Neka ti nebo šapne…

Kad bez daha ostanem,
ispod vjetra koji je milovao tvoje lice,
ti reci što da postanem,
miris slučajnosti
ili sudbina koju kupuješ
na tebi namještenoj dražbi?
Ako umrem u slijedećoj kapi kiše,
ne odustaj,
pusti svoj poriv da diše,
neka ti nebo šapne razlog za utjehu;
u duginim bojama nek’ te nosi tišina.
A prašina
što čini ti oči suzne i plačne,
neka ugasi vatru boli.
Jer duša će uvijek znati,
da ova što sada pati,
jedino tebe voli.
Jedino tebe voli.