|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj je blog posvećen svim ženama
i onima koji o njima žele nešto više znati.
Ovaj je blog posvećen ženama u čast.
JA SAM ŽENA
Ne ljuti se zbog riječi
Što ih nekad kažem
Nakon teške noći
Umorna i snena
Ne čudi se zbog suza
Kad u tami plačem
Ili kad te ljubim
Ja sam žena.
Ne budi me zbog jutra
Draže su mi noći
Šapat ili dodir
Luda igra sjena
Ne trudi se da shvatiš
Nikad nećeš moći
Čudna je to igra
Ja sam žena.
Ja sam žena
Žena što voli
Žena od suza
Strasti i boli.
Ja sam žena
Žena od tuge
Žena što ljubi
Žena ko druge.
Ne traži da ti pričam
Baš sve moje snove
Možda čuješ laži
Kad izlaza nema
Ne trudi se da saznaš
Što je bilo jučer
Ne pitaj me ništa
Ja sam žena.
Meri Cetinić
MA KOLIKO BILA ŽENA
UVIJEK VIŠE TAJNA BUDI
BUDI ŠUTNJA, AL' ISKRENA
NEK' TE VJEČNO SLUTE LJUDI
ŽENA JE STRAST
ŽENA JE MILOST
ŽENA JE NJEŽNA
ŽENA JE SNAŽNA
ŽENA JE MOĆNA
ŽENA JE RANJIVA
ŽENA JE MISLENA
ŽENA JE OSJEĆAJNA
U tami, u strahu one su čekale
i plakale stisnutih zubiju
duboke su tajne u noćima skrivale,
da ih špijuni ne ubiju.
I mračno su tako šutjele, mislile:
gdje su nam sinovi, muževi braća?
Već davno su krenuli skrivenim putima,
ali se nitko ne vraća.
Da, katkad stiže zgužvano pismo
iz krvavih strana, poslano krišom.
A tko ga donije? Neznani kurir
zaklonjen vjetrom, maglom i kišom.
A majke, žene i sestre tad sjele
i vunene čarape pletu.
I povoje slažu i crni kruh mijese
za najdraža bića na svijetu.
To sve nije dosta. Jer jedne će noći
ostaviti radost kućnoga praga.
Sa posljednjim rubljem i rupcem na glavi
nestat će, crne, bez traga.
Ostat' će kolijevka, krov, prazna štala
i zgažena pusta polja.
U utrobi glad je. I grč je u srcu,
a vučja je hrana bolja.
Te ruke, što nekad su skidati znale
sve brige sa domaćih lica,
sad ruše zapreke tvrde sramote
od željeza, betona i žica....
Lik što je dosad ko ikona gledao
na radosti vrta i kuće,
s okivra je sišao i nijemo pošao
da utješi umiruće.
Mnogu je grud pogodilo zrno,
i mnoge su klonule nice.
Mnogu je prekrila šutnja ko krila
avetne, crne ptice.
A što ih to goni naprijed, sve naprijed,
ni bunker ih golem ne plaši?
Veliki val se javlja, pozdravlja:
Tamo su, tamo, naši!
O vama će pjevati narodna pjesma
- čudesa su vaša ko bajke -
Sva stradanja planut će jednom ko baklje
O, sestre!
O žene!
O majke!
Nikola Polić
Ponedjeljak. Dan koji baš i nije omiljen. Meni je jučer bio vrlo uzbudljiv. Ujutro sam odvezla Lunu na sterilizaciju. Vrativši se kući, još pod utiskom, primila sam pozvi iz škole. Moj sin je pao na tjelesnom. Sa grede! Na lakat! Otišla sam u školu po njega. Ruka ga malo boli, ali to je za očekivati. Može je pomicati. Odjurila na posao. Odradila posao sa pacijentima. Napravila sam izvještaj. Nazvala kolegu koji ga nosi u direkciju i očekivala ga oko 18:00. On je došao u 16:00. To me začudilo, ali svejedno. Izvještaj je čekao gotov. Ne svu sreću. Nazvala sam s posla našu liječnicu, koja mi je rekla da odmah moram sa njim na RTG. Kaže, sa laktom se nije za igrati. Javljam se doktoru za kojeg radim. Odlazim s posla (u 16:20!), vozim po gužvi. Stižem po dijete, krećemo put KBC-a Rebro. Nekada su oni primali hitne slučajeve iz Novog Zagreba. Vozim po gužvi i molim se da sve prođe u redu. Pronalazim šalter za hitan prijem. Tamo jasno piše da ne primaju djecu iz Novog Zagreba. Hm! Što sad? Okrećem se i ugledam kolegicu iz srednje škole. Ona uzima naše dokumente i uvodi nas k liječniku. Liječnik (dr Dobrić) pregleda Davida i pošalje nas na slikanje. Obavimo to za desetak minuta. Nije ništa slomljeno! David i ja komentiramo kako je svo osoblje sa kojim smo se susreli bilo vrlo ljubazno. Hvala im na tome! Hvala Bogu! Obavimo pregled, poslušamo upute i zahvalni se vraćamo u gužvu. (U Zagrebu gužva traje otprilike 24 sata dnevno). Odlazim u Ghetaldus i podižem svoje prve naočale u životu. Čitanje, geni, računalo.... tko zna. Ali moram ih nositi. I eto, sada sjedim na poslu(sa naočalama na nosu), mirna i mislim kako je bio uzbudljiv i sve u svemu sretan dan. Toliko se toga dogodilo. I sve je dobro prošlo. Luna se još teško kreće. Ali je budna. Jučer je bila omamljena cijeli dan. Moja rana još boli, ali to više nije primarna briga. Jučer ih je bilo puno više. Želim vam svima ugodan završetak svakog napornog dana.
