Zagreb Capitals

Došao je i taj dan, put na turnir Big Bowl II u Njemačku!! Točnije, Walldorf-Moerfelden, nekih 20ak km od Frankfurta. Skupila se jaka ekipa: Gašo, Dok, Kekez, Miho, Filip, Žac, Bush i ja (Goran), a prvo odredište nam je bilo Pleso, zatim Stuttgart pa na rent-a-car (o tome malo više kasnije) i nekoliko sati poslije – Walldorf!
Taj Walldorf je neko malo, dosadno mjestašce sa par tisuća ljudi, ali sa vrlo dobrim sportskim centrom gdje se i održavao turnir. Centar ima 2 nogometna terena, nekoliko teniskih i veliku dvoranu za košarku/rukomet.
Pošto smo tražili što jeftiniji smještaj, najbolja opcija nam je bila spavanje u toj dvorani. Nijemci su se iskazali i složili nam nekih 100 kvadrata dvorane skupa sa strunjačama i improviziranom ogradom.
Prva stvar koju smo napravili kad smo došli, kao pravi sportaši, je lagani trening. To je bila jedna u nizu izvrsnih ideja na ovom putu. Nakon dvije tri lopte u glavu i međunožje (bio je mrkli mrak) i 48 uboda komaraca, odlučili smo se zaletit na klopu. Odmah pored terena je bio mali restoran iz kojeg se čulo: Đe ste zemljaci!! Kekez se bacio u akciju i osigurao nam jeftinu klopu do kraja turnira. Krumpiruši i punjenim pljeskavicama se baš nisam nadao na ovom putu. Svaka čast Zorici i Jani (vlasnicama restorana), bez njih ne bi bilo tako dobro!
Slijedeća stanica: Glickenfest (ili tako nešto), tj. fešta od pilića! Nisu nas baš obožavali jer su nam rentacarovi bili sa minhenskom registracijom, a ovi germanizirani turci nisu bili oduševljeni s tim. Pa smo pojeli svoju piletinu, popili pivo i pravac spavanje. Početak turnira je bio slijedeći dan (subota, 7.6.) u 9h.
Sada malo o samom turniru. Sudjelovalo je ukupno 34 momčadi iz 7 zemalja, od toga 6 u juniorskoj konkurenciji, 4 u ženskoj i 24 u seniorskoj (skupa s nama). Dakle to je praktički europsko klupsko prventsvo sa momčadima iz: Nizozemske (iz Haaga!!), Austrije, Njemačke, Švicarske, Danske, Francuske i Hrvatske. U seniorskom turniru smo se podijelili na 4 skupine po 6 momčadi, a prve 4 momčadi iz svake skupine se plasiraju u osminu finala.
Organizator turnira je Bernd Jung iz Walldorf Wanderersa, ujedno i QB te momčadi i zbilja zaslužuje svaku pohvalu jer teško je organizirati turnir sa 4 tima, a kamoli 34!
Ujutro smo saznali da smo u grupi A sa domaćinima (Walldorf Wanderers), Švicarskom repkom, Dom Esch Wildboys, Augsburg Raptors i Ilmenau Roosters. Igralo se po sistemu svako sa svakim s tim da su se 4 ekipe plasirale u osminu finala. To nam je bio i cilj, sve više od toga je bonus.


(Ekipa se sprema za prvu tekmu: -->Gašo. Miho, Bush, Kekez, Filip)

Prva tekma nam je bila sa Švicarcima i to na prvom terenu (od 6) pred 20 gledatelja (novi rekord!!). Kasnije se pokazalo ključnim to da nam jutarnje tekme nikako nisu pasale. Razbudili bi se tek za treću tekmu. Sa Švicarcima nije krenulo dobro, odmah smo pali u zaostatak od 14-0, ali smo se trgnuli, napravili interception (Kekez) i zabili TD sa pretvaranjem (Žac TD, Kekez pretvaranje) i rezultat nije bio nedostižan, 14-7. Nakon toga nam je napad stao, a obrana nije izdržala i konačni rezultat je bio 7-26. Kasnije je bilo očito da su Švicarci jedna od momčadi s kojima smo mogli i morali bolje igrati. No što je tu je, idemo dalje i naš brat Robert također.
Jako je dobro što smo počeli trenirati zonu mjesec dana prije turnira, pa smo se mogli nositi sa napadima koji su bolje uigrani od našeg.
To je bio slučaj u slijedećoj utakmici sa Dom Esch Wildboys. Tekma je bila napeta od početka do kraja, a na kraju je presudio jedno pretvaranje viška za nas i konačni rezultat 13:12 (Kekez, Bush po TD i Bush interception i pretvaranje). Prva pobjeda i veliko veselje. Izgleda da smo se specijalizirali za ove guste tekme gdje nam zadnji napad donosi pobjedu (to će se sutradan pokazati kao velika zabluda).



