Lik Isus Krist najveća je kukavica svih religijskih spisa
Isus je plačljivo preklinjao "svoga Boga Oca" TRI puta, da ga poštedi čina kojim bi sve nas ljude spasio od bacanja u vječni PAKAO na torture. Zar mu ljudi tako malo znače? Prezire nas kao i njegov Bog Otac, koji je prije sve ljude (svoju djecu) sporo davio do smrti vodom (potopom)? Iako je unaprijed znao da će se bića koja će On kreirati, tako se ponašati.
Po kršćanskoj teologiji, bez Isusove "spasiteljske žrtve", vrata raja bi ostala zauvijek zatvorena za sve ljude, dakle i najplemenitije i najveće humaniste i vjernike svih religija. Svi u pakao.
Istočni grijeh neposluha Adama i Eve (zagrizli u zabranjeno voće), bio je toliko razbjesnio Jahveta, da je za tu uvredu Njegove Visosti predvidio vječite muke u paklu za sva ljudska bića svemira. To je mogla oprati jedino nevina krv, a po kršćanima, krv samoga Bogočovjeka.
No taj isti Bogočovjek histerično je zapomagao Bogu Ocu i preklinjao Ga da ga ta žrtva osobno mimoiđe, ako je to ikako moguće.
Uočimo i sljedeće. Bog Otac ni na jednom mjestu ne daje svome Sinu mogućnost biranja i odluke. Nikada Ga ne zapita: "Hoćeš li Isuse ili nećeš ići na križ za otkupljenje grijeha i tako spasiti sve Njemu odane ljude od paklenih muka?"
Prema priči, možemo biti sasvim sigurni, da bi lik Isus na takvu priliku odmah ispalio: "Poštedi me toga!"
I spasa ljudskoga ne bi bilo....
No volja Božija je bila skroz drugačija i Isusovo preklinjanje nije je pokolebalo. Bog se oglušuje na Isusove vapaje i suze i znoj, i ustraje da se to mora obaviti. Ta suluda priča prodaje Boga koji je bjesomučni manijak, koji sve želi baciti u vječiti oganj, ali odlučuje poslati svoga Sina (Sebe samoga?) da poklonike toga poštedi, preko te nesebične žrtve, kojom bi ih otkupio od toga prekršaja Adamova. Nemojte niti pokušavati smisliti način kako bi se to logički pojasnilo na bilo kakav način.
Lik Isus "po Ivanu" proglašava da nema veće ljubavi od one kad netko: "život svoj položi za svoje prijatelje":
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam ja zapovijedam.
(Iv 15, 9-17)
A onda preklinje Boga Oca da On ne mora položiti SVOJ život ne samo za svoje prijatelje nego i za sve dobre ljude svemira, da se ne peku vječno u vatri:
Marko
"Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene!
Matej po običaju maštovito dopunjava lik Isusovo ponašanje u Marka. Izmišlja iz glave detalje događaja koji nitko nije vidio ni čuo:
Matej
I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
Luka
I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri.
Evanđelist Ivan to sve lukavo prepravlja i kiti:
Kod njega Isus ne cmizdri prije bitke, kao kod Marka, Mateja i Luke, nego se bahati. On je malo potresen brigom za svoju kožu, ali raduje se budućoj slavi Svojoj/Božjoj. Spasenje ljudi od vječnog prženja nije mu bitno. Ivan piše taj tekst upravo kao reakciju na pisanje svojih prethodnika od kojih je prepisivao priču, te prepravlja njihov tekst. Tu Isus uzdignuta nosa odbacuje bilo kakvu ideju da bi On molio Boga Oca da ga "toga časa izbavi". Ivan jasno negira da bi Isus preklinjao svoga Oca da Ga izbavi od kaleža. Isus se sprda s tom idejom (Marka, Mateja pa Luke) da bi On molio Oca da ga poštedi muka križa. Kod Marka Bog šuti ko panj, kod Luke se pojavi anđeo da ga ohrabri, ali kod Ivana zagrmi Glas s nebesa (valjda Božji), jer je Ivan kao zadnji pisac, najviše nakitio lik Isusa:
Duša mi je sada potresena i što da kažem? "Oče, izbavi me iz ovoga časa?" No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!"
Narcisoidni (psihopat?) Isus dolazi da bi "ime Oca svoga proslavio". Zašto nije spomenuo "sitnicu", da time izvlači iz pakla sve svoje obožavatelje u cijelom svemiru? Kad hoćete spasiti dijete od utapljanja, hoćete li povikati: "Idem da proslavim Sebe!!" Ili da proslavim svojega oca ili pretke. Ili da proslavim Boga svoje religije.
Dakle Ivan negira bilo kakvo Isusovo preklinjanje Boga Oca da ga poštedi toga kaleža. No i dalje ne haje oko ljudi, nego oko svoje Božje slave.
Čak i Marko i Matej opisuju Isusa koji je odrešito krenuo spasiti ljude, i koji naziva Pavla Sotonom jer ga želi odvratiti od toga:
Tada ga uze Petar nasamo i počne ga odvraćati.A on se okrenu, pogleda na učenike svoje i ukori Petra rekavši: "Idi od mene, sotono! Ti ne držiš s Bogom, nego s ljudima."
Marko 8,33
Matej proširuje Marka:
Petar ga uze nasamo, počne ga nagovarati i reče: "Bože sačuvaj, Gospodine! Daleko neka bude to od tebe!"
A on se okrenu i reče Petru: "Idi od mene, sotono! Ti si mi na smetnju. Ne držiš s Bogom, nego s ljudima."
Matej 16,23
Da bi poslije preklinjao Boga Oca da to on ne mora učiniti.
Teolozi moraju uzimati sva evanđelja zajedno, da je istinu sve što tamo piše, tako da moraju uzeti i ovu lik Isusovu izjavu kod Ivana da neće oklijevati i križ će objeručke ponosito prihvatiti, ali i tri ostala pisca da je tri puta preklinjao Boga da Ga poštedi tlake na križu. Tako Isus ispada još veći kukavac i prevrtljivac po svojim vlastitim riječima. Prvo se hvali svojom riješenošću kod Ivana i ostalih, Petra proglašava Sotonom koji bi ga odvratio od tog čina, da bi poslije kukavički oklijevao 3X spasiti ljude.
Usporedite potpuno smirenog filozofa Sokrata koji odbija mogućnost bijega iz zatvora radi nepravedne osude za ateizam, te ispija otrov vjerujući u ideal istine za koji svjedoči radi budućih naraštaja, i lik Bogo-čovjeka Isusa u vrtu prije raspeća, kako su Ga pokazali. On je užasnut, u agoniji, na čelo mu izbija krvavi znoj, on pada na koljena i preklinje, "Ako je moguće, poštedi me ovog kaleža", "Bože zašto si me napustio?" -- sjetimo se mučenika "Svete Inkvizicije" koji su bili izvrgnuti nepojmljivim mučenjima i živi spaljivani. Neki su unatoč tomu ostali pri svojim uvjerenjima, a bili su samo ljudi.
A koji to čovjek ne bi žrtvovao svoj život, ako bi to donijelo milijardama ljudi spasenje od vječnoga pečenja u Paklu (za svoju djecu, obitelj, narod, čovječanstvo, sva inteligentna bića svemira ikada)?
Ne bi li i ti, čitateljice/čitaoče ovoga bloga, rado pošao/pošla u smrt, kad bi bila/bio siguran/sigurna da će taj čin spasiti sve dobre ljude od vječne užasne torture u ognjenom jezeru? Čak i bez sigurnosti u svoje vječno uskrsnuće za tri dana! Čak i "samo" za svoje najmilije, suprugu/supruga, djecu, roditelje i prijatelje!
Vjerujem da biste to golemom većinom učinili, i tako biste bili bolji ljudi od lika Isusa Kristusa kako je konstruiran u priči.
Kakav je to podlac, koji plače poput uplašenog djeteta, jer ne može imati krunu bez križa? Je li zaboravio da će nakon toga uskrsnuti? Spasiti sve duše svojih poklonika? Sjediti na prijestolju s desne Ocu? Uskoro se vratiti u slavi na oblacima? Pobacat u pakao sve "podlace" koji Ga nisu prihvatili?
Isus Krist često nalikuje kakvom tipičnom fanatičnom sumanutom idealistu; u jednom trenutku, sa suzama u očima, govori o potrebi univerzalne ljubavi, a u sljedećem bijesno proklinje nevjernike, lažljivce i licemjere koji ne vide stvari onako kako ih on vidi. Mnogi veliki ljudi povijesti, na kritike su reagirali mnogo smirenije i mudrije od Isusa. Ovaj lik sadista (kao i Muhamed poslije) stalno je prijetio užasnim mukama u paklu, gdje je plač i škrgut zubima, ali kada treba dobre ljude spasiti od toga njegovoga pakla da u njega ne padnu, on plačljivo preklinje Boga na koljenima da ga to mimoiđe. Prema katoličkoj teologiji, da nije bilo Isusove žrtve, vrata raja bi ostala zauvijek zatvorena za SVE ljude, pa ih je on ipak nevoljko otvorio samo za one koji njega priznaju kao Krista - Boga - jer Bog Otac nije saslušao njegove vapaje i odustao od tog spasenja i otkupa grijeha vjernika.
Apologeti vole muljati da je Isus "patio kao čovjek, a tko ne bi se bojao tako teških mučenja koja su mu predstojala? Samo lud čovjek nije svjestan takvih muka koje mu predstoje i nimalo se ne boji!, vele oni." Onda samouvjereno dodaju da je rekao "Neka bude volja tvoja Bože", sugerirajući njegovu "totalnu posvećenost volji Božijoj".
No sve je to njihov prdac niz vjetar, jer ne radi se o običnom hrabrom smrtniku, koji ide u borbu za oslobođenje svog naroda od osvajača, pa prirodno strepi hoće li uspjeti ili biti mučki ubijen zajedno s pristašama, i koleba se da li da to provede ili ne.
Tu imamo lika po priči, koji ima šansu spasiti sve dobre ljude od vječnih mučenja u ognjenom jezeru, gdje je plač i škrgut zubima od vječne torture. To nije čak niti pitanje hoćemo li ići spasiti svoje dijete iz kuće koja gori. Niti hoće li majka prolijevati gorke suze što će zaprljati svoju haljinu da svoje dijete spasi od utapljanja. Radi se o spasu čovječanstva od vječne vatre, svih bića univerzuma, čega je lik Isus morao biti svjestan, pa je ipak se nećkao da to obavi. Nije to htio. On doduše na koncu doda "ali neka bude volja Tvoja", no to je nešto poput osuđenog na smrt, koji velikom Sucu pristupa da ga moli za milost: "Časni sude, ja poštujem Vašu odluku, kakva god ona bila, ali preklinjem Vas da me poštedite smaknuća, ako Vam je to ikako moguće! Poštedite me! Poštedite me! Milost!"
Naravno da će kažnjenik izraziti poštovanje Sucu, i zaklinjati se da vjeruje u Njegovu pravednost i odluku, JER DRUGAČIJE I NE MOŽE, i to je dio njegovog moljenja za milost. Lik Isusovo preklinjanje da ga Bog poštedi žrtvovanja za sve ljude, da ne budu bačeni i vjernici u pakao, golema je odvratnost lika, koji time izražava totalni prezir Boga prema čovjeku. "Ljudska priroda" Isus-Boga, prikazuje se kao kukavičkija od najgorih kukavica.
Zanimljivo da su vjernici uvjereni u Isusovu savršenu žrtvu i patnju bez ikakve ljage i niti ne pomišljaju da se stvari gleda na način kako sam opisao. Neki kažu da je htio da Bog "proba naći nekoga drugoga umjesto Njega" ili da je molio za "snagu da izdrži u odluci i da se ne koleba" ili slične plitke trikove da se ne moraju suočiti s Isusovim kukavičlukom, manijakalnom narcisoidnošću i prezirom ljudske vrste. No nije li i njegov Otac, odlučio podaviti sve živo, osim svog poklonika u Noinom potopu? Biblija opisuje krajnji Božji prezir prema ljudima. Bog je tamo ljude tretirao kao žohare, gamad. Je li taj lik opis dobra Boga/Allaha ili prije gadna Demona?
Što Isus znade, a što ne znade unaprijed?
