De battre mon coeur s'est arrete
13.08.2007., ponedjeljak
Mislim da je vrijeme za promjene..."Opet maska"...
 Ali ja ne želim masku, želim sebe. Zašto se ne poznajem? U čemu je problem? Tko mi je stavio masku? Gdje je moj svijet? Gdje sam upala? Tko sam ja? Danonoćno imam masku. Koliko ju skidala, toliko se ona vraća. Jača je od mene. Danas sam opet slagala. Nije mi bilo drago. Pekla me savjest. Zašto? Što mi se to događa? Krivim sebe, ne druge. Drugi me uče, a ja to koristim. Iako ne želim. Ali ponekad dobro dođe. Dakle, volim to. Iako jedan dio ne. Taj dio koji voli laž zove se maska. Nije zdravo ne biti "ti". Ustvari, grozno je. Neki to ne razumiju. Ali, evo drugi primjer-moja prijateljica. Ovisnica o šminki. Ne podnosi da je netko vidi bez šminke. Kada ide na plažu, ne smije se vidjeti barem malo podočnjaka. Stavi šminku, barem malo. Sve mora biti na svom mjestu. Savršeno. Zašto? Zašto jednostavno ne mogu biti ona prava "ja"? Bez maske? Ali, rođena sam bez robe koju sam kasnije dobila da mogu preživjeti na ovom svijetu. Zar mi i maska treba za to? Ali onda ja želim umrijeti. Ustvari, već jesam. Ne znam tko sam. Samo mi je tijelo živo. Ali kukavica sam pa si ne mogu nauditi. Ali i ne želim. Hoću se boriti, jer imam štit-masku. Ne volim štit, ali mi je potreban. Ali, štit... za što? Što mi to želi nauditi? GDJE SAM ZAPRAVO JA? |