dnevnikjedneljubavi

https://blog.dnevnik.hr/zeljana

nedjelja, 30.09.2012.

"Nije to zato
što Cetinu volim;
ali, ovakvog grada
još nisam vidio.
Bože moj, - Cetina!" J.Pupačić

- 11:40 -

zaviri ... u moju dušu (4) - ... al` ostavi trag - Željana

subota, 29.09.2012.

Nedovršena priča

I opet masku stavljam
Prije no što tama pokrije dan,
A lik se moj izgubi u mnoštvu
Koje će isto skrivati svoje prave
Namjere.

Na ruke navlačim rukavice,
Moj dodir ne smije biti stvaran.
Nitko ne smije znati, koliko je
Koža nježna, koščica krhka.

Uzdignuta čela stojim, samopouzdanja puna,
Koliko je lažno, samo meni je znano.
Pogled luta, iznad usana lebde riječi
prazne.
Svaku poru moju ispunja dosada
I ovaj će put odnijeti pobjedu.

A onda, nakon tisuću dana,
Te oči, tvoje oči, upijaju me
Od maske ostaju krhotine,
Život juri žilama drhtavim
Toliko da me ostavlja bez daha,
Toliko da me ostavlja bez nade
Da ću ikada zaboraviti…...... Stella

- 21:03 -

zaviri ... u moju dušu (3) - ... al` ostavi trag - Željana

petak, 28.09.2012.

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi
Ako si noć,ja biti ću zora
i bljesak svjetlosti u rosi

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma
Ako si izvor,i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma…

Jure Kaštelan

- 19:45 -

zaviri ... u moju dušu (4) - ... al` ostavi trag - Željana

četvrtak, 27.09.2012.

Ako se nikad nismo voljeli

"Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzaludno ovo bijelo jutro
na mom licu
ova kiša u prvoj slici buđenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek

ako se nikad nismo voljeli
onda je čudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim očima
stišaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da je ono što smo živjeli
jedino ljubav može značiti "

Željko Krznarić

- 18:18 -

zaviri ... u moju dušu (3) - ... al` ostavi trag - Željana

srijeda, 26.09.2012.

Divji cvit ...

U srce me potocaj ka divji cvit
pusti dazd iz oka da okripi
naciklu jubav u meni ... Gibonni

- 14:56 -

zaviri ... u moju dušu (2) - ... al` ostavi trag - Željana

utorak, 25.09.2012.

My world of silence

Do tebe me nosi tišina
na krilima vremena,
mjesta još uvijek ima.

Kada zastanem pitat ću zvijezde
koliko me dijeli do tebe,
i tvojih visina ....... Massimo

- 18:51 -

zaviri ... u moju dušu (8) - ... al` ostavi trag - Željana

ponedjeljak, 24.09.2012.

Nestaju brodovi u moru,
potonu ljudi u vremenu,
ali neće, nikad neće
ova moja Duša u kamenu.. ....... Božo Lučić

- 23:16 -

zaviri ... u moju dušu (4) - ... al` ostavi trag - Željana

Cetina
(Zapisano na kamenu)

Nije to nikakvo čudo,
ali, pogledajte je:
potopljeno selo
i ljepše klisure
od bilo kojeg grada.
Brza je
i mirna je.
Pogledajte je,
kad se suton okupa:
tri ovce na otoku
i jedno magare.
I sve je potopljeno.
Samo jedan jablan
gleda svoj stas
u vodi...
Nije to zato
što Cetinu volim;
ali, ovakvog grada
još nisam vidio.
Bože moj, - Cetina!

Josip Pupačić

- 15:51 -

zaviri ... u moju dušu (6) - ... al` ostavi trag - Željana

Pustinja Blaca - o.Brač

Pustinja Blaca po svojoj prošlosti i položaju u strmoj prodolini na južnoj strani otoka Brača jedinstven su spomenik kulture na našoj obali .U njoj se kao rijetko gdje doživljavaju jedinstvo i sraštenost prirode i života koji se ukliještio svojom upornošću u odvojeni kutak otoka , zatvoren među hridima i strmim padinama , vezan uz škrti sloj obradive zemlje .Tu je našla stan zajednica pustinjaka koji su 1551. godine izabrali to mjesto , bježeći u strahu pred Turcima iz svojih rodnih Poljica .Ta je pustinja začeta posljednja u nizu već ranije osnovanih pustinjačkih stanova koji su se smjestili na južnim padinama Brača oko Murvice , u Dragonjinoj spilji , Dračevoj luci , Dutiću i Silviju . Ona je svih njih nadživjela i sve do naših vremena sačuvala uspomene tog življenja , što ujedno osvjetljava i način života u prošlosti Brača .