Isusu je Bog Otac uskratio najbitniji podatak, tisućljeće i stoljeće kada će Ga poslat opet na Zemlju da rasturi cijeli svemir i napravi Novu zemlju, a "sva počela će se raspasti"... On to ne smije znat!
No u slučaju Jude, "od početka" je znao da će ga on izdat, da je "izabrao đavola":
Ivan 6,64 Ali imaju neki među vama, koji ne vjeruju." - Jer je znao Isus od početka, tko ne vjeruje i tko će ga izdati. -
Ivan 6,70 Isus im reče: "Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao!"
Ivan 6,71 A govorio je za Judu, sina Simona Iskariota.
Lik Isus ne bi preklinjao Oca da ga "poštedi toga kaleža" razapeća i spasa ljudi, da je unaprijed znao (od početka) o Judinoj izdaji. Možemo zaključiti da je Bog, nakon što se oglušio na Isusovo 3X preklinjanje da ga toga svega poštedi, dopustio Mu da dozna o Judinoj izdaji i da će ga neki apostoli napustiti, ali mu je uskratio podatak o vremenu njegova povratka (broja stoljeća koja će morat strpljivo tjelesno lebdjet iznad pljosnate Zemlje na nebesima u očekivanju svoje krvave apokalipse i osvete).
Da ponovimo:
- dobri Bog Otac kreira ljude znajući da će mnogi završiti u vječitom paklu na torturama
- podavi svo čovječanstvo i počne iznova s Noom i njegovim rodijacima po vezi
- njegov oklijevajući Sin mora biti ubijen da bi se neki mogli spasiti od pakla
- dobri Sin preklinje dobra Boga TRI puta da to ne mora obaviti za ljude
- na koncu pristaje jer se na njegove vapaje dobri Bog nije predomislio, ali spašava samo one na partijskoj liniji, određene vjerske grupacije koja vjeruje priči svojih lokalnih teologa da je On savršeni Spasitelj...
- vratit će se s globalnim katastrofama i krvlju do koljena, kad dođe Apokalipsa i Sudnji dan.
Apologetika Isusova kukavičluka:
"Isus je imao običaj, moliti se Bogu Ocu prije važnih događaja. Tako je činio i ovaj put. Kleknuo je i licem pao na zemlju od muke i straha."
Nebitno. Bitno je da je bio voljno odustao od spasa ljudi. Molio je Boga da ga to sve mimoiđe.
Isus je znao, budući da je Bog i čovjek, što će se dogoditi dan kasnije na Veliki petak. U glavi su mu prolazile slike mučenja. Osjetio je jake duševne bolove, oblijevao ga je hladan znoj.
I ovo je nebitno u svjetlu odustajanja.
U Getsemanskom vrtu, Isus nije oplakivao toliko svoju muku i smrt, koliko ljudsku pakost i zloću.
Ko će ga znat. Možemo izmišljat svašta, ali na koncu je odustao. Tri puta preklinje Boga da ga toga poštedi.
Iskušavao ga je đavao, prvi put nakon kušnje u pustinji. Prikazao mu je grijehe svijeta, da ga odvrati od žrtve. U nevolji zavapio je: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti (Mt 26,39)."
I što s tim izmišljanjem đavoljih iskušenja koja uopće ne pišu tamo? Ponavljam da bi svaki vrijedan čovjek rado pretrpio muke da bi spasio sve od vječnog škrguta zubima. Koliki su hrabro podnijeli inkvizicijske muke, ili pošli na lomaču, iako su mogli zanijekati istinu i pokloniti se lažima koje je propagirala Crkva.
Crkvenjaci ponavljaju o Isusovim mukama, i prebacivanju odgovornosti na đavla, da bi gurnuli Isusovo odustajanje od SPASA ljudi pod tepih.
"Isus se ponovno povukao na molitvu i trpio, zbog ravnodušnosti ljudi na njegovu muku i zbog toga što se neće svi ljudi spasiti, jer su dobrovoljno odbacili spasenje.
Opet dodatna svećenička kemijanja i izmišljotine, te skretanje fokusa s bitnoga. Isus je SVE ljude htio prepustiti na vječno škripetanje u vatri, jer je izrazio svoju želju da Bog odustane poslati Ga na križ. Spasenje ne postoji prije križa. Apologet hoće podvaliti da Isus pati jer tobože vidi u budućnost i znade da će većina ljudi odbiti pravi vid kršćanstva (koji je to od 30.000?) i tako mnoštvo biti pobacano u njegov/Božji pakao. Koja sljeparija. Ne bi Isus odustao od plemenitog čina privremenog žrtvovanja da je stvarno suosjećao s ljudima koji će završiti na neprekidnim paklenim mukama.
Nakon anđelova odlaska, Isus se nastavio moliti i znojio se krvavim znojem, zbog patnji i smrti koje je imao podnijeti i budućih patnji pripadnika Crkve.
Patetika u službi propagande. Da se lažiranjem makne Isusovo kukavičko oklijevanje, tu se izmišlja da Isus pati i radi budućih "patnika Crkve". Koji su to? Izmišljeni sveti kršćanski "mučenici"? Nije ronio suze za patnje koje je židovskom narodu prouzročila njegova Crkva ili za svima onima koje je Crkva spaljivala na lomačama i mučila po tamnicama... Čak niti za one vjernike radi kojih je htio odustati od križa, pa da svi budu pobacani u pakao.
Kako je svećenstvo ubrzo se slizalo s vlastima u Rimskom carstvu, a potom i ostalima, daleko više patnje prouzročila je upravo Kristova Crkva Židovima, hereticima, pripadnicima drugih vjera i u međusobnim sukobima. Pozivanje na patnju pripadnika Isusove Crkve djeluje kao teško licemjerje. Jednog svog svećenika koji je ubijen u holokaustu tako su podigli na razinu sveca, koji sigurno po njima ide u raj... I danas vidimo kako predstavnici kršćana često kukaju do nebesa ako im se netko sitno suprotstavi u njihovim govorima mržnje i negiranju ljudskih prava. Odmah je spremna dreka da su "proganjani i silno pate" i planira im se pogrom globalnih razmjera.
Bit će da Isus ipak najviše pati i znoji se radi vlastite kože, a ne radi milijarda ljudi koji će završiti na paklenim mukama.
Isus je molitvom želio dati ljudima primjer, da se mole u teškoćama i pred važne životne događaje.
Opet gluparija. Isus se moli Bogu da ga ovaj poštedi kaleža spasenja od vječne torture svih ljudi, jer je s njim povezano i nešto muke.
Je li to primjer koji Isus daje ljudima? Prezir prema čovječanstvu u ime i za ime Božje (tj. svoga mjesta do Njega).
Nakon molitve osjetio je mir, odlučnost i duševnu snagu, što će nastaviti osjećati tijekom cijele muke i križnog puta.
Nakon što je Bog Otac oglušio se na Isusove vapaje, TRI PUTA, onda je krenuo na Jeruzalem, kako se i pripremao sa pristašama. Kakvu duševnu snagu izražava ovo: "Bože moj, zašto si me napustio?" Ili kad proklinje žene Jeruzalemske, i grad i djecu u njemu, po putu.
U Getsemanski vrt ušao je Juda, neki članovi židovskog velikog svećeničkog vijeća, sluge i vojnici. Imali su svjetiljke i bili su naoružani.
Apologet lukavo izbjegava spomenuti "speiru", vojnu grupaciju od najmanje 600 vojnika, koja je tobože krenula na Isusa i njegove sljedbenike. Judino prokazivanje poljupcem je nepotrebni dramaturški zaplet, kad su svi znali tko je taj lik.
Isus je apostole odvratio od borbe: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu (Mt 26,52)".
Tako premoćno opkoljeni, mogli su se samo predat ili poginut u kratkom samoubilačkom činu očaja. Vraćanje mača u korice je smiješno u toj situaciji i ne predstavlja nikakav poziv na miroljubivost ili pacifizam. Na to je morao misliti kad im je naredio da prodaju sve što imaju i kupe si mačeve. (Isus papagajski ponavlja latinsku poslovicu: "Qui gladio ferit, gladio perit")
Prekorio je Petra i rekao mu, da je htio, da je mogao zamoliti Boga Oca da pošalje mnoštvo anđela da ga brane, ali je htio da se ispune proroštva i Sveto pismo. Dotakao je posječeno uho sluge svećenika i ono je zacijelio.
Crkvenjačke priče, koje kite novozavjetnu apsurdnu bajku, prepune su kojekakvih gluparija: armija moćnih anđela koji su mogli poraziti rimsku vojsku samo da je Isus pucnuo s prstom (nije li se Bog Otac već oglušio o Njegove vapaje da ga mimoiđe taj kalež? Kako je Isus onda mogao nakon toga pozivati armiju naoružanih anđela protiv volje Boga koji je ostao pri tome da Isus mora biti žrtvovan!? Dakle hvalisavo je lagao), instantno lijepljenje odsječenog uha, sve da bi se ispunila židovska proročanstva od prije mnogo stotina godina, koja se uopće nisu odnosila na taj događaj, đavao koji zavodi aktere tog dramoleta.... sve u svrhu guranja nove, kršćanske teologije Grka prema priči koju je opisao Marko a ostali evanđelisti prepisali i ukrasili svojim izmišljotinama.
Je li netko mogao smisliti veće gluposti od ovih pobrojanih, koje čine većinu kršćanskih uvjerenja?
Činite mnogo silnih djela u Ime Isusovo? Molite se Isusu/Gospodinu Bogu? Opet će vas Isus bijesno baciti u pakao:
„Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“
(Matej 7,21-23).
Isusu nije dovoljno niti da budete propovjednik ili izganjač vražjih demona iz ljudi. Morate "vršiti volju Božju", što god to značilo. Ako ne, Isus vam je spremio sadističko mučenje vječno u svom paklu.
Isusova tamna strana - čedomorac ko i Otac mu
Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; i djecu ću joj smrću pobiti.
Otkrivenje 2,18
=... i djecu ću joj smrću pobiti.
- Jezabeli koja se bavila proricanjem (u grah ?), bila zavodljiva (!) i jela meso posvećeno njezinom bogu, Isus Krist (ako nema još koji Sin Božji) kaže da će joj pobiti svu njenu djecu ! Apologeti tvrde da djeca nisu djeca, to je simbolika za poklonike neke druge vjere. Još gore! Onda Isus prijeti da će pobiti mnoštvo nekih vjernika nekakve nazovi proročice. Putokaz za klanje heretika koje je uslijedilo po njegovom milostivom primjeru.
Lik Isus kao nagradu onima koji su mu odani, daje tiransku vlast.
I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat ću vam svakomu po djelima.
"Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih- kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!"
Otkrivenje 2,23
Mlinski kamen oko vrata
"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." "Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.
Mt 18,6
"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more."
Mk 9,42
Isusova fraza "oni najmanji", ne odnosi se na djecu. Tu su ustvari njegovi poklonici, oni najmanje istaknuti po rangu ili devociji ili upućenosti u vjerska pitanja ili obrazovanju (neuki ili glupi). Isus nikako ne voli one koji odvraćaju ljude od vjerovanja u Njega. Čak niti one rubne, deklarativne. Autor tih izreka ustvari želi priprijetiti svima onima koji propovijedaju narodu drugačije priče od njegove, neka se čuvaju, jer Isus ima strahovitu surovu kaznu za njih. Ako ste se ikada bavili ronjenjem onda naslućujete o kako grozno opisanoj smrti se tu radi. To nije jednostavno davljenje - prije gušenja pucaju bubnjići, oči, bolovi u čeljusti i cijelome tijelu od pritiska, i tek tada nastupa udisaj mora u pluća i smrt utapanjem. Ako se družio s ribarima-zelotima, Isus (pisac evanđelja) je vrlo dobro znao o kako okrutnom načinu umiranja se radi. Kao i učinkovitom načinu zastrašivanja nalik mafijaškom. Ovakav stil prijetnji obilno je kopiran u Kur'anu, prepunom sadističkih opisa tortura za one koji ne prihvaćaju pametovanja "savršenoga Kur'ana".
Lik Isus zagovara kastraciju !?
Postoje i eunusi koji su se kastrirali "dragovoljno" kako bi izbjegli grijeh seksualne napasti -- Origen (c. AD 185-c. 254) je najpoznatiji, ali bilo ih je mnogo u raznim kršćanskim razdobljima koji su poslušali Kristov 'mudar' savjet:
"Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. "
Po Mateju 19,12; 5,28-30.
" Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao."
Po Mateju 5,28-30.
"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. "
Po Mateju 5,30
"Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." " Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
Po Mateju 5,29
Za naslutiti je na koji ud je Isus Krist mislio, kad je rekao da je bolje da se odreže jer "navodi na blud". Srećom rijetki su koji su slijedili njegove luđačke upute. Koje licemjerje od samoga Isusa. "On obećava kraljevstvo nebesko onima koji onesposobe ili odrežu svoj ud".
Kažu da je poznati crkven apologet Origen to sebi učinio. U 3. stoljeću je postojala kršćanska sekta Valesii, koji su sebe kastrirali u vjerovanju da služe Bogu. Nažalost, Papinim kastratima donedavno nije bila pružena prilika da sami odluče (vidi film: Farinelli). Sveta Lucija iz katoličke bajke, imala je vrlo lijepe oči, predmet obožavanja mnogih udvarača. Da bi zadržala svoju vjeru u Krista i ulaznicu za Raj, iskopala ih je svojim vlastitim rukama. Kao moralni primjer, proglašena je sveticom. Bolje biti slijepa u raju, nego biti izvrgnuta pogledima onih koji su se divili ljepoti njezinih očiju.
Lik Isus potvrđuje provođenje Božjeg Zakona po kojemu treba ubiti sina koji prokune oca ili majku !
Prvo svećenici prigovaraju Isusu da se ne drži tradicionalnog vjerskog ritualnog pranja ruku prije jela (odredio Bog Otac Jahve). On im bahato uzvraća da se niti oni ne drže naredbe koju je Mojsiju dao Bog - da smrt zaslužuje sin koji opsuje oca ili majku (kamenovanjem).
Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!"
On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
(Mat.15:3)
Marko to ponavlja:
Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."
(Marko 7,10)
Tumačenje.
Isus je bio Židov, a Židovima je bila teška blasfemija ne oprati ruke prije dodirivanja hrane. Postoji izreka da je "dodirnuti kruh neopranih ruku kao da si dodirnuo najgoru kurvu". Kruh je bio maltene svetinja, ljudi su se pobožno odnosili prema njemu, jer se nikad nije znalo hoće li ga biti dosta.
Svećenici su mu to spočitali, ali on bijesno odbrusi: da su oni dokinuli Mojsijevu (zapravo Božju a ne Mojsijevu) zapovijed:
"da smrt zaslužuje sin koji opsuje oca ili majku" tj. mora im biti potpuno poslušan i uzdržavati ih financijski do kraja života.
"Držite točno zapovijedi moje. Ja, Gospod, jesam, koji vas posvećujem.
Svaki, koji proklinje oca ili mater, ima se smrću kazniti, jer je oca i mater proklinjao, neka njegova krv bude na njemu."
Levitski zakonik 20,9
"Tko psuje oca svojega i mater svoju, njegovo se svjetlo gasi u najdubljoj tami."
Mudre izreke 20,20
Isus kaže da su tu odredbu ukinuli/ublažili, te zamijeniti sa sljedećim dopuštenjem:
'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.'
To znači ovo:
Sin je proglasio da je njegova imovina posvećena Bogu, pa tako više nema obvezu financijski uzdržavati i u svemu slušati roditelje.
Isus uspoređuje neusporedivo: kruto poštivanje Jahvine zapovjedi da "Tko prokune oca ili majku, ima se smrću kazniti!" i vjersku zapovijed da se peru ruke prije jela. Po njegovoj logici, svećenici koji su ukinuli to kamenovanje, nemaju pravo tražiti i da se peru ruke prije jela, što je vrlo glupavo opravdanje za vlastito nepranje ruku.
Iako izravno ne kaže: "Neka se ubije dijete koje opsuje roditelja!", što drugo implicira ovo što je izrekao nego naglašavanje/vraćanje starim "obiteljskim biblijskim vrjednotama", kako je to zapovijedio njegov Bog Otac Jahve. Je li on htio uvesti reforme? Ukinuti jasno Božju zapovijed o kamenovanju psujuće djece? Ne. On to ne čini. Kao pravi licemjer, Isu izbjegava govoriti o tome, kao i o Zakonu Božjemu o kamenovanju grješnica. Sve on to lukavo gura pod tepih i veli: "Idi i ne griješi više."
Apologeti podvaljuju da ovime Isus se zalaže za "humanu skrb o roditeljima", a ne da poziva kršćane na kamenovanje psujuće djece. Jest da je Isusu u prvom planu opravdati svoje nepranje ruku, ali iza toga viri potvrda Božjega Sina, odvratne Božje zapovijedi o kamenovanju psujuće djece. Kako to nikada nije ukinuo, ovime je tu Božju zapovijed zapravo učvrstio, u kontekstu svoje izjave da niti najmanja Božja zapovijed iz Zakona ne smije se ukinuti.
Interesantno je da kasnije to licemjerno pozivanje na skrb za stare roditelje u prepucavanju sa svećenicima, Isus okreće naopako. Poziva na napuštanje vlastitih roditelja, mržnju prema njima, prepuštanje ukopa mrtvih roditelja drugima, kako bi se propagirala njegova ideologija:
"I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."
"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
Luka 14,26
Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«
Matej 8,18-22
Zašto je upotrijebljena riječ MRZI (grčki= misos) ? Moglo je stajati: ljubi duh više nego sve drugo, "kroz duh" ili nešto slično. Neki se izvlače da je to bio način izražavanja tadašnjeg vremena, u naglašenim suprotnostima. Pa je trebalo stajati: "manje voli". Sumnjam da su najbolji svjetski stručni prevoditelji pogriješili, jer prevođenje nije puka zamjena riječi. Ono se odnosi na prenošenje značenja koje je bilo u glavi onoga koji je tekst zapisao. Tako imamo vrlo grubu i ružnu rečenicu, koju vjernici ponavljaju ne znajući njezino pravo značenje iako je jasno? Možda ih potakne i na mržnju u Kristovo ime? Fanatizam? Tko je tu opet kriv? Isus ili Biblija ili prevoditelji?
Parafraza za bolje razumijevanje:
"A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Kamenuj ženu koja je imala spolni odnos izvan braka! A vi velite: 'Ako se pokaje, pustite je i nemojte smaknuti.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
(Neph.15:3)
Iako je zapovijed o ritualnom pranju ruku prije blagovanja posvećenog kruha nastala vjerskom tradicijom i zapisana u Talmudu, Isus u svojoj prepirci sa židovskim svećenstvom izjednačava to pranje ruku s kamenovanjem neposlušne djece, koje stvarno je zapisano u Bibliji kao tobožnja Božja riječ. Opravdavajući svoje nepranje ruku, Isus zapravo ukida "Božju" zapovijed pranja. Što je zapravo htio poručiti? Pranje ruku je dobra praksa, i vjerojatno je mnoge poštedjela opasnih zaraza. Isus je propustio napraviti distinkciju između dobre prakse očuvanja zdravlja i vjerskog običaja. Bila bi to stvarno vrijedna poruka čovječanstvu u doba kada bakterije i virusi još nisu bili poznati. No od toga lika ionako nije došlo ništa bitno niti korisno, a puno praznovjernih nepotrebnih nonsensa.
Lik Isusove kletve
Najbolji čovjek za sva vremena, originalan, dosljedan, savršen, mudar, a opet iznad svakoga čovjeka, bezgrješni Sin Božji i Bog sam, bijesno galami pred svjetinom:
Tko nije sa mnom, protiv mene je!" Matej 12,30
Vama je otac đavao.
Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki.
Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca!
Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod.Mt 15,17
Odstupite od mene, svi zlotvori!'" (28) "Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene.
Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi!
Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri!
Jao vama! Slijepe vođe!
"Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono!"
Mt, 16, 23
"Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; "Evanđelje po Ivanu 10,8
Budale i slijepci!
Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.
Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka.
Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika.
Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?
Isus i smokva
(Po Mateju 21,18-22)
Na trijumfalnom ulasku u Jeruzalem, Isus ogladni, ali ne nalazi plodova na smokvinom stablu (proljeće je, pa je smokva još bila u cvatu). Što on čini? Čini čudo i smokva donosi plod iako joj nije vrijeme zrenja, kako bi svima pokazao snagu svoje stvoriteljske ljubavi? KRIVO! Proklinje je i ona se "po Marku" osušila drugoga dana, a po kasnijem prepravljaču Marka - Mateju, baš odmah.
Vjerojatno se radi i o lik Isusovoj prijetnji da će voditi na klanje sve koji ga ne priznaju kao Mesiju.
Scena je preuzeta iz starog zavjeta (naravno):
Kao grožđe u pustinji nađoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni dođoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi. .... da, teško njima kada ih ostavim! Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posađen, al' će Efrajim djecu svoju voditi na klanje. Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle.
(Hoše 1,9)
Lik Isusova prijetnja koju je svojedobno Sveta Inkvizicija često ponavljala:
" Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. "
(Po Ivanu 15,6)
"Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."
Evanđelje po Ivanu 3, 36
Zombiji u Jeruzalemu - lik Isusovo najveće čudo
" I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. "
(Samo po Mateju 27,52-53)
Usred bijela dana, mrtvaci (ili čarobni golemi potres) otvaraju nadgrobne ploče sa svojih grobova i grobnica (fizički), hodaju do ulaznih kapija u grad Jeruzalem i tamo se pokazuju mnogim građanima.
…ali nitko ne govoraše, niti zapisaše o tom fantastičnom događaju. U to je vrijeme bilo židovskih kroničara, koji su revno zapisivali imalo značajnije događaje. Flavij piše obimne knjige o neposrednim događanjima, čak i neke praznovjerice, ali ne i to. Ova horror "sitnica" im je svima promakla, kao i potres, dugosatna tama usred bijela dana itd. Jesu li "mnogi Sveci" koji su oživjeli propovijedali po Jeruzalemu Isusovo Evanđelje? Zašto ih ne spominje Sveti Petar kao najveće od sviju čudesa? Matej spominje DVA potresa: jedan je odmaknuo kamene na grobovima svetaca u trenutku Isusove smrti na križu, a drugi kod odmicanja kamena na Isusovu grobu. Drugi pisci evanđelja ne spominju niti jedan potres. Hm, to ostavlja Matejevu priču na klimavom tlu.
Ispada čak da su Sveci oživjeli u času smrti na križu, pa odspavali dan i pol u grobu i onda krenuli u Jeruzalem da se pokažu mnogima. Ipak je Isus taj koji mora prvi uskrsnuti, a ne neki tamo sveti mrtvaci. Zato je i dopisano (?) "nakon njegova uskrsnuća", kako ne bismo pomislili da su uskrsnuli prije Božjega Sina. Ostali evanđelisti nisu ništa o tome pisali.
Bilo im nebitno najveće Isusovo javno čudo s mnoštvom svjedoka i dokaz da je Isus = Bog?
Nezahvalni Isus
Neki farizej pozva Isusa da bi ručao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica."
A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza.
Iako ga je gazda lijepo ugostio i nahranio, Isusu to nije dosta. On spočitava gazdi da mu nije "suzama prao noge i kosom ih brisao". Ova "grješnica" vjerojatno prostitutka s ulice, zavrijedila je svaku hvalu jer se totalno ponizila, a njegov plemeniti domaćin porugu.
MEGA oholi Isus
Lik Isus za sebe kaže da je mudriji od najmudrijeg čovjeka u židovskoj povijesti - Salomona
Znak Jonin
Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!"
(Mk 8,11-12; Lk 11,29-32)
"Ovdje pred vama stojim JA - Isus, najveći Prorok. JA posjedujem mudrost veću od Salomonove, prorok sam veći od Jone (koga je kit vozio 3 dana i 3 noći u svom trbuhu) a koji je obratio na obožavanje Jehove cijeli jedan grad - Ninivu !"
(Eh, da sam ja Sin Božji i Bog sam, i ja bih bio veliki mudrac-prorok i davao ljudima znakove.)
Lik Isus kaže da je Mojsije govorio baš o Njemu.
"Kako su svi tako glupi da ne vide MENE u svetim spisima?
Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali:ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"
A mitski je Mojsije samo govorio da će poslije njega doći neki prorok kao što je on i opisuje nekoga koji može biti bilo tko.
Na ovaj odlomak misli Isus kada galami da moraju vjerovati da Mojsije govori upravo o Njemu prije mnogo stotina godina.
"Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' Nato mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom."
Samo sam ja Isus vaš Vođa! Samo sam Ja vaš Učitelj!
"Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. (a Papa - Sveti Otac?) I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist.
Isusovo nasilje
 Mojsijev tj. starozavjetni Božji Zakon je nalagao brojna bogoslužna žrtvovanja raznih životinja radi "čišćenja" (npr. žene nakon poroda itd. vidi: "Djevica Marija žrtvuje 2 golubice nakon poroda"). Za toliku potražnju je valjalo osigurati dobavljače - hramske trgovce. Rimski novac se morao mijenjati za lokalni u širokom ograđenom prostoru oko Hrama. Ali lik Isus Krist:
"U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. "
Jesmo li tako naivni da pomislimo kako su se svima tresle gaće od samo jednog biča kojim je lik Isus mahao? Je li oko sebe imao sljedbenike (spominje se više od 72) kojima je rekao da je završila prva faza gdje su nenaoružani obilazili sela i vrbovali simpatizere, i nastupila druga faza, gdje traži da sve prodaju i naoružaju se mačevima. Bazira li se ta bajka na događanjima oko Hrama kada su sljedbenici nekih vođa koji su se proglasili mesijom, zauzeli jeruzalemski Hram? Rušenje stolova trgovaca imalo bi za cilj izazivanje nereda oko hrama, kako bi se pobunio narod i zbacilo korumpirano svećenstvo. Ali takav sukob ne bi prošao neopažen i bez velikih nereda.
Vjeruj u mene ili budi proklet!
"Onaj koji bude vjerovao i bude kršten bit će i spašen, onaj koji ne vjeruje bit će osuđen."
Marko 16:16,
"A tko zataji mene pred ljudima, toga ću i ja zatajiti pred Ocem svojim na nebesima."
Mate 10:33,
"A tko se odreče mene, njega će se odreći pred anđelima Božjim."
Luka 12:9,
"tko ne vjeruje, taj je već suđen, jer ne vjeruje u ime jedinorođenoga Sina Božjega."
Ivo 3:18
Brutalne Isusove pričice
Isusova prispodoba o sebi kao o Kralju: "Smaknite ih pred mojim očima ! "
Ovdje lik Isus simbolički priča prispodobu o Sebi kao o surovome Kralju koji je povratio izgubljeno kraljevstvo. On nagrađuje one kojima je povjerio svoje novce (kršćansku ideologiju) pa su ih uvećali (povećali broj sljedbenika). Onome koji nije umnožio novac trgovinom (tj. nije doveo Isusu sljedbenike), on oduzima novac i daje onome koji je novac umnožio. Ali one koji ga ne htjedoše za kralja (tj. one koji ga niti ne priznaju za Mesiju-Krista-Boga), on naređuje da se smjesta likvidiraju pred njim.
Isus: "Kažem vam: svakome, koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti, i ono što ima.
A ONE MOJE NEPRIJATELJE, KOJI NE HTJEDOŠE, DA JA KRALJUJEM NAD NJIMA, DOVEDITE OVAMO I POGUBITE IH PRED OČIMA MOJIM!
[Isus Krist, Evanđelje po Luki 19,27]
Apologeti vole naglašavati da je ovaj citat "izvučen iz konteksta" i da Isus govori o nekakvom okrutnom zlom kralju, a da to nisu Isusove riječi, nego "toga kralja". Obično onda likuju da to zlonamjerni koriste kako bi "lažno oblatili Krista". Propuštaju napomenuti da u ovoj prispodobi (kao i ostalim prispodobama) lik Isus na posredan način uvijek opisuje sebe/Boga. Da je Isus napisao "dovedite ih ovamo i pogubite ih pred očima mojim!", kršćanstvo bi odavno propalo kao nasilnički pokret. No što mijenja ako preko te prispodobe, lik iz bajke posredno priča o samome sebi, na tako brutalan način?
Druga apologetska taktika je priznanje da Isus govori o Sebi, ali u "totalno prenesenom značenju", gdje ništa ne znači što piše, nego ono što bi nas apologeti željeli uvjeriti da je tako. Evo malo laprdanja teologa koji to želi ublažiti:
Apologet: "Krist tu, u ovom citatu, govori iz perspektive kršćanske ontologije, po kojoj svaki čovjek koji se protivi Bogu nužno biva duhovno pogubljen, ali nakon toga i tjelesno počinje stradati, a sve se završava smrću ljudskog bića, jer smrt je najveći ljudski neprijatelj (zbog toga Kristove riječi ''pogubljenje'', jer je ona upotrijebljena u prenesenom značenju smrti)"
Ovo navlačenje se svodi na ono da "pakao postoji jer se bezbožnici sami žele u njega bacati", pa im Bog milostivo ispunjava njihovu žarku želju, a Božja klanja i ubijanja su "posljedica ljudskih čina, kao i sama smrt". Stoga su ljudi sami odabrali da umiru, budu smaknuti, spaljeni i što god hoćete. Ljudi i Đavao su zlo, Bog je dobro, a Biblija je milosrdna božja riječ za sva vremena. Za vječno roštiljanje su ljudi krivi, jer su to tražili, a Bog nije nimalo kriv za to. Čak niti za to što je unaprijed znao i stvorio takva bića, koja su toliko blesavo uporabila "poklonjenu slobodnu volju", da će sama željeti vječne muke i škrgut zubiju u Paklu.
Prispodobom o Kralju koji dolazi da primi kraljevstvo, pisac evanđelja nam samo želi reći da je Isus taj Kralj iz prispodobe, koji je došao kao očekivani Davidov nasljednik - Mesija. Židovi, kojima je objavljen, a ne žele Ga priznati za svog kralja - Mesiju - Isus prijeti i predviđa likvidaciju od strane Boga - Kralja nad kraljevima.
Luka 19
Govorili su: "Blagoslovljen kralj, koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visini!"
Stoga njegove riječi ispunjavaju Psalme 22 i 21 u kojem će svi oni koji ne priznaju tog božanskog kralja bit pobijeđeni.
Psalam 21
8 Ruka će tvoja dostići sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja uhvati sve mrzitelje tvoje.
9 Kao u ražarenoj peći ti ih izgaraš, čim se pojaviš; Gospod ih uništi u jarosti svojoj, i oganj će ih proždrijeti.
10 Rod njihov uništavaš na zemlji, potomstvo njihovo kod djece čovječje.
Psalam 22
27 Toga se spominjući obratit će se Gospodu svi krajevi zemaljski; klanjajući se bacit će se pred tobom sva plemena naroda.
28 Jer je Gospodu kraljevstvo, on je vladalac narodima.
29 Pred njim će samo pasti oni, svi će se knezovi zemaljski pokloniti pred njim, svi koji silaze u prah
30 Njemu, koji predade život svoj, služit će potomstvo.
Još jedan primjer katolika apologete koji pokušava tu odvratnu Isusovu izjavu o likvidaciji nepoćudnih na licu mjesta, preobraziti u "predivnu Božiju duhovnu moralnu poruku":
Apologet: "Da čitaš cijeli dio a ne jednu rečenicu shvatio bi da Isus priča prispodobu o nekom kralju a ne da on daje naređenje. To je jednostavno zagonetna usporedba.
Postoje dvije usporedne priče. Prva, neprijateljstvo između kralja i građana koji ga se žele riješiti. Druga se tiče odnosa između kralja i njegovih robova. Drugoj se posvećuje veća pozornost. Sam kralj je pohlepan - okrutan je tiranin. Njegova jedina pozitivna kvaliteta jest da je spreman nagraditi vjernost i zauzetost svojih robova.
Središnja tema ove prispodobe je da Bog zahtjeva da iskoristimo što nam je dano, posebne talente koji nas označavaju. Želi da mijenjamo stvari i svijet, a ne da se odmaramo u nekoj svojoj sigurnosnoj zoni."
Očigledna smušena muljaža, nepovezana s ičim, popovanje, bezvrijedno mudrijašenje, laprdanje i skakanje u vlastita usta, kako to u svećeničkoj apologetici i biva. Prvo veli da je taj kralj zapravo nekakav "okrutni tiranin", a onda da se zapravo time opisuje kako Bog poručuje da se ponašamo (jer u protivnom.....).
Prispodoba o uzvanicima - PRISILITE IH NEKA UĐU da mi se napuni kuća!
(Luka 15, 23)
Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere."
Lik Isus je u prispodobi Gospodar kuće, a sluge su njegovi vjernici-misionari. Jesu li pozvani "od kojih niti jedan neće doći" Židovi? Bog je pozvao Židove, pa kad se oni nisu odazvali, gnjevan je. Radi se o očitoj kršćanskoj antisemitskoj propagandi. Što je Isus mislio kada je simboličkim jezikom poručio da treba "prisilno dovoditi ljude da mu se napuni kuća"? Našopati gladnu sirotinju? Ili je poruka ideološko-propagandna? Jesu li nasilni zeloti kojima se okružio po priči razumjeli što im je činiti? Jesu li inkvizitori i razni misionari tijekom povijesti također ispravno shvatili ovu njegovu poruku? Je li za njihovo "pogrešno razumijevanje" kriva brutalna Biblija ili lukavo svećenstvo koje im je pojašnjavalo što je Bog mislio?
"Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća."
Isusova prispodoba o budnom upravitelju:"Raskomadaj slugu ! "
Ovdje lik Isus simbolički priča o Sebi kao o gospodaru nekog sluge (roba ustvari) koji se malo raspustio dok njega nije bilo. Gospodar ga sasiječe u komade kada se iznenada vratio i zatekao da pije. Tako će postupiti i Gospodin Isus Krist ... sa svojim paklom.
"No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi."
Evanđelje po Luki 12,46
Prispodoba o okrutnom mučenju dužnika - usporedba s Kraljevstvom nebeskim i Bogom
"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." "A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."
Lik Isus uspoređuje mučitelje sa svojim Ocem nebeskim. Kako mučitelji primjenjuju svoje surove metode na dužnike da iz njih iscijede novac, tako će i Bog nebeski mučiti one koji ne priznaju njegova Sina. Ovo o mučiteljima/Bogu, nesumnjivo je dobro zvučalo u ušima srednjovjekovnih kršćanskih Inkvizitora. Ako je sadistička tortura tako draga riječ u Isusovim ustima, zašto to ne primijeniti na njihovim neprijateljima s još većim vjerničkim žarom i nasljedovanjem Krista? Je li poruka o opraštanju svome bratu naknadno dopisana da ublaži ovo o mučiteljima? U svakom slučaju iskače iz teksta. Kao da je napisano: "Budite dobri i puni samilosti jedni prema drugima ... ili ću vas dati mučiteljima na torturu i smaknuti pred očima mojim!"
Poklani vinogradari ubojice
"Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." "Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." "Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)"
Isusove prispodobe prepune su ubojstava, klanja, mučenja, komadanja ljudi, osvete i krvi. Ovdje vidimo otvoreno opravdanje i huškanje na židovomržnju. Narod kojemu se oduzima kraljevstvo Božje je očito židovski, jer su oni ubili Božjega Sina. Kamen temeljac nove grčke religije - kršćanstva - je ovdje Isus. "Tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga". Ovdje vidimo i da se ne radi o Petru kao zaglavnom kamenu, nego Isusu.
Prispodoba o svadbenoj gozbi - spali gradove gdje je živjelo par ubojica kraljevih slugu - svežite neprilično odjevena gosta i bacite ga u tamu, gdje je plač i škrgut zubi
Isus im ponovno prozbori u prispodobama: "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'" "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."
Kralj i njegov sin očito simboliziraju Boga Jahvea i Sina mu Isusa Nazarećanina. Bog nije zadovoljen time što je ubio ubojice. On im "i njihov grad spali" - što znači da su spaljene sve njihove obitelji, koje s ubojstvom nisu imale ništa. No ta praksa nam je dobro znana iz Staroga zavjeta.
"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
Ovo je opet aluzija na židovski narod i pogane, koji ih zamjenjuju. Židovi su tu nedostojni i "ubojice proroka" (to su oni koji su poklali kraljeve sluge koji su radili u poljima), pa ih je Bog, tobože, naredio pobiti skupa s njihovim gradovima.
"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
Sluge su ovdje propovjednici-svećenici kršćanske sekte. Gosti "s putova" su tako pogani, a ne Židovi.
Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
Uzvanik valjda nije imao novaca da se svečano odjene, pa ga "pravedni" gnjevni kralj baci u okove, u tamu, na užasnu torturu. Alleluja. Opet imamo pozvane Židove, koji se nisu "odjenuli kršćanskim ruhom", nego su ostali u židovskoj vjeri. Takve taj simbolički kralj (zapravo Isus Bog), baca u pakao.
Isusova bijesna proklinjanja gradova - otresanje prašnjavih sandala
One koji ih ne prime i ne počaste, bijesno proklinje da će im biti gore nego što će biti Sodomcima na Sudnji Dan (koje je Bog Otac prije toga zatrpao vulkanskom erupcijom !). Građanima grada gdje je stanovao galami da će biti odvučeni u Had - pakao. Otresanje prašine s cipela ili odjeće bio je znak bacanja krajnjeg prokletstva i uništenja. Zamislite samo kako su se praznovjerni provincijski seljaci osjećali kada su im ti religijski bukači galamili na ulicama i prijetili propašću, i tresli prašinu sa svojih sandala.
A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu."
Mt 10,14–15
Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama." "I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi."
Mt 11,20-24
Spaliti do temelja negostoljubivo selo !!!
Isus sa svojim apostolima i izvidnicama treba prespavati u nekom selu, na svom završnom pohodu prema Jeruzalemu, ali nitko ga ne želi primiti na stan i hranu (znaju da je opasan pobunjenik).
Njegovi apostoli interesantno reagiraju na tu negostoljubivost - žele spaliti to selo do temelja s kletvom - pa pitaju Isusa mogu li to odmah i učiniti. Isus im je već prije savjetovao da prokunu selo ili grad koji ih ne primi ljubazno.
"Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?"
Inačica prijevoda:
'Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo da ih spali oganj s neba?'
Isusu se ta ideja tada nije svidjela, "pa ih prekori i odu u drugo selo". Nije htio još privlačiti pozornost na pohodu prema Jeruzalemu.
Krvoločni neki apostoli. Zar ih je Isus tako učio svo to vrijeme? Zar se tako "nasljeduje" Krist? Gdje je u tim ljudima bilo praštanje i ljubljenje neprijatelja kao samih sebe? Uzvraćanje kruhom na kamenje?
Spaliti sve žitelje sela, uključujući i malenu dječicu samo zato jer su se seljani bojali ugostiti ove pobunjenike koje je za par dana opkolila i rasturila rimska četa vojnika, a vođu razapela ?
Tekst nas želi uvjeriti da je Božji Sin mogao spaliti to selo do temelja da je samo htio. Jesu li apostoli na to računali, ili su bili spremni sa svojim mačevima poklati prestrašene seljane i spaliti im kuće?
Sve se to događalo pri potajnom pohodu na Jeruzalem, nakon što im je Isus rekao da se naoružaju.
Zamislite da su npr. Budhini učenici izjavili nešto stotinu puta blaže. Bi li ih Budha zadržao kao svoje učenike? Ili neki drugi mudri religijski učitelj.
"Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?"
To je rezultat njihova duga naukovanja kod Isusa. Zar su doista propustili shvatiti da je Krist samo Ljubav i Dobro. Zar su bili tako glupi ili je njihov Učitelj bio nesposoban? Zašto je oko sebe okupio takve nasilnike žedne tuđe krvi?
Evo cijelog teksta:
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
(Luka, 9,52-54).
Zašto se Isus družio s takvim fanatičkim tipovima (Zelotima), spremnim na ubijanje na svaki znak neprihvaćanja Isusova nauka ili pružanja smještaja? Zašto ih nije otjerao od sebe i našao druge, milosrdnije i poštenije ljude? Apologeti likuju da ih je Isus prekorio, no što to vrijedi kad je to kraj njihove obuke kod "Učitelja milosrđa i praštanja"? Zar nisu baš ništa naučili, ili je Isus bio loš učitelj?
No, budimo ozbiljni. Nikakav Isus nije ništa izrekao kao niti njegovi učenici koji također nisu postojali. Epizoda je konstruirana iz ---- već pogađate ---- Starog zavjeta. Oponašanjem židovskog čarobnjaka Ilije:
Ilija: "Ako sam čovjek Božji, neka oganj siđe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.
Na to selo, mitski lik Isus nije bacio pogubnu kletvu, ali na Jeruzalem i druge gradove itekako jest zazvao kobno čarobnjačko uništenje, "jer ga nisu priznali kao Mesiju":
Isus baca kletvu da jeruzalemska dječica budu smrskana, jer ga njihovi očevi "nisu priznali":
"Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud.
Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja ."
Evanđelje po Luki 19,41
Isusova grožnja jeruzalemskim majkama koje suosjećaju s Njim
Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"
Isus sa sadističkim bijesom i gorčinom "pretskazuje" ženama Jeruzalema i njihovoj djeci totalnu propast, jer ga narod nije priznao Mesijom kada ih je pohodio*. Iako ga one žale u njegovoj muci i zloj sudbini, on im tako uzvraća. Miroljubive Židove proklinje, ali njihove okrutne okupatore, koji su ih tlačili godinama, niti ne spominje. Pa i oni Ga nisu priznali.
Što je mislio sa zelenim stablom? Na onu smokvu koja se osušila? Uspoređuje li židovski narod sa suhom smokvom koja će planuti i izgorjeti od Božje mržnje jer su mu raspeli Sina? Apologeti odmahuju rukom i kažu da je Isus "sa suzom u oku vidio buduće događaje i nesretnu sudbinu Jeruzalemskog življa". No ne radi se o nikakvoj tuzi niti krokodilskim suzama, nego je to poruka da je Isus prokleo Jeruzalem, i njegove majke i djecu, jer su ga odbacili kao pretendenta na mesijansku titulu. Hoće se reći da je upravo njegova kletva prouzročila razorenje Jeruzalema i klanje djece tih majki. Nešto u stilu: "Sami ste si krivi što će vas to zadesiti, jer ste ubili Božjega Sina, tj. Mene."
Dovoljno je postaviti pitanje:
ZAŠTO će Jeruzalem biti smrskan kao i djeca u njemu (usporedba s trudnicom i djetetom u njoj)?
Odgovor:
Zato, jer nije upoznao čas Isusova pohođenje tj. Židovi nisu povjerovali u Isusa.* Radi se o Isusovoj kletvi i Božjoj kazni. (ne zato jer su se Židovi borili za svoju slobodu i Rimljani ih porazili i raselili).
Evanđelja su pisana nakon razorenja Jeruzalema 70. godine. Pisci su smislili Isusa kao alegoriju židovskog stradanja "jer nisu saslušali proroke i odmetnuli se od Boga Jahvea". Vjernici po pravilu za nedaće okrivljuju ljudski neposluh Bogu, svode sve na Božju kaznu.
Kasnije su teolozi apstraktnu alegoriju pretvorili u čovjeka od krvi i mesa.
___________________
* Da apsurd bude još veći, Židovi su, prema toj vjerskoj bajci, golemom većinom zapravo "priznali Isusa kada ih je pohodio". O tome svjedoči trijumfalni Isusov ulazak u Jeruzalem, kada su Mu svi oduševljeno vikali Hosana. Očekivali su od njega spas od porobljivača i obnovu vjere, kako su i sami apostoli shvatili Njegovu poruku. Zar su Ga trebali slaviti onda kada je na brzinu uhićen? Ili sramotno raspet? Ili kada su apostoli smislili priču da je uskrsnuo? Ili nakon Pavlovih propovijedi? Kada?
Dolazim ubrzo ...... ali SAMO Izraelcima
Ne samo da je lik Isus izrekao da će se vratiti još za svoje generacije, on je tvrdio da je došao SAMO za svoje sunarodnjake Izraelce ! Ali njegova misija je neslavno propala. Božji Sin i Bog sam nije uspio uvjeriti Židove da je on Taj. Odbacili su njegove priče, kako onda, tako i danas.
Lik Isus:
"Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."
Po Marku 15,21
"K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
(Po Mateju 10,5-6)
" A on im reče: "I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan." I naučavaše po sinagogama judejskim. "
"Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. "Isusov rasizamTek kada se nežidovka ponizila, poistovjetivši sebe i svoj narod sa psima, Isus izbavlja njenu kćer od opsjednuća demonom.
" I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psima." A ona će: "Da, Gospodine! Ali psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.
(Po Mateju 15,21)
Teolozi i crkveni prevoditelji nas VARAJU da bi odvratni rasizam pretvorili u nešto drugo. U hrvatskom prijevodu umjesto PSI piše PSIĆI ! Oni na taj način žele prikriti i ublažiti sramotnu činjenicu Isusova rasizma.
Djeca simboliziraju Izraelce - Božju djecu, kruh je Isusova radosna vijest koja je namijenjena samo Židovima, a psi nežidove. Kada žena u očajanju kaže da i psi jedu mrvice sa stola svojih gospodara - čime vrijeđa svoj narod i stavlja ga u ropski položaj prema Židovima - Isus se divi njenoj vjeri i tek tada "izganja zloduha".
Kod Židova je pas bio sinonim za nešto krajnje odvratno i gnjusno. Danas pas nema tako pogrdno značenje. Dragi je kućni ljubimac. Štakor bi danas bio bolja analogija za psa u tadašnja vremena. Pse su prezirali.
Grci su imali običaj čišćenja ruku nakon jela s preostalim kruhom, pa se to bacalo psima da pojedu. Dakle usporedba je još gora. Poganski narodi mogu usput dobiti nešto od onoga što je Isus propovijedao židovima, kao što psi slučajno dobiju prljavštinu s ruku kad se baci na pod.
Novi Zavjet 2 puta spominje pse ovako:
"Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."
Druga Petrova poslanica 2,22
"Ne obeščašćujte svetinje! "Ne dajte svetinje psima!"
Mateju, 7,6
U gornjim slučajevima se koristi grčka riječ za divlje pse koji su u čoporima živjeli u divljini, a u slučaju nežidovke i njezine bolesne kćeri spominje se domaći pas koji prebire po smeću (grčki: kunaria)! Nema nikakvih psića niti slatkih malenih štenaca! Niti im se daje hrana sa stola. Nije to niti prva niti zadnja podvala teologa. Uostalom, tko će ih kontrolirati? (U engleskim biblijama piše "dogs", a ne "puppies".)
Grčki pisac piše da je njegov lik Isusove suvremenike "sablaznilo" čak i Isusovo "davanje mrvica" strankinji. Mojsijev Zakon ih je odvraćao od bilo kakva kontakta s nežidovima, a svinja ili pas su bili uobičajeni pogrdni izrazi za iste. Ne pas kako danas na njega gledamo kao kućnog ljubimca, nego đukac, ušljivi prebirač po smeću, nečista životinja koja jede svoje bljuvotine i koju svatko može ubiti. Na strance se gledalo s vjerskim gnušanjem slično kao na nedodirljive u Indiji.
Isusovo davanje "mrvica" nežidovki i liječenje centurionovog "dječaka", predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Najveći dio "kolača" udijeljen je njegovim sunarodnjacima Židovima i lik Isusa nikada nije pokazivao veći interes za nežidove. To je kasnije, naravno, promijenio Pavao. On je, prema priči, prvo žestoko progonio židovske vjernike (kršćane??). Kasnije je, nakon sukoba sa Jakovljevim "židovskim kršćanima", počeo pokrštavati nežidove i proklinjao "židovske kršćane" (mesijanske židove?) i ostale Židove. Vuk dlaku mijenja... ali ćud ne.
Još jedna u nizu prjevara prevoditelja:
Crkveno plaćeni prevoditelji koriste svaku priliku da nešto ublaže što je gadno u Bibliji. Srećom danas u vrijeme Interneta, možemo ih provjeriti. Tako imamo rečenicu iz prethodne priče:
Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.
Engleski: Apostoli kažu: "OTJERAJ JE!"
So his disciples came to him and urged him, "Send her away, for she keeps crying out after us."
Je li Josip htio Mariji udovoljiti ili ju otjerati?
A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.
Drugi primjeri gdje se isti izraz prevodi kao otpusti ih, pošalji ih odavde, a ne udovolji im (izbjegava se i grublji izraz: otjeraj je).
Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?"
Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju."
