploma povjesničara, kojega svi hvale kao velikog povjesničara (a pod "svima" mislim na kršćanske fundamentaliste), sada je izjavio: "Isus je isto tako etabliran kao lik povijesti kao što je, recimo, car Caligula, njegov maltene suvremenik." O Sveti Gospodari Kobola !"
Dakle koji su dokazi da je car Kaligula povijesna osoba, za razliku od Isusa Krista.
Osamdeset godina nakon Kaliguline smrti 41. god., Svetonij je napisao "Kaligulin život". U njemu citira i navodi svjedoke i suvremenu dokumentaciju. Pokazuje da je čitao korespondenciju i memoare obitelji Kaligula, knjige i pjesme svjedoka koji su ga poznavali, suvremene natpise i vladine dokumente. Ne samo da nam govori o njima, već ih citira ili navodi, ali čak raspravlja o njihovoj relativnoj pouzdanosti. O njemu raspravlja i klasicist Matthew Ferguson. Za Isusa nemamo ništa slično.
Odmah bih mogao prestati pisati. Ali hajdmo upucati tog mrtvog kaligulanskog konja još dublje u zemlju.
Sve slijedeće može se potvrditi u recenziranim monografijama o Kaliguli. Navest ću popularne izvore samo zato što im možete pristupiti. Ali vjerujte mi, isti su podaci dobro potvrđeni, uključujući: Aloys Winterling, Kaligula: A Biography (University of California Press, 2015); Sam Wilkinson, Kaligula (Routledge, 2003); i Anthony Barrett, Kaligula: Korupcija moći (Yale University Press, 1990.).
Imamo poprsje i statue Kaligule isklesane za života. Doista, Wikipedia ispravno kaže: "Temeljem znanstvenih rekonstrukcija službenih slikanih poprsja, Kaligula je imao smeđu kosu, smeđe oči i svijetlu kožu" (izvor: Smithsonian). Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Imamo ogroman broj novčića kovanih i imenovanih od Kaligule i prikazujući Kaligulu kao postojećega cara (brojni primjeri su također prikazani i raspravljani na Wikipediji. Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Imamo ogroman broj papirusa, zapravo napisanih za vrijeme Kaligule, spominjući ga kao vladajućeg cara (npr. Kao Gaja Cezara Germanicus Augustus). Jer tako su datirani dokumenti. Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Imamo ogroman broj suvremenih natpisa, koje je podigao sam Kaligula i očevici za njegove vladavine.
Primjeri. Primjeri. Primjeri. Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Iskopali smo nekoliko tipičnih brodova Kaligule. Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Imamo stvarne bačve za vino iz privatnog vinograda Kaligula, na njemu je stajalo njegovo ime. Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Imamo nadgrobni spomenik njegove majke, proglašavajući ga svojim djetetom. Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Plinije Stariji, očevidac Kaligule, pruža nam puno informacija izravno iz njegovih vlastitih opažanja, iz vladinih zapisa i drugih očevidaca i suvremenih izvora. Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Ostali očevici i suvremenici koji izvještavaju o Kaliguli uključuju Fila iz Aleksandrije i Seneku, koji su se s njim osobno susreli i zabilježili nekoliko stvari o njemu (npr. Filov Flaccus i O [My] Embassy to Gaius [Kaligula]); Seneca's Consolation to My Mother Helvia i O bijesu i o postojanosti mudraca). Imamo opsežne zapise o Kaliguli u Josephusu (povjesničar rođen kada je Kaligula zavladao, raspravljajući o Kaliguli u roku od samo 35 godina od njegove smrti, i još općenito samo 52 godine nakon njegove smrti), izvješće koje je točno u jozefanskom stilu i bogato realističnim detaljima (Starine Židova 18-19; pisao c. 93. AD; Židovski rat 2.184-203; napisano 76. AD). Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Znamo da su očevidci i suvremenici Kaligule napisali djela koja su izgubljena, ali o kojima kasniji pisci raspravljaju i koriste. Među njima je Senekin prijatelj Fabius Rusticus; Cluvius Rufus, senator koji je u stvari sudjelovao u atentatu na Kaligulu (vrlo su vjerojatno to bili izvori zaposleni od strane Josepha, koji čak spominje i citira Cluviusa); memoari Klaudija (Kaligulov nasljednik); objavljena korespondencija Augustusa; i razni pjesnici (npr. Gaetulicus). Čak je Kaligulina sestra, Nerova majka, Agrippina Mlađa, napisala svoje vlastite memoare koje je nekoliko kasnijih povjesničara navelo i koristilo kao izvor za Kaligulu. Imamo li išta od ovoga za Isusa? Ne.