Blatačka pustinja imala je sreću da su se obnavljale generacije svećenika koje su do posljednjeg Don Nike Miličevića, koji je umro 1963. godine , često bile iz iste obitelji . Tako je tu zajednicu osim čvrstih pravila življenja jačala ponekad i obiteljska tradicija pripadanja Pustinji Blaca .U starini su to bili popovi glagoljaši koji su zajedno sa svjetovnjacima živjeli u čvrstoj zajednici obrađujući zemlju i gajeći stoku . Ona je rasla u bogatstvu od kraja XVII i početka XVIII stoljeća tako da i požar 1724. godine , koji je ostavio samo gole zidove Pustinje , nije ozbiljnije ugrozio nastavak života u njoj jer su je družinari ubrzo obnovili i vratili joj prvotni sjaj. Taj njihov mar i osjećaj zajedništva učvršćivao je pravinik koji je od davnine preživio i nakon spomenutog požara ponovno obnovljen po sjećanju upravitelja Frane Nemčića, pružajući novim generacijama pustinjaka čvrstu okosnicu njihova napretka .


Sa smrću Ivana Nemčića uspon počinje pomalo opadati. Izostala je marnost uprave Pustinje . Tek je u drugoj polovici XIX stoljeća i početkom XX , pod upravom Don Nikole Miličevića starijeg došlo do oživljavanja gospodarstva pa su Blaca ponovno uznapredovala , ali to je bio ujedno i svršetak neprekidnog slijeda života te Pustinje . Knjige koje su pratile gospodarstvo najbolje svjedoče o nastojanju Miličevića da unaprijedi poljoprivredu i stočarstvo.Godine 1905. gradi jedinstveni pčelinjak kakvog po obliku i načinu uzgoja nije bilo u Dalmaciji .U kamenicama za ulje ... su marni svećenici držali ulje ... jer maslinarstvo je bilo jedno od važnijih grana poljoprivrede (uz vinogradarstvo) .Njihovo gospodarstvo je bilo tako ustrojeno da su na svom imanju imali sve što je bilo potrebno za život ( divljenja vrijedno, posebno ako se zna u kakvim uvjetima su živjeli) .
Kuhinja i komin s napom predstavlja izuzetan primjerak u Dalmaciji. Komin možda najvjernije odražava život u Blacima jer je najvjerojatnije ostao nepromijenjen iz te prošlosti . Takav izuzetno prostran oblik morao je odgovarati blatačkim potrebama zajednice na kojemu se nije samo kuhalo nego i za dugih zimskih večeri razgovaralo i dogovaralo , prepričavalo o prošlim vremenima i događajima uz toplinu i sugestivno osvjetljenje bljeska vatre . On je bio duša Blataca . Na njemu se nije vatra gasila kroz cijelu godinu , a gasila se i nanovo užigala na Veliki Četvrtak kada se blagoslivljao oganj , što se običavalo sve do nedavno .

Vrijeme uspona Blataca je za vrijeme uprave četvorice Nemčića iz Velikog Brda u Makarskom Primorju : Frane ,Marka , Ante i Ivana .Don Marko Nemčić umro je 1765. godine , a u Blacima je proboravio 73 godine i za njegove su uprave Blaca stekla najveće bogatstvo. To je bogatstvo još više učvrstio i ojačao posljednji Nemčić , Don Ivan koji je na upravi Pustinje od 1772. do 1800. godine . On je prvo učvrstio stanje Blataca i ishodio odluku mletačke vlasti u studenom 1785. godine kojom se potvrđuje mirno posjedovanje blatačkih imanja . Od sve te prošlosti Blataca sačuvalo se ono što je tamo nastalo i dobavljeno nakon požara 1724. godine . Na zgradama je teško pratiti slijed gradnje budući da kuće nemaju izrazitih stilskih oblika . Jedini zapisani stariji datum na zgradama je 1750. godine ...