Judina navodna "izdaja"
Branitelji evanđelja pokušavaju prikriti činjenicu da se biblijski lik Isus prikazuje u priči kao da se prvo potajno, a onda javno proglasio vjekovno očekivanim Mesijom - Pomazanikom - dobrim Kraljem Davidova roda, spasiteljem Židovskog naroda od osvajača (u ovom slučaju Rimljana), koji je poslan od Boga da im obnovi vjeru.
Priča o prvom sukobu lika Isusa i Jude nastaje kada Juda tobože prigovara za trošenje skupocjene pomasti od Narda, kojom Marta maže Isusove noge (vrijedne 30 mjesečnih plaća !!). Gest je izveden javno i ima samo jedno simboličko značenje: obznanjuje da je Isus = Krist = Pomazanik = Mesija = Židovski Kralj. To zatim Isus svečano potvrđuje jašući u Jeruzalem na magarcu da tobože ispuni staro Izajino proročanstvo.On se mudro smješka i ne hvali javno da je ON TAJ, ali nekako zaobilazno to svima stavlja do znanja, da u narodu počnu kolati priče. Da je to javno proglasio, izazvao bi sumnju Rimljana. Ovako ima šansu sakupiti što više sljedbenika okupatorima iza leđa.
Da je Mesija, skriveno "objavljuje" i nekoj ženi, koja se i dalje pita je li ili nije on Pomazanik tj. Mesija tj. Krist (to su sve jedna te ista riječ, samo prevedena na grčki), i širi odmah glasine među narodom.
Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?"
Ivan 4,25
Kada Juda negoduje zbog skupe pomasti, ustvari njega razdire teška nedoumica. Njegov učitelj, koji je tako lijepo govorio i citirao izreke iz židovske Tore o ljubavi i Bogu, sada se pokazuje u pravom svjetlu - proglašava se Mesijom/Kristusom/Pomazanikom, poziva na kupovinu oružja i priprema pobunu:
" Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač "
(Po Luki 22.38)
To je po onom zloglasnom Psalmu br. 149,6
Nek' im pohvale Božje budu na ustima, *i* mačevi dvosjekli u rukama da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima; da im kraljeve bace u lance, a odličnike u okove gvozdene; da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na čast svim svetima njegovim! Aleluja!
________*
U svim engleskim prijevodima biblije piše veznik "i". U hrvatskom prijevodu je to izbačeno, kako bi se sugeriralo da je "pohvala Božja taj mač", no jasno piše da riječima hvale Boga, a u rukama imaju dvosjekli mač za klanje neprijatelja. Apologeti rado tumače kako je Isus mislio na simbolički "mač ljubavi i milosrđa" - riječ Božju - a ne onaj pravi. Kada im skrenete pozornost na odsijecanje uha nekom vojniku kod Isusova uhićenja, brzo napomenu da je to Isus odmah čudesno izliječio, i da je to bio "zasigurno" jedini mač (vrlo vrlo malen) kojeg su imali za obranu od lopova i za rezanje mrkve ....
Problem s tim "jedinim mačem" kojeg su kupili kad su sve rasprodali je i taj da samo jedan evanđelist spominje Petra kao rezača uha robu Malkusu, dok svi ostali kažu "jedan od njih koji stajahu blizu Isusa". Da je samo jedan apostol imao mač, zar ne bi svi zapamtili tko je to bio i tko je odsjekao uho? Luka čak navodi ovo: "A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho." (Odsijecanje uha je manje zlo, jer je mač zamahnut da odsiječe vrat pa se rimski vojnik izmakao!)
Tako da je neodrživa teza o jednom, malenom maču za sjeckanje mrkve. Ratoborni zeloti bi napustili i ismijali Isusa da ih je poveo na Jeruzalem, na preuzimanje mesijanske uloge, sa samo jednim malim mačem i propovijedima.
Prvo bi, dakle, zbacili korumpirano svećenstvo u Hramu koje podupire Rimljane, a zatim, uz veliku potporu naroda, navalili na okupatora i one u narodu koji ga podržavaju.
"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.
Lk 12, 51-53)
To proročanstvo se nije ispunilo, jer su Židovi totalno zanemarili Isusovu poruku, kao da ga nije ni bilo. A ideologija, kao i svaka druga, po pravilu dijeli ljude i unosi sukobe.
Ljudi koje je lik Isus okupio oko sebe, spremni su i na tamnicu i na smrt, boreći se za Njega (zar nisu samo dobroćudno propovijedali nenasilje, mir i izliječenja?).
A on (Simon) Mu reče: Gospode! S Tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići.(Po Luki 22,33)
Isus:
"(13) Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. (14) Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam ."
(Iv 15,13)
Dobri neki prijatelji. Cosa nostra s Don Isusom kao zapovjednikom.
Lik Juda je mogao znati kako sulud je takav pothvat protiv Rimskog Carstva. Ne samo da bi nastradali pobunjenici, već bi izazvao silna stradanja i mnoge udovice zavio u crno. On shvaća da ga je Isus prevario i pokazao pravo - političko lice.
Veliki židovski svećenik također zaključuje da je bolje da nastrada Isus, nego da nastane veliko krvoproliće u narodu.
I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"
I ustade sva ona svjetina i stadoše ga optuživati: "Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj."
I Isus ima problema. Iako je bio uvjeren da je upravo On Taj o kome od pamtivijeka pišu svi židovski proroci, sluti da mu pobuna možda i neće uspjeti, pa se u noći uoči napada, u predjelu Getsemani dok sljedbenici čuvaju stražu, u strahu preznojava i moli Bogu za pomoć prije odlučne bitke:
Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.
Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"
- pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
Apologeti muku muče objašnjavajući Isusov pokušaj odbijanja "žrtve za otkupljenje grijeha svih inteligentnih bića Univerzuma". Izgleda kao da je htio odustati od te ideje radi koje je "došao na svijet". Zato u rukavu imaju ovog "aduta": "Isus je pomalo potpuni Bog, a pomalo potpuni čovjek", pa mogu manipulirati s njegovim čudnim ponašanjem kako im se svidi.
Lik Juda pokušava izbjeći veće zlo. On razotkriva njihove planove o pobuni.
Kada odlaze uhvatiti "miroljubivog" Isusa u noći prije pobune, njegovi protivnici angažiraju četu naoružanih rimskih vojnika - ta grčka riječ (speira) je precizno označavala rimsku vojnu formaciju od 600 ljudi ! Isusovi zeloti očito nisu bili malena i pobožna skupina miroljubivih ribara.
"Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. "
(Po Mateju 26,50-51) "
Nastalo je komešanje. Isusovi fanatični sljedbenici su spremni umrijeti u borbi:
A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
Lik Isus tada mijenja plan. Kao Mesija, on je uz Božju pomoć, trebao istjerati Rimljane i vratiti kraljevstvo Izraela. Ali suočen s 600 vojnika, Isus odustaje od borbe i predaje se. Sve drugo bilo bi samoubojstvo i njega i njegovih fanatičkih sljedbenika na licu mjesta. Isus papagajski ponavlja latinsku poslovicu stariju od njega: "Qui gladio ferit, gladio perit":
"Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu." Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Sljedbenike puštaju pobjeći. Preživjeli pobunjenici možda vješaju Judu iz osvete, kao opomenu drugima. Isusa Rimljani osuđuju po Rimskom pravu na smrt zbog pobune, kao mjeru zastrašivanja.
Na križu, Isus se žali Bogu što mu nije pomogao u pobuni, već ga je napustio:
"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
Na što su mu cinički odgovorili njegovi neprijatelji:
Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje!
Je li umro na križu ili odglumio smrt, postavio svog brata umjesto sebe; jesu li ga učenici potajno izvukli iz groba i podmitili čuvare, ostaje tajna. Od svih mogućnosti, najmanje je vjerojatna priča o njegovom izlasku iz groba i uzlijetanju u nebo, kao jednom jedinom Božjem Sinu.
Nakon 35 godina nova pobuna biva ugušena u krvi, Jeruzalemski hram je razrušen, a narod raseljen.
Neki drugi pretendent na položaj vjerskog vođe - Pavao, preuzima uljepšanu i dotjeranu priču o Isusu i smišlja novu religiju Pavlinizam - Kršćanstvo (u trenutku pada s konja).
Kršćanski apologeti će nam ispričati sasvim drugačiju priču: Isus je najmudriji od svih mudraca i najbolji od sviju ljudi - inkarnacija blage Dobrote, nikada nije izgubio živce, izgovorio kakvu ružnu riječ, učinio pa i najmanji grijeh. Samo pomaže, liječi i oživljuje mrtvace, te daje originalne mudre savjete, koje nikada do tada ljudsko uho nije čulo.Njega, Jedinorođenoga Sina Božjega, su nepravedno i lažno osudili zlobni i pokvareni zemljaci na okrutnu smrt, a čak je i surovi rimski namjesnik oprao ruke od toga čina - razapinjanja Žrtvenog Janjeta na otkup grijeha od svoga Oca/Sebe, svih bića Univerzuma, ne samo počinjenih u prošlosti nego i svih grijeha koji će sva bića počiniti u budućnosti, do kraja svijeta.
Drugi problemi s Judom
Cijela priča oko Judine izdaje samo je još jedan trik u dokazivanju "kako se sve ispunilo" iz Starog Testamenta.
1.) Judin izdajnički poljubac - je suvišan. Valjda su svi vidjeli Isusa u javnosti i nije bilo potrebno identificirati ga.
2.) Petar u Korinćanima 15,5 :
"Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. "
Piše da se Isus poslije uskrsnuća pokazao 12-torici, ali treba ih biti 11 (nema više Jude). Tek kasnije su apostoli bacili kocku i izabrali Judinu zamjenu ! Nema spomena o tome tko je izdao Isusa.
3.) Isusovo obećanje za 12 apostola (tu je bio uključen i Juda !):
Reče im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.
Isus je očito imao političke ambicije i postaviti svoje ribare da vladaju Izraelskim plemenima. Ono što je tu čudno je da ako Po Mateju ne misli staviti jednog apostola da sjedi na dva prijestolja (kao što je posjeo Isusa na dva magarca), onda se implicira da i izdajnički Juda ima svoje prijestolje.
4.) Po Djelima 1,18-19, Juda novcem za izdaju kupuje polje, ali po Mateju 27,3-5 on baca srebrnjake na pod hrama i objesi se. Apologeti bi to pokrpali: pa Juda iz kajanja baca novac na pod pred svećenike, brižno ga pokupi, kupi si njivu gdje se objesi i padne, pa prepukne. Po Mateju 27,6-10, polje kupuju svećenici, i tako unedogled.
5.) Priča o riznici i lončaru
Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.
Po Mateju je pripisao proročanstvo o srebrnjacima Jeremiji, dok je ono ustvari u Zahariji 11,12-13 !
Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte." Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. (13) A Jahve mi reče: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!"
Ova očita pogreška je zadala mnogo glavobolje bibliolatrima tijekom stoljeća. Upravo je zabavno (do neke granice) vidjeti kako su se dovijali ne bi li očuvali "biblijsku nepogrješivost".
'Veliki' Sveti Augustin u svome djelcu "De Consensu Evang (III 7)" tvrdi da je Matija vrlo dobro znao da rečenica potječe od Zaharije, ali je isto tako znao da on piše po diktatu Svetoga Duha, i nije se usudio to ispraviti. A zašto je Sveti Duh pogrešno diktirao Mateju?Da nam svima pokaže kako su svi proroci podjednako nadahnuti i da nije bitno je li nešto što je rekao jedan pripisano drugome !!
Moderniji biblijaši su shvatili da je to preslabi argument, ako ne i blesav, pa su smislili druga "objašnjenja". R.A. Torrey piše da je to Jeremija izgovorio, ali nije zabilježeno u Bibliji.
Ovako nategnutim izvlačenjima, čak i Hitlerov Mein Kampf bi mogao proći kao bogom nadahnuta sveta knjiga.
Postoji ustvari vrlo jednostavan razlog zašto je Matej napravio tu grešku.
Hebrejska riječ za riznicu je (owtsar) a lončar je (yatsar), i bile su pisane vrlo slično. "Po Mateju" je imao kod sebe pogrešan prijevod Zaharije iz Starog Testamenta u kojemu je stajalo lončar umjesto riznica.
Drugi dio greške je bila (pogrešno prevedena) riječ lončar koja je Mateja odvela do knjige o Jeremiji, u dijelu koji govori o kupovini polja i držanja novca u loncu.