(Stoje S lijeva na desno: Žac, Bush, Goran, Dok, sjede: Filip, Miho, Kekez, Gašo leži)

Po dobrom starom balkanskom receptu nakon prve pobjede smo se opustili i zaključili da nitko na ovom turniru osim nas zapravo nema pojma i da bi slijedeću tekmu protiv Augsburg Raptorsa zapravo trebali dobiti bez borbe kad nas vide da se zagrijavamo. Međutim, za divno čudo, raptorsi se nisu predali, već su nas čak i zveknuli nekoliko puta, naša igra se raspala i konačni rezultat: poražavajućih 0-25. Ama baš nitko nije dobro igrao, njihovi igrači su igrali na rubu regularnosti, a suci ko da ih nije bilo (1. dan su suci bili igrači iz drugih momčadi koji trenutno ne igraju, a 2. dan su suci bili ''profići''), a i Filip se teže ozljedio tak da više nije igrao na turniru. Završni dojam te tekme je bio da nisu baš bolji, al kao da se sve okrenulo protiv nas: gruba igra, suci, neslaganje na terenu itd.. Kad se sjetim onih njihovih faca sa štitnicima za zube i zulufima, ajme poludim..



(Nevjerica, s desna na lijevo: Dok, Bush, Žac, Filip, Gašo-55, Miho i Kekez)

Slijedeća tekma se igrala pol sata kasnije protiv Illmenau Illmroostersa. Dogovorili smo se da moramo puno ozbiljnije igrati, bez prigovaranja za vrijeme tekme, ali najvažnija stvar je bila dogovaranje 3-4 akcije unaprijed s kojima ćemo početi tako da se obrana nema vremena namjestiti. E tad je krenulo, igrali smo jako lijepo i postigli 4 TDa (Miho, Kekez, Keller i Gašo). Najljepša akcija je bila dugačko dodavanje preko cijelog terena za Doka kojeg obrana jedva zaustavlja na 3-4 jarda od endzone. Robert Keller, koji inače živi 10ak km od Walldorfa nam se pridružio u ovoj tekmi i odmah ulovio jedan TD. Miho i Bush su imali interceptione, a konačni rezultat je bio 24-6. Tom pobjedom smo osigurali prolazak u 1/8 finala, što nam je i bio glavni cilj.
Slijedio je malo duži odmor, tu i tamo koji bratwurst i.. zadnja tekma u skupini protiv domaćina, Walldorf Wanderersa. Walldorf je imao čak dvije momčadi, jednu u juniorima i jednu u seniorima. Za juniore je igrao: dobro jutro, ja sam Tarik – Bosanac u narančastom. A seniori su bili među favoritima za turnir. Iskreno rečeno, nismo imali šanse, ali obrana je jako dobro igrala, Kekez je napravio interception i primili smo samo 3 TDa, rezultat 0-21. Po meni respektabilno, jer su većini drugih ekipa zabijali preko 30 bodova.
To je bio rezime prvog dana. Skor 2-3 – bodovna razlika- 44 : 90. 6 passing TD i jedan run TD (Gašo).
Sunce nas je sve ubilo i jedva smo se dovukli do dvorane na zasluženi odmor.
Nakon kraćeg odmora i tuširanja krenuli smo na ručak gdje nas je dočekala već opjevana krumpiruša, brdo mesine i krigle piva. Pojeli smo, gledali početak EP i odlučili se zaletit do Frankfurta.
Frankfurt je zbilja predivan grad, Nijemci ga zovu Mainhatten (rijeka Majna) s razlogom. Ogromni neboderi koji su preko noći predivno osvijetljeni, lijepa šetnica uz rijeku i jako lijepi stari centar grada.


