previše puta ljudi nemaju pojma o čemu pišem, kako se opuštam, zašto uopće pišem.
moj prethodni post je za mene bilo nešto najsmislenije ikad napisano mojom rukom.
moji osjećaji potpuno se utope u riječima.
volim pisati, volim nešto napisati. kada bih davala analizu baš svega što sam ikada napisala i kada bi to svi radili zar bi onda bilo zanimljivo?
uvijek iznova iznenade me ljudi koji dođu i komentiraju moje ili tuđe radove na način kao da ja to pišem bezveze ili samo nabacujem prazne riječi. znam da je nekada jako teško čitati nešto ne poznavajući tu osobu i onda to razumjeti i doživjeti.
vjerujem da se moji tekstovi, pjesme često čine besmisleni, ali za mene nisu... to su moji doživljaji, moje poruke, metafore, kritike...
prema tome, zamolila bih vas da se na mom blogu suzdržite od takvih BESMISLENIH komentara.
možete me popljuvati, reći da je to što pišem sranje, ali nemojte se petljati u moj osobni doživljaj napisanoga.