Imamo nekoliko kasnijih kritičkih povjesničara koji pišu o Kaliguli koji navode, navode i citiraju očevidce, dokumentarce i suvremene izvore za Kaligulu: npr. osim Svetonija, još i Tacit, Život Agrikola 10 (napisan oko 98. g. pr. Kr.), i Anali 13.20 (napisano oko 116), pa čak i Dio Kasije (čak ni dvjesto godina nakon činjenica). Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Čak imamo i vladine dokumente koji to čine: na primjer, pronašli smo kopiju brončane ploče (datira oko 168. god. AD) pisma koje je osobno napisao car Marcus Aurelius (Journal of Roman Studies 1973.63) u kojem se spominje da se savjetuje s postojećim registrom oni kojima je Kaligula dao državljanstvo (na popisu takvih registara i od drugih careva). Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Oh ... imamo i pismo samog jebenog Kaligule! Natpis koji bilježi vlastito pismo, vlastitim riječima, Achaean League, od 19. kolovoza 37. A. (Inscriptiones Graecae 7.2711, ll. 21-43). Imamo li što slično za Isusa? Ne.
Također imamo izjave o savezu i proslavu s mnogih lokaliteta prilikom pristupanja vlasti Kaligule. Na primjer, zakletva koju su proglasili Aritenci, ucrtana na kamenu nedugo nakon 11. svibnja 37. A. D., detaljno tvrdeći da će se udružiti s Kaligulom i proglasiti svoje neprijatelje svojim neprijateljima; slično i Cyzićani; i zakletva i dekret o proslavi asijanaca iste godine, u kojem se kaže da šalju ambasadu "da traže publiku s njim i čestitaju mu i mole ga da se prisjeti" njihovog grada "kao što je on osobno obećao kad je bio zajedno s ocem Germanicus je prvi put ušao u provinciju našeg grada "(vidjeti Lewis i Reinhold, vol. 2, § 3 i 9). Dakle, ovdje imamo očevicu, izvorno svjedočenje autografa, čitavog grada ljudi. Kaligula je bio s ocem u dobi od šest godina kad je posjetio njihovu regiju (pa se oni prilično trude oko izgovaranja djeteta). Ali vi to ne kažete ili ne šaljete ambasade momku koji ne postoji". Imamo li što slično za Isusa?
Zaboga NE!
R.C. PhD povjesničar "omiljen" među abrahamistima
Prelazak Cezara preko rijeke Rubikon - slabije dokumentiran od uskrsnuća Isusa Kristusa?
I to je tipična varka laprdanja vjerskih apologeta.
Opovrgnuto:
O prelasku Cezara preko rijeke Rubikon imamo potkrepljujuće fizičke dokaze, a znamo da je nekoliko suvremenika pisalo o ratu i tako pružilo izravne ili neizravne dokaze za taj prijelaz. Osim izravnog svjedočenja samog Cezara, imamo i pisma njemu nesklona Cicerona i njegovih prijatelja, i pisma koja je imao od Cezara i Pompeja, a znamo da su događaj zabilježili i Livy, Pollio i drugi (budući da su kasniji povjesničari koristili svoje izvještaje). Kasnije je nekoliko poznatih povjesničara kritički istraživalo i dokumentiralo taj događaj. I tijek povijesti - uključujući obilne fizičke dokaze, svjedočenja očevidaca i zapise suvremenika i kasnijih kritičara - odlučno pokazuje da je Cezar napao istočnu obalu Italije sve dolje, potjerao Pompeja iz Italije i na kraju zauzeo Rim. Ne može nikako biti da nije prešao Rubikon. "Vjerovanje" da je to učinio nije moglo uzrokovati postojanje bilo kojeg od ovih dokaza niti je dovelo do kasnijeg povijesnog ishoda.