Frankfurt

Sve je bilo puno Turaka, izgleda da je Njemačka jedina zemlja na svijetu gdje je su domaćini zapravo manjina. Neki kažu 50% Turaka, 49,5% 'Jugosa' i 0.5% Nijemaca. Navijalo se ko blesavo dok ih Portugalci nisu smirili. Mi smo krenuli u istraživanje grada, Dok se pokazao kao dobar vodič (već čujem Mihu.. je k*rac) i nakon malo prošetavanja, krenuli smo natrag. Pri izlasku iz grada prošli smo kroz neku vrstu red light districta gdje nam je auto skoro ogrebla neka debela k*rva. Začudo, osiguranje nam ne pokriva takvu štetu, pa sva sreća da je bila pijana i fulala.
Većina ekipe je otišla direktno na spavanje osim Mihe i Busha, a posljedice te odluke proučite sami..


Miho je prava Hrvatina

Svanuo je novi dan i odmah u 9h smo trebali na teren protiv Austria Eurofightersa. To je bila Austrijska all-stars momčad i dečki su zbilja bili fenomenalni. QB baca sa laserskom precinošću, recieveri lete po terenu, a obrana jako čvrsta. Al najvažnija stvar je tajming u napadu. Kao što sam već rekao, jutarnje tekme nam baš ne pašu, a i ovi austrijanci su zbilja predobri. Rezultat 0-49. Tako smo odmah ispali iz konkurencije za medalje (haha, ko da je bilo šanse, al vidjet će oni kad ih Modrić sredi..) i vratili se u realnost i doigravanje od 9-16 mjesta.
Opet sat vremena odmora i tekma protiv Le Havre Salamandersa (prošlogodišnji pobjednici, iako bez većine postave). Jako smo dobro počeli, odmah je Žac ulovio TD nakon nekoliko dobrih i brzih akcija. Kekez lovi pretvaranje i to je 7-0. Francuzi brzo uzvraćaju na 7-7, a mi opet sa par brzih akcija i jednim dalekometnim dodavanjem za Gašu dolazimo na 2 jarda od endzone sa 4 pokušaja za TD. Sad kad gledam snimke ne mogu vjerovati što smo propustili. Sva 4 pokušaja su bila neuspješna, a Le Havre u slijedećem napadu zabija za 13-7. U drugom poluvremenu smo počeli jako solidno i Gašo lovi jednu lijepu loptu preko obrambenog za izjednačenje. Nakon toga smo se obranili i imali šansu za vodstvo ali su Salamandersi odigrali dobru obranu u ključnom zadnjem pokušaju da pređemo centar i u slijedećem napadu je obrana malo lošije odigrala i opet gubimo 20-13. pokušali smo izjednačiti, ali ovaj put nije išlo i na kraju je rezultat bio 13-27. Velika šteta jer razlika u kvaliteti nije bila velika, ali opet smo dali, kao bi naši vrsni komentatori rekli: danak neiskustvu. Ništa strašno, igrali smo poprilično dobro i iako se nismo osjećali super, znali smo da bi takve ekipe uz malo više treninga mogli pobjeđivati.
Na svim utakmicama tog dana su sudili profi suci (oni koji inače sude i tackle), ali nisu se baš iskazali. Dvojica su se posebno isticala, jedan koji mi je nonstop dobacivao kako su 'ovi Francuzi jako dobro građeni' i drugi, brko koji je velika zbunjola. Mi sa sucima nismo imali problema sve do zadnje tekme.
Nakon Le Havrea igrali smo sa Königslutter Elm Eaglesima, čim smo ih vidjeli, bili smo sigurni da ćemo ih dobiti, ajmo reći da su bili 'šarena' ekipa koja rijetko propušta obroke. Ali avaj! Naš napad je funkcionirao jako dobro i u svakom driveu smo zabili TD + pretvaranje. Međutim obrana, kolko god da je igrala dobro prva 3 downa, na zadnjem kad su samo trebali obranit da ne pređu centar, nevjerovatnim dodavanjima prek cijelog terena njihov najbolji igrač tri puta lovi loptu i svaki put su nam zabili TD+ jedno pretvaranje za 2 boda. Tako je bilo i u zadnjoj akciji, vodimo sa 21-14, oni bacaju dugu loptu i zabiju TD: 21-20. Nijemci se odluče za hrabri potez i idu na pretvaranje za 2 boda (sa 10 jardi umjesto sa 5 jardi za 1 bod). To je zadnja akcija na utakmici, ak zabiju, pobijedili su, ak ne- gube. Naravno idu opet na istog igrača, a naša obrana sporo reagira i ppušimo pretvaranje i utakmicu. Rezultat 22-21 (za nas su zabili Miho, Gašo i Kekez). Skoro da se može usporediti sa Sentürkom u 122. Jad i bijeda.. ali nikad više! Časna pionirska!