Jeremija 32,9,10,14
"Kupih, dakle, tu njivu od stričevića Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra."
"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapečaćeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu (tj- lonac) da se zadugo sačuvaju."
Gornja greška koju je napravio Matej ustvari mnogo toga otkriva. Ona nam pokazuje, kao i u slučaju trijumfalnog Isusovog ulaska u Jeruzalem na DVA magarca, na njegov modus operandi. Pomiješao je dva odvojena teksta Starog Zavjeta i iskoristio ih da bi konstruirao priču o tome što je napravio Juda nakon izdaje.
6.) Ideju za priču o Judi, Matej i Luka su našli u II Samuelovoj i Psalmu 41,9, gdje se Ahitofel objesi nakon što je izdao Davida.
Psalam 41,9
"Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže."
Luka ima priču o "utrobi Judinoj koja se rasula", za razliku od Mateja, gdje se Juda samo objesio. Kako to?
Luka je svoje literarne ideje crpio iz II Samuel 20, 9-10 gdje se govori o Joabovoj izdaji:
Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi. Amasa se nije obazirao na mač koji bijaše Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju.
7.) U njihovim greškama i anakronizmima jasno možemo vidjeti izvore priča. Kako je napisala Uta Ranke Heinemann, u svojoj knjizi "Ostavljanje na stranu djetinjarija", doslovan prijevod Mateja 26,15 bi bio da su visoki svećenici "izmjerili u novcu - odvagali" (esphran, esperan) 30 "komada srebra" (arguria, arguria). Međutim, radi se o teškom anakronizmu, jer je praksa vaganja srebra i uporaba komada srebra kao novca odavno napuštena tijekom Isusova vremena.
U Isusovom dobu, plaćalo se zlatnim i srebrnim denarima...- ali ne sredstvom plaćanja kao što su "komadi srebra". Oni su ispali iz uporabe 300 godina prije. Jednako anakronističko je i "izmjerili u novcu - odvagali." To je bilo uobičajeno u Zaharijino vrijeme, ali u Isusovo je odavno zamijenjeno kovanim srebrnim novčićima. (Pinchas Lapide, Wer war schuld an Jesu Tod? [1987] pp23-24)[16]
Tako nam preko ovih anakronizama Matej otkriva svoje izvore mita o Judi. To nisu bila povijesna sjećanja očevidaca, već "proročanski" tekstovi staroga zavjeta iz kojih je ta bajka vješto ili manje vješto konstruirana.
Razne neprihvatljive lik Isusove izjave
Znamo kako surov je bio Bog Starog Testamenta, kako krvavi i primitivni su bili Zakoni koje su propovijedali njegovi Proroci:
- poticanje držanja robova
- totalno poniženje žena
- besmisleni i surovi rituali (obrezivanje, klanje ljudi i životinja na žrtveniku, Jahvi na ugodan miris)
- rasizam (prezir prema svim drugim narodima)
- pozivi na krvave ratove gdje se ubijaju zarobljenici, siluju žene, kolju djeca
- kamenovanje za određene grijehe (npr. žena koje su začele izvan braka)
Ali lik Isus to niti jednom riječju ne osuđuje, već kaže:
Nije li vam Mojsije* dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona."
_____________
* Židovski rabin nikada ne bi tako rekao, već da je Bog dao Zakon, a ne Mojsije.
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano."
"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon* ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."
"Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona."
___________
* Pod pojam Zakona, podrazumijevaju se prije svega "Mojsijeve knjige" - Petoknjižje (Stvaranje, Izlazak, zloglasni Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon), a ne samo Božjih 10 zapovjedi (štovanje sabata, Jahvea, i sl.). Isus obuhvaća i Proroke i njihove mitove (Izaija, Jeremija, Ezekiel itd.)
Apologeti tvrde da "ispuniti" Zakon Božji, nikako ne znači provesti ono što u tom Zakonu piše, nego nešto sasvim drugo: širiti mir i ljubav i pravednost (a ne Božje odredbe u Zakonu, koje uključuju brutalne kazne za blud, napuštanje svoje religije itd).
Zar nam je Isus namjerno sakrio ono što je htio reći, tako da ga teško razumijemo? Zar je želio nekima toliko otežati razumijevanje svojih tajanstvenih i dvosmislenih prispodoba, da ostanu u neznanju i grijehu, koji im se nikada neće oprostiti? Je li znao da će od njegova učenja nastati toliko mnogo sekti i mržnje i ratovanja? Izgleda kao da jest:
(10) Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. (11) I govoraše im: "Vama je dano otajstvo //TAJNA// kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
Marko 4,10-12
Što se tiče "dobra" i ovdje Isus ide u krajnost
"Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! "
" Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone. " "Nemoj suditi da ti ne bi bilo suđeno." "Prodaj sve i daj siromašnima. Prije će deva kroz ušicu igle nego bogataš u Kraljevstvo nebesko."
Jesu li to savjeti za realan moralan život? Po Isusu je svršetak svijeta bio vrlo blizu, tek par godina, pa se mogu razumjeti ovakvi stavovi. Lako je sve dati siromasima i oprostiti svim neprijateljima i pružiti im drugi obraz, ako propast svijeta samo što nije nastupila. Ovakvi stavovi nalikuju psihološkom profilu vjerskih fanatika i bukača samoubilačkih sekti koje vidimo i danas.
Jesu li Kršćanske Crkve u povijesti opraštale svojim neprijateljima i ljubile svoje bližnje ? Poklanjale svoju imovinu ? Bile slobodne od bluda ? Provodile Zakon - koji bi trebao biti oličenje moralnosti i humanosti? Neke sekte su pak propagirale tvrdolinijaško tumačenje izreka: "svi koji se mača laćaju od mača i ginu", "Ljubite neprijatelje" i "ne opirite se zlima", pa su se izvrgavali totalnom ponižavanju ili bili mučeni, pljačkani ili ubijani, bez ikakva otpora "jer je otpor ili ubojstvo - uvijek zlo".
Zar je DOBRO pustiti da neki pijani nasilnik siluje vašu ženu ili kćer ili dijete, ili ubije vas, iako se možete obraniti od njega? Zar ćemo takvomu dopustiti da nekažnjeno kolje sve oko sebe, samo da ne bismo prekršili zapovijed: "Ne ubij?" Kakav je to bolesni ideal i u ime čega bismo tako postupili? Vječnoga Raja? Radi toga jer je netko izjavio da je Bog to naredio i to zapisao u nekakvu sumnjivu knjigu?
Fanatični sljedbenici bilo kakve ideje nikako ne mogu shvatiti da je sve relativno i ništa se ne može pretočiti u riječi, koje bi imale sigurno univerzalno i apsolutno značenje za sva vremena i sve prilike. Njima su puna usta riječi poput DOBRO, ZLO, APSOLUT, BOG, SAVRŠENSTVO, PRAVEDNOST, LJUBAV, i nikako ne shvaćaju da su to samo riječi koje ne ukazuju na išta konkretno. Nikada ne možemo do kraja znati za sve posljedice koje smo pokrenuli nekim svojim činom. Možda je ubojica iz koristoljublja ubio nekoga čiji potomci bi počinili genocid? Možda najneviniji čin "dobrote" uzrokuje nesagledivo loše posljedice. Nikada to nećemo znati u potpunosti. Ostaje nam samo naš maleni vidokrug i ograničeno iskustvo na osnovu kojeg postupamo. Nema nikakvog "Božanskog sveopćeg plana", univerzalne pravednosti ili apsolutnih moralnih mjerila. Jedino što nam preostaje jest proširiti taj svoj ograničeni horizont, koliko je u našoj moći.
Isus ne okreće drugi obraz, Isus ne prašta...laže...
Ponaša li se Isus u skladu sa svojim izrekama? Čak niti On ne okreće drugi obraz kada je dobio pljusku, nego se žali i pravda (ujedno i laže, jer je tajne svog nauka govorio samo svojim učenicima i to krio od "onih vani" - vidi gore):
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. //Vidi gore: "...onima vani sve biva u prispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju//
Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?"
Totalna zabrana rastave braka - Isus u akciji:
I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!" U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."
A za preljub se u ta vremena propisivalo kamenovanje po Božjem Zakonu. Isus ne dozvoljava nikakav dogovorni razlaz dvoje zrelih ljudi. Moraju ostati po svaku cijenu vezani jedno uz drugo, inače će Bog biti ljut na njih. Možda ih baci i u Pakao zbog toga? No lako za Boga. Što će ljudi učiniti ako ulove ženu koja je trudna a nije u braku (očigledni dokaz izvanbračnog seksa)?
Isus ne spašava djevojke od kamenovanja
Milosrdni čin kojemu sam se kao vjernik nekad divio, nije uopće postojao u najstarijim rukopisima evanđelja - dodan je naknadno stoljećima kasnije od strane nekog nepoznatog krivotvoritelja-ispravljača da bi Isusa učinio nekako milosrdnim i praštajućim - ne samo na riječima nego i u konkretnoj životnoj situaciji.
Ivan 8,1 do Ivan 8,11 opisuje priču o Isusu i preljubnici. Povjesničari su otkrili da se radi o krivotvorini koja nije bila dio Evanđelja po Ivanu kako je prvotno napisano, nego ga je kasnije dodao nepoznati pisac:
Preljubnica
A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen*." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
Po Ivanu 8,1-11
___________
* Vic kaže da je ipak doletio jedan kamen na preljubnicu, na što je Isus rekao: "Majko, rekao sam ti da mi se ne miješaš u posao!".
Lik Isus oslobađa konkretnu djevojku u konkretnoj situaciji, ali iako posjeduje božanski autoritet i zna da su njegove riječi predodređene za zapis u Svetoj knjizi svima na ravnanje, on ne ukida naredbu Božju da se "takve" kamenuje. Stoga joj priprijeti da "odsada više ne griješi". Umjesto jasnog naloga da se NE KAMENUJU ŽENE RADI SPOLNIH ODNOSA, on žvrlja nešto po pijesku. Vrhunski licemjer ne želi izjaviti da je naredba kamenovanja ljudi na smrt dok ne iskrvare u prašini, vrhunska odvratnost, ali se želi prikazati kao veliki dobrica i vjernik.
Parafraza za bolje razumijevanje:
"A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Kamenuj ženu koja je imala spolni odnos izvan braka! A vi velite: 'Ako se pokaje, pustite je i nemojte smaknuti.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
(Neph.15:3)
Djevojka je trebala reći Isusu u toj pripovjetki ovako:
"Marš odvratni licemjeru! Ti od mene tražiš da "ne griješim više" radi malo ljubavne igre, a ovi su štovatelji tvojega oca Boga, ispunjavanjem njegova Zakona, krenuli da mi smrskaju glavu, ubiju i mene i dijete u meni! Kako te nije sram tvrditi da si Božji Sin i Bog sam, a nisi u stanju im reći da je to od Sotone Zakon u Bibliji, a ne od dobroga Boga? Goni mi se s očiju!"
Opći je koncenzus povjesničara da tog dijela nema u najranijim evanđeljima: Papyrus66.75 Aleph B L N T W X Y {Grčke skraćenice: D Q Y} 0141 0211 22 33 124 157 209 788 828 1230 1241 1242 1253 2193 al. 2.; prekida se slijed od 7,52 i 8.12 ff.; sporni odlomak najčešće je označen zvjezdicom, indicirajući da je sporan.
Apologeti pokušavaju podvaliti da je odlomak "vjerojatno" rano izbačen iz razloga upitne moralne poruke, ali takve stvari nisu zabilježene ni na jednom drugom mjestu i ta hipoteza otpada.
* The New International Version Bible kaže:
"Najraniji i najpouzdaniji rukopisi i drugi stari izvori nemaju spomena Ivana 8,1 - 8,11."
* The "Interpreter's One Volume Commentary on the Bible" kaže:
"8,1-8,11: Ovaj odlomak je ispušten u suvremenim, modernijim izdanjima evanđelja, jer se ne nalazi u najstarijim i najboljim rukopisima, te je očigledno kasniji umetak. U nekim spisima se pojavio poslije Luke 21,38."
* "The New Commentary on the Whole Bible" kaže:
"Ova priča nije uključena u najpouzdanije i najranije manuskripte [Ivanove]. U stvari, nedostaje kod svih svjedoka ranijih od 9. stoljeća, uz izuzetak grčko-latinskog spisa iz PETOG/ŠESTOG stoljeća (Codex Bezae). Niti jedan grčki crkveni otac nikada ne komentira taj odlomak prije 12. st."
