svi osjećaju ono što nam se dogodilo
a ti si zametnuo tragove
pobjegao još dublje u šumu
slažeš kamen na kamen
kao što sam mislila da ćemo zajedno
zajedno
ta riječ je meni tako strana
nakon što sam tisuću puta pokušala i isto toliko puta se
udavila
zaspala na bodljikavim travama pred tvojom jazbinom
nesposobna da napravim još jedan korak
i ovo je tebi
nekom davnom ali bliskom tebi
nepostojećem nestajećem nestalnom bježećem umornom imaginarnom

ja više ne postajem
samo sam tu i bivam
i sama sebi stvaram krugove
koji nigdje ne počinju i nikad ne završavaju
bez obzira