Pogledajte tu sramotu!

Održali smo mali team meeting na sredini igrališta i dogovorili se za koncentriraniju igru u budućnosti (palo je i nekih težih riječi, ali ništa strašno).
Ah, šta sad, igramo za 15. poziciju protiv Stuttgart Scorpionsa. Opet nam sudi onaj modni mačak. Sve počinje dobro i Dok zabija TD nakon lijepog dodvanja preko pola terena, zabijamo i pretvaranje, što će se kasnije pokazati ključnim (Kekez). Nakon dobre igre obrane sa obje strane, mijenja se posjed lopte nekoliko puta dok nam Scorpionsi ne zabiju TD nakon što nekoliko naših ne skida zastavicu njihovom runneru, malo naivno i nesretno, ali oni ne zabijaju pretvaranje: 7-6. Bliži se poluvrijeme i imamo još jednu akciju, odlučujem se na dugo dodavanje za Mihu preko cijelog terena, a on je s(p)retno lovi i to je TD!! Ali ne! Ciganović sudi da je loptu ulovio igrač bez broja na majici i poništava TD! Mi smo iz usluge Scorpionsima promijenili naše domaće crvene majice u crne koje su imali svi osim Mihe (mi smo bili domaćini u ovoj tekmi!!). Što je najbolje, Miho je igrao dotada cijelu tekmu, al sudac je to kao tek tada primjetio. Ne znam zašto je imao pik na nas, ali nakon što mu je Miho pokazao što misli o toj odluci, sve je sudio protiv nas što je stigao.. baš je napravio show od sebe. U svoj toj nervozi, Scorpionsi nam zabijaju TD na početku 2. poluvremena iz nekoliko dobrih akcija, ali opet ne zabijaju pretvaranje. Mi odmah odgovaramo u slijedećem napadu (nakon nekoliko penala od suca) i uspijevamo zabiti TD (Bush). Ponovno su obrane dobro igrale i mi smo dobili posjed lopte u zadnje dvije minute. Igrali smo na sigurno, tj. na runove, i došla je zadnja akcija, svi smo bili u uvjerenju da je 13-12 za nas (zato smo i odugovlačili), ali ja sam za svaki slučaj pitao Eltona Johna u sudačkom odijelu kolko je:
G: Hey ref! What's the score?
R: 13-13!
G: WTF??
R: ...
G: ???!!!
R:...
Brzo mijenjam akciju da svi trče u endzone da bacim tzv. Hail Mary pass i šta bude, bude jer nam je zadnja tekma i zadnja akcija, a hoćemo pobjedu. Žac zamalo lovi loptu i to je to. Ja brzo trčim do suca da ga pitam kako je to moguće? Linijski sudac si je zapisao da mi vodimo 13-12, al ovaj glavni nije htio ni čuti. Pravda i poštenje ipak pobjeđuju, igrači iz Scorpionsa priznaju da nisu zabili nijedno pretvaranje i da je rezultat zapravo 13-12! Svaka čast Stuttgart Scorpionsima!


Ono malo u sredini je pehar za 15. mjesto!

Kolko god nas je sudac iznervirao, pozdravili smo se i proslavili pobjedu. Bilo je vrijeme za kraći odmor pa finale između Walldorf Wanderersa i danske repke. Skupilo se nekih stotinjak gledatelja i većina je bila za Walldorf, ali nama su se danci više svidjeli. Danci su zbilja pokazali fenomenalnu igru i rasturili Walldorf. Točnog rezultata se više ne sjećam, ali bilo je najmanje 20 razlike.
To je bilo to od turnira, zbilja je bilo poučno i zabavno i dojmovi će dugo trajati. Ne bih puno o putu natrag, koji je trajao 12 sati više nego je trebao, ali reću ću dvije stvari: SIXT rent-a-car je lopovska kompanija, a Germanwings me jako ugodno iznenadio.
Pozdrav svim vjernim čitateljima (obojci!), a ostali nek nas posjete na treningu subotom u 16:30 na livadi kod NSB-a.

p.s. : za filmiće se malo strpite!