* Bruce Metzger, autor "Textual Commentary on the Greek New Testament" piše da je taj dio "očito dio usmene tradicije"."
* The "Precise Parallel New Testament" tvrdi u zaglavlju:
"Priča o ženi uhvaćenoj u preljubu je kasniji umetak, koji nedostaje u ranim grčkim spisima.
* "The Five Gospels" kaže: 4
"Priča o preljubnici ... je 'plivajuća' priča ili priča 'siroče'. Skoro sigurno nije dio originalnog Ivanovog teksta, ali je ipak vrijedna tradicija ... Dok se Družba [Isusovog seminara] slaže da riječi nisu potekle u svome sadašnjem obliku od Isusa, one ipak imaju posebno mjesto u kategoriji stvari za koje bi oni željeli da je Isus rekao ili učinio."
* Opće je slaganje da redke iz Ivan 8,1 do Ivan 8,11 NIJE napisao jedan ili više autora koji su pisali ostatak tog evanđelja. Vjerojatno su nastali mnogo godina kasnije na osnovu nepouzdanog usmenog prepričavanja i konstruirani uz pomoć odlomka Ivana 6 iz kojega su "pozajmili" piščev stil da podvala bude uvjerljivija. Sveti Augustin je bio svjestan problema i dosjetio se "genijalnom" rješenju: "Taj sporni odlomak je naknadno dopisan u evanđelje jer je to htio Duh Sveti. Inače ga ne bi niti bilo u evanđelju", zaključuje on.
Reference:
- C.M. Laymon, Ed, "Interpreter's One Volume Commentary on the Bible",
Abingdon Press, Nashville TN (1991), P. 718
- Jamieson et al, "The New Commentary on the Whole Bible",
Tyndale,
Wheaton IL (1990), P. 247-248
- J.R. Kohlenberger III, "Precise Parallel New Testament", Oxford
University Press, New York NY, (1995)
- R.W. Funk, et al"The Five Gospels", Macmillan, New York NY (1993)
- "St. Papias," The Catholic Encyclopedia, at: http://www.newadvent.org/cathen/11457c.htm
- Geoff & Heidi Trowbridge, "The Gospel of the Hebrews,"
at: http://www.comdac.com/~trowbridge/gosheb.htm
Isusove prijetnje: "Tko nije sa mnom, protiv mene je"
Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi:
- kao što bijaše u dane Noine, dođe potop i sve uništi.
- zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi.
Isus sa zluradim sadističkim bijesom prorokuje da će kod Njegovog ponovnog dolaska biti slično kao za mitološkog Noe - podavljeno cijelo čovječanstvo, djeca, trudnice, invalidi, bake... osim 8 ljudi. Ili kao u bajci o Sodomi i Gomori, gradovima zasutim vulkanskim kamenjem, gdje se spasilo samo par "pravednih" ljudi, od kojih je Lotova supruga pretvorena u stup soli radi radoznalosti, a preživjele Lotove kćeri su napile svoga oca da bi se s njim poseksale.
Možemo samo zamisliti kako su reagirali praznovjerni i nepismeni slušatelji na sve te Isusove prijetnje.
"U onaj dan ... tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! (koja je pretvorena u stup soli jer se okrenula !)
Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo (Isusa), i on će zanijekati nas.
Timotej 2:12
Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga."
"Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.
"Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi."
"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."
Matej 12,30
Ovu izrazito jednoumnu Isusovu izjavu (prema piscima Novoga zavjeta) : Tko nije sa mnom, protiv mene je - koja je stoljećima zagađivala umove ljudi, apologeti su pokušali ublažiti jednom drugom rečenicom (iščupanom iz konteksta, naravno).
"Ta tko nije protiv vas, za vas je."
Evanđelje po Luki 9, 50
Pogledajmo kontekst prije. Isus kaže svojim učenicima da ne sprječavaju (samo prijetnjama ?) nekoga koji "izgoni demone iz opsjednutih, koristeći pri tome Isusovo ime". On mu to lukavo "dozvoljava", jer ionako voda ide na njegov mlin i uvećava mu slavu.
__________________________
* Treba napomenuti da je ova epizoda problematična. Naime, netko tko "izgoni demone iz opsjednutih, koristeći pri tome Isusovo ime", vjeruje da je Isus nekakav Bog ili božanstvo. Dakle radilo bi se o "još jednoj", suparničkoj kršćanskoj sekti u Jeruzalemu. Kako niti jedna kršćanska sekta nije zabilježena u to doba, a židovske sekte to nikad ne bi činile (zazivanje čovjeka kao Boga), zaključak je da je i ta epizoda izmišljotina, u kontekstu ranih među-kršćanskih nadmetanja među Grcima, najvjerojatnije u Antiohiji.
(49) Prihvati Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"
Tu se vidi sav jad apologetike.
Zašto je Isus došao na Zemlju ? - po svojim vlastitim riječima:
(aluzija na njegovu ulogu Mesije, židovskog kralja koji oslobađa narod od okupatora i reformira religiju)
Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."
Mržnja prema obitelji:
Isus je prezirao obiteljski život. Kada ga posjećuju majka i braća u Sinagogi, on bahato odvraća:
Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje!
Kad ponesta vina (na svadbi u Kani), Isusu će njegova majka: "Vina nemaju." Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!"
I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."
"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.
"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
Luka 14,26
Zašto je upotrijebljena riječ MRZI (grčki= misos) ? Mogla je stajati riječ: gnuša se, prezire ili nešto drugo. Dakle ljubite bližnje svoje, ali ih zamrzite da zavolite Mene.
Tko god naziva Isusa Princem Mira, očito nikada nije čitao Bibliju. On nikada nije tvrdio da donosi mir. On donosi bratoubilački vjerski rat. Unutar židovskih obitelji će netko biti za Isusa Mesiju, a netko protiv njega. U Njegovo ime, klat će brat brata, otac svoju djecu. Tako Isus predviđa rezultate svoga milostivog nauka:
"Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. (22) Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." (23) "Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji."
Po Mateju 10,21
"A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.
"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.
Po Mateju 10,35-36
 "Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" "Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."
Kad novi učenik zamoli Isusa da ga pusti pokopati svog preminulog oca, ovaj mu to ne dopušta, nego ga tjera da ide okolo i glasno propovijeda "kraljevstvo Božje".
"Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje."
Po Mateju 8,22
Današnji teolozi/apologeti tj. lukavi tumači koji pošto-poto žele od nečega primitivnog i nemoralnog u bibliji, načiniti vrhunac dobrote i istine, Isusovu logiku ovako povezuju s današnjim vremenom: "Ove Isusove riječi nam govore da za spasenje duše nije dovoljno imati mir u kući, da se svi slažu jedni s drugima i žive u slozi. Ne. Potrebno je "nešto više". Potrebno je "prihvatiti Krista". Ako vaše revno "nasljedovanje Krista" nekome nije po volji, tim bolje. Ionako su njihov moral i dobrota bezvrijedni bez vjere u Gospodina. Trpite stoga njihova izrugivanja i kritiku, slijepo slijedite ono što vam crkvene vlasti nalože. Suprotstavite se svojim ukućanima po pitanjima vjere. Glasno navješćujte kraljevstvo nebesko. Vičite Alleluja! Korite ih za njihove grijehe. Velika će vam biti plaća na nebesima."
$ $ $ Isusove financije $ $ $
Od čega su živjeli Isus i njegovi Apostoli?
(Po Ivanu 12,1-11)
Marta maže Isusove noge (i briše ih svojom kosom!) skupocjenim uljem vrijednim 300 dana nadnice (trista denara = 10 prosječnih mjesečnih plaća = recimo danas 50.000 kn !).
Juda se buni:
"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?"
To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
(Po Ivanu 13,29)
Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!"
Juda je potajno krao iz KESE u koju su Židovi stavljali milodare kao zahvalu za "izliječenja", "čudesa" i "izgone demona" za Isusa i Apostole. Još više su davali nakon gorljivih propovjedi o skorom smaku svijeta i vječnim mukama u Paklu koje ih čekaju ako ne povjeruju Isusu. Unosan biznis i učinkovita propaganda.
Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše."
Isusova VELIKA kuća
I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima.
Sljedeći odlomak je namjerno prepravljen. Umjesto da je Isus pozvao Levija u SVOJU kuću, biblijski prevoditelj je namjerno napisao da odlaze u Levijevu kuću, kako bi se izbjegla istina da je Isus imao veliku kuću gdje je stalo mnogo ljudi. Biblijski revizionisti žele da mislimo kako je Isus bio siromah i skroman, a ne da je imao mnogo novca za čašćenje mnogo ljudi s tada skupim mesom. U većini prijevoda Biblije ovo je pošteno napisano, ne i u hrvatskom prijevodu. Tu ispada da Isus poziva Levija u Levijevu kuću. To je kao da ja Vas pozivam u kafić da Vi meni platite kavu.
Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. (15) Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj (treba SVOJOJ) kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.
(Po Marku 2,14-15)
Matej slično priča - možda istu priču na svoj način. Tu je jasno da su Isus i njegovi učenici pozvali carinike u Isusovu veliku kuću, jer bi bilo smiješno da je Isus, zajedno sa svom svojom apostolskom svitom, pozvao carinika da krene za Njim, i svi su krenuli u carinikovu kuću na gozbu.
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.
Po Mateju 8,9
"Učitelju - gdje stanuješ?" (39) Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan.
(Po Ivanu 1+38-39)
Luka, čije evanđelje je nastalo zadnje, pa se moglo "uljepšavati", izričito piše da je Levi priredio gozbu za Isusa u svojoj kući:
Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!" On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih.
Po Luki 5, 29
Mršavi, patnički, izgladnjeli Isus? Nikako! Evo kako su ga suvremenici pogrdno nazivali:
"Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Đavla ima.' Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'."
Isusova tunika skupocjeno otkana
"A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje."
Isus šalje svoje izaslanike (72 !) ispred sebe po okolnim selima bose bez ičega sa sobom. Kesu za skupljanje priloga će nositi Juda, kada zajedno s Isusom, kasnije obiđe tako "pripremljeni teren".
Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.
Idite! Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje.
"Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi (9) i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!'
Isus laže
Isus laže svojoj braći i apostolima
Vi samo uziđite na blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." To im reče i ostade u Galileji. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.
(Po Ivanu 7,10)
Osim Isusa, lagali su i prevoditelji, jer su u kasnijim rukopisima ubacili riječ "još" u izrazu "Ja još ne uzlazim". Ubačena je kako bi se pokušalo ublažiti Isusovu laž (kao, "ne ide još sada, nego će ići na blagdan nešto kasnije"). No iz konteksta je jasno da je lagao u lice svojoj rođenoj braći. Zato je i POTAJNO išao na blagdan u Jeruzalem, kako to braća ne bi znala. Dakle prevario ih je i onda dodatno se krio od njih.
Interesantno je apologetsko izvlačenje. Oni kažu: "Nije laž kada neka osoba odluči učiniti jednu stvar, a kasnije se predomisli i učini drugu. Laž bi po njima značila da je Isus znao da će uraditi jednu stvar, a onda hotimice kaže da to neće uraditi s nakanom da obmani." To bi značilo da Isus "nije znao da će se predomisliti".
No to je smiješan trik.
Tako se može opravdati svaka laž:
"Donijet ću ti novac koji ti dugujem sutra!"
Ali nisi donio! Lažovčino!
"Mislio sam donijeti, ali sam se predomislio. Nije to laž."
Kontekst testa je jasan. Isus je namjerno lagao braći da neće ići, samo da izbjegne njihovo društvo koje mu očigledno nije odgovaralo iz njegovih razloga, pa im je masno slagao i namjerno se krio od njih. Kršćani se danas strahovito nabrijavaju da se ne smije lagati ni u kojem slučaju. Čak niti ako će time spasiti npr. židovsku obitelj kad ih pitaju nacisti ima li ih u kući. Stoga im je još bolnija spoznaja da je Isus lagao.
"Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom (DA SE OSUŠI OD KLETVE), nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. (22) I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete."
Ovo još nitko nije učinio (osim kažu indijski bog Krishna), pa zaključujem da je Isus i ovdje lagao. A neznalica nema pojma da bi bacanje planine u more uzrokovala golemi tsunami koji bi na obali napravio pravu katastrofu.
"I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." |
