Nemojmo se udaljavati riječima (tako lako)

Nemojmo se udaljaviti riječima, lomiti jedinstvo kao hostiju (tako lako).
Znaš, ulicama kojima prođem zagrljen kišama, dajem imena poput tvojih nježnosti koje si meni poklanjala. To ipak nešto znači, meni mnogo znači Nataly. Dišem tvoje pokrete u praznim trenutcima dana, utopljen u note i boje koje me podsjećaju na tebe. Volio bih te sutra ugledati pod kišobranom naših dodira, skupljati kapi sa tvoga lica, upijajući i tvoj osmijeh u svoje srce, koje ponekad tuguje pjesmama. Tuguje samo zato, jer trenutno su poljupci tvoji, tek epizoda sjećanja, tek sjećanje bez dodira, tek miris bez mirisa.
Uskoro, kad se sunce ono naše, opet iskrade u jednom divnom siječanjskom jutru, kad ugledam tvoju sjenu kako grli moju, zaboravit ćemo sve ceste kojima smo prolijevali tuge; i opet će se moji prsti plesti u tvojoj plavoj kosi kao dašak ljubavi koja je zapisana u zvijezdama. Zaboravit ćemo na prošlost i budućnost, vrijeme će stati nama u čast, plima i oseka će biti jedno, baš kao i mi, baš kao i mi te srebrne noći.
Do tada Nataly, nemojmo se udaljavati riječima (tako lako).

Oznake: Nataly, poezija