O uskrsnuću, međutim, nitko od očevidaca nije napisao ništa - ni Isus, ni Petar, ni Marija, ni nitko od Dvanaestorice, niti bilo koji od Sedamdeset, niti bilo koji od Pet stotina. Imamo samo Pavla, koji nije vidio ništa osim "otkrivenja" i koji ne spominje nikakvo drugo iskustvo ili dokaze koje je netko podnio. O Uskrsnuću nijedan neutralni ili neprijateljski svjedok ili suvremenik nije napisao ništa - ni Josip, ni Caiaphas, ne Gamaliel, ni Agrippa, ni Pilat, ni Lysias, ne Sergius, niti bilo tko živ u to vrijeme, bilo židovski, grčki ili rimski. O uskrsnuću nijedan kritički povjesničar ne dokumentira niti jedan detalj, ili čak samu tvrdnju, sve do stoljeća kasnije, a potom samo kršćanski apologeti koji Novi izvor mogu samo navesti kao svoj izvor (i povremeno lažni dokumenti poput pisma koje je Isus poslao kralju Abgaru koji poznati biskup Euzebij pokušava prenijeti kao vjerodostojan). Nakon Uskrsnuća nisu proizvedeni nikakvi fizički dokazi - bilo kovanica, natpisa, dokumentarnih papirusa, vječnih čuda. I sve što je slijedilo u povijesti bilo je slijepo vjerovanje u to uskrsnuće, a ne samo uskrsnuće - a znamo da "stvarno uskrsnuće" nije jedini mogući uzrok vjerovanja u uskrsnuće.
Dakle, još uvijek nemamo svjedočenja svjedoka o uskrsnuću. Ali to imamo za prijelaz Rubikona. Još uvijek nemamo neutralnih ili neprijateljskih svjedoka tvrdnje o uskrsnuću. Ali to imamo za prijelaz Rubikona. Još uvijek nemamo kritički povijesni rad o tvrdnji o uskrsnuću. Ali to imamo za prijelaz Rubikona. Još uvijek nemamo potkrepljujuće fizičke dokaze za Uskrsnuće. Ali to imamo za prijelaz Rubikona. Još uvijek nemamo potrebu za stvarnim uskrsnućem da bismo objasnili vjerovanje koje je utjecalo na tok povijesnih događaja. Ali trebamo stvarni prijelaz Rubikona kako bismo objasnili naknadni tijek povijesnih događaja. Stoga o svih pet točaka imamo bolje dokaze da je Cezar prešao Rubikon nego da je Isus Kristus ustao iz groba. Zapravo, na četiri od pet nemamo apsolutno ništa za Uskrsnuće. A o jednom jedinom kriteriju koji on zadovoljava, nemamo najbolju vrstu dokaza, već najgoru.
Richard Dawkins o najgoroj religiji na svijetu
"Ako pogledate stvarni utjecaj koji različite religije imaju u svijetu, sasvim je očito da je danas najgora religija na svijetu: islam".
(Dokazi u prilog tome su očigledni: učestali teroristički zločini u ime Allaha, genitalna sakaćenja žena, istospolne osobe bacane sa zgrada i javno vješane, gušenje slobodnog, znanstvenog obrazovanja u državama s muslimanskom većinom (posebice žena), smrtne kazne za izlazak iz njihove vjere ili za ateizam, ljudi koji se boje za svoje živote jer su se usudili nacrtati Muhameda, masovna cenzura čak i najblažih oblika kritike islama... nasilni, dosadni, praznovjerni Kur'an, glupavi hadisi.... A, kako to najčešće i biva u religijama, najveće žrtve islamskog terora su zapravo unutar redova te iste religije, sami muslimani.)
|
