Zagreb Capitals

Teško je opisati osjećaje koji su me prožimali dok sam, okupan znojem, sjedio u svlačionici i gledao lica svojih hrabrih suigrača. Jesam li bio sretan? Naravno. Jesam li bio ponosan? Nego što! Jesam li bio blago iživciran zbog toga što su Gašo i Kekez po tko zna koji put zapjevali pjesmicu o bačvi i pipi? You betcha!
No čak ni Kekeževo pjevanje i eventualni muški striptiz nisu mogli pokvariti savršen dan kojeg smo proveli u Beču. Zagreb Capitals osvojili su drugo mjesto na Hallow(i)en Bowlu i tako ostvarili najveći uspjeh u kratkoj povijesti kluba.

U austrijsku smo prijestolnicu krenuli u gotovo najjačem sastavu.
Ekspediciju je kao i svaki put predvodio naš QB i predsjednik Goran, centarski trojac činili su Kekez, Vepar i ja, dok su recivere, cornere i safetye igrali Žac, Gašo, Miho, Bush i Sin. Od iskusnjara su nam nedostajali Toni i Hoot, no njih su dostojno zamijenili Brlek i Tomi koji su odigrali nekoliko odličnih utakmica, zabili par TD-a i pregršt konverzija, a Brlek je uspio napraviti i dva interceptiona.

No na samom početku nije sve izgledalo bajno. Brlek i Miho su se oblokali na putu za Beč, no srećom da je njihov metabolizam već tolko naviknut na alkohol da ujutro baš i nisu bili mamurni. Miho je ipak uspio zagorčati život svojim suigračima neprekidnim hrkanjem koje je onesposobilo polovicu ekipe, pa smo se ujutro probudili potpuno neispavani (osim Mihe, ofkors).
Nakon doručka krenuli smo prema igralištu koje se nalazi u jednom od predgrađa, a na putu je Kekezu pukla guma pa smo se na trenutak uplašili kako nećemo stići. No, i u ovoj nesreći poslužila nas je sreća - Goran je u jednoj ulici pronašao žir kojim je kasnije nagradio Vepra za sjajan nastup na turniru. Da ste ga samo vidjeli dok je papao taj sočan plod... Meni je suza skoro krenula od miline.
Nakon što su Kekez i kompanija promijenili gumu sretno smo stigli do odredišta.

Turnir se igrao na umjetnoj travi, organizatori su postavili tri terena, vrijeme je bilo sunčano za razliku od prošle godine kad nas je dočekala ledena kiša i snijeg.
Organizacija ipak nije bila sjajna, pravila su bila ponešto zbunjujuća, nije bilo nikakvih popratnih sadržaja, a od organizatora nismo dobili ni čašu vode.
Odmah na početku dočekala nas je radosna vijest - Bottlebaum, ekipa s kojom smo igrali u skupini, nije se pojavila i Capitalsi su ubilježili pobjedu od 30-0. Ta vijest nas je razveselila budući da je značila da idemo ravno u četvrtfinale.
Naime, turnir je organiziran tako da je 12 momčadi bilo postavljeno u četiri skupine. Svaka momčad je igrala protiv dvije ekipe iz svoje skupine i s po jednom iz preostale tri. Dvije prvoplasirane ekipe prolazile su u četvrtfinale (bar smo mi tako mislili), dok je treća otpadala.