Prva crkva iz početka XVII stoljeća dobila je današnji oblik 1757. godine i ima sve oblike barokne gradnje u Dalmaciji , u ovom slučaju prilagođene sljubljenosti uz pećinu gdje je bio začet pustinjački stan.. Ona po tome ima glavno pročelje prema jugu sa zvonikom na preslicu , a svetište je prema sjeveru i ima izduženi oblik . Uz nju je priljubljena najstarija zgrada koja ima jednostavne prozore u nizu na dva kata, a pokrivena je dvostrešnim krovom . Na nju se nadovezuje u stražnjem dijelu zgrada , priljubljena uz hrid , s kuhinjom i kominom s napom koji predstavlja izuzetan primjerak u Dalmaciji.
Crkvu posvećenu Gospi Uznesenja , započeo je graditi Don Grgur Martinović 1588. godine , a bila je završena 1614. godine za uprave njegova nasljednika Don Jurja Martinovića.Vjerojatno je i crkva doživjela oštećenja u požaru 1724. godine ili je bila premalena i neugledna za poimanje sve bogatijeg stanja Pustinje u to vrijeme , pa je nanovo sagrađena i proširena 1757. godine .
Mali barokni kip Gospe zatvoren je u kutiji iz polovine XIX stoljeća , a na njoj je nakit darovan u zavjet kojim su se kitile Bračanke u XIX stoljeću .
Oltarne slike XVIII stoljeća koje još treba popraviti , orgulje prošlog stoljeća i oltarne palme , koje su se u Blacima iznimno sačuvale u tolikom broju i u toliko inačica , pripadaju XIX stoljeću , pokazuju raznolikost oblika i živost izrade , a predstavljaju posebnu zanimljivost jer su te palme inače skoro potpuno nestale u crkvama Dalmacije

Unutrašnji raspored u kućama pripada XIX stoljeću , a izveden je tako da se prolazi iz kuće u kuću u prizemlju i na katu .Prostori u dva kata prednje kuće na jugozapadu sadržavaju najuređenije sobe za spavanje , primanje i rad .U središnjem je dijelu na drugom katu knjižnica sa radnim stolom . Na drugom katu krila uz crkvu vratnice soba imaju još staru konstrukciju i oblik koji se može datirati u XVIII stoljeće .Tom bi stoljeću pripadale i ukrasne ručke na vratnicama između knjižnice i susjedne sobe , koje su tu zaostale u novoj obnovi u XIX stoljeću. Iz svih tih prostora vode prilazi prema kuhinji i kominu koji postaje osovina unutrašnjeg rasporeda i života .

U Blacima se čuva više pušaka koje su pružale sigurnost stanovanja u toj pustoši u vremenima u kojima se mogao očekivati i napad gusara s mora. Među njima se ističu trombloni iz XVII stoljeća , dok ostale pripadaju XVIII i XIX stoljeću .
Sačuvao se i dio potrepština vezanih uz kuću i zemlju . Neobične su velike drvene zdjele iz kojih su jeli poljodjelci , alat , pribor za ognjište , pčelarstvo , vinogradarstvo i sl.
Tu je i stara knjižnica u kojoj su pustinjaci marno čitali i uzdizali svoj duh , a u škrinji čuvali isprave i pisane dokaze svoje prošlosti… i promatrali i proučavali zvijezde .
Posljednji svećenik u Blacima bio je Don Nikola Miličević , mlađi , nećak svog predšasnika na upravi . Njegovom smrću 1963. godine završava slijed svećenika i upravitelja koji su svi po pravilu bili iz Poljica . On je Pustinji dao jednu novu zanimljivost . Baveći se zvjezdoznanstvom stvorio je dvadesetih godina XX stoljeća u Blacima svoj opservatorij koji je opskrbio knjižnicom , instrumentima i teleskopima među kojima se ističe onaj nabavljen u Lošinju koji je dugo vremena bio najveći u zemlji (veliki teleskop je u svoje doba bio najveći na Balkanu) .
Među predmetima ističe se sat s utezima iz XVII stoljeća iz Londona koji je najstariji u nizu raznovrsnih satova , uglavnom iz prošlog i pretprošlog stoljeća . U Blacima se našao i mehanički gramofon s perforiranim kartonskim pločama druge polovine XIX stoleća , koji je s klavirom i kasnije violinom pružao strani ugođaj ovoj pustinji .
Među posuđem bilo je zastupljeno sve ono što se u prosječnoj kući na Braču inače nalazilo