subota, 13.03.2010.

Mea culpa

Priznajem!
Lagala sam svijet da ništa mi nije. Da ista sam ona čije lice pamte. Obmanula prostor i promakle sate. Šutila istinu pred Porotom pravde.
Mea Culpa!
Isušila mora, podvezala rijeke ispod samog toka, jezerske vode usahla sa gora. Ispravila željom vrh planine ledne, pokosila livade i pašnjake medne. Ugasla mjesec i zvijezde bijele.
Sunce u malenu šaku skrila. Da bih sa njim bila.
Mea Culpa!
Obila sve brave na vratnici sreće. Ćelije tuge istopila na plamenu svijeće. Razbila katance i pustila dan. Sebe prodala za jedan san.
Mea Culpa!
Ukrala sam svemir da ga njemu dadem. Sa nebom u džepu, pred njega da padnem.
Ponornici svijetla zatvorila puta, da mi ljubav, sa njom, ne odluta.
Mea Culpa!
Ubila sam prošlost. Bez stida. Bez srama.
I sve svoje njemu sam dala.
Mea Culpa! (nije mi poznato ime autora)




- 18:59 -

Ostavi trag (0) - uđi u moj crnobijeli svijet - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (2)
Siječanj 2008 (3)
Komentari On/Off <>

wave evo me,moj svijete ...
sve je po starom , samo se ja mijenjam ( na bolje , nadam se)








Myspace Cursors @ JellyMuffin.comMyspace Layouts & cursors

cryAko ne znaš što ti je cilj, niti jedan put nije pravi





Zagreb


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...kiss
...Željko Krznarić...