Drugu utakmicu odigrali smo protiv vrlo dobrih Knightsa koje smo uspjeli pobijediti 14:6. Nažalost nismo zapisivali tko je što zabio i kako je tko igrao, pa moram priznat da se ne sjećam tko je postigao TD-e i napravio konverzije, no sjećam se da su Knightsi bili zajebana momčad. Srećom, Capitalsi su bili bolji, a raspoloženje u momčadi nakon pobjede je bilo odlično.
U sljedećoj tekmi čekali su nas Phantomsi, ekipa iz naše skupine sastavljena od nabijenih dvometraša koji su igrali poprilično grubo. Phantomsi su lani bili u polufinalu, no ove ih godine baš i nije išlo. Njihovi igrači pokazali su se prespori za naše brzance, obrana je odlično funkcionirala pa smo upisali glatku pobjedu od 19:0.
Tek nakon ovog rezultata saznali smo da nema četvrtfinala, da prvoplasirani idu u polufinale, a drugi razigravaju od petog do osmog mjesta. To je značilo da moramo pobjediti još jednu utakmicu da bi bili sto posto prvi, a sljedeću smo utakmicu igrali protiv odličnih Dark Angelsa. Oni su se pokazali kao najbolja ekipa s kojom smo igrali u skupini, i cijelo vrijeme je bilo jako gusto. Na kraju je završilo 20-13, ali pobjedu smo osigurali doslovno u zadnjim trenutcima budući da su Angelsi, ako se dobro sjećam, imali drive za pobjedu, ali im je Žac presjekao loptu, a onda smo zabili TD. Capitalsi su ušli u polufinale!

Odlučili smo da u posljednjoj utakmici igraju igrači koji se do sad nisu pretjerano naigrali, malo smo ispremješali obranu i napad te smo se odlučili dobro zabaviti, bez obzira na rezultat. Razorbacksi su se pokazali kao solidna momčad, no po mom mišljenju nisu bili ništa posebno. Ipak, oni su nam nanijeli prvi poraz (12:13), no nismo se pretjerano sekirali zbog toga što smo igrali dosta ležerno. Svi smo već mislili na polufinale.

Tri videa sa detaljima iz tekme sa Razorbacksima:






A u polufinalu su nas dočekale amazonke. Amazons su momčad sastavljena od djevojaka koje stvarno igraju odličan flag football, a jedina dva muškarca u momčadi bili su QB i postariji safety. Seksisti kakvi jesmo prvo smo se skoncentrirali na razne ekstremitete amazonki, a kad je utakmica počela mislili smo samo na to kako da im ga zabijemo. Touchdown, naravno.
Amazonke su pružile dostojan otpor, no prljavi balkanci po tko zna koji put su pokazali da ne mare za osjećaje nježnijeg spola. Najgladniji jebačine bio je Vepar koji je spektakularno zabio dva TD-a, navalivši na njihovu end zonu ko Dirk Digler na pičku Đulijane Mur. Na kraju je završilo 20-13.



Capitalsi u finalu!

Kad su nas u finalu nakon amazonki dočekali pastusi znali smo da ćemo najebati. Studs su odlično posložena momčad puna visokih i brzih igrača koji se međusobno dobro razumiju i koji su nas jednostavno razvalili. Rezultat je bio 27-6, no nemojte misliti da smo se samo tako predali. Zabili smo jedan TD, dva puta smo bili na par jardi od njihove end zone, no u toj utakmici nas ništa nije išlo. Goran je bacio svoj prvi INT na turniru, oni su zabili par brzih touchdowna, a naša obrana jednostavno nije radila. Nije bilo druge nego priznati dečkima da su bolji.



Capitalsi nakon finala! Istrenirano oko će primjetiti da nema velike razlike između gornje slike i ove. Međutim istrenirano oko je kreten..

Nakon finala dočekala nas je nagrada, mala staklena plaketa kakvu su dobili svi sudionici turnira (a jedan ju je uspio i razbiti) i diploma za osvojeno drugo mjesto.



Pogledajte ovu sliku dok još možete, jer ovakve stvari na internetu teško opstaju..

Možda sam se zajebavao kad sam na početku pisao da sam ponosan na svoje suigrače, al sad dok završavam ovaj tekst moram priznati da mi nije do zajebancije. Ostvarili smo odličan rezultat, bez puno znanja, bez nekakve fancy opreme, trenirali smo na livadi posutoj govnima i konačno se trud isplatio. Stvarno sam ponosan na ove dečke, na moje suigrače i iznimno mi je drago što sam sudjelovao u ovom uspjehu. Siguran sam da ćemo nastaviti s odličnim rezultatima, no sada se moramo početi pripremati za turnir u Walldorfu gdje ćemo opet nabijati arijevce.
Do čitanja,
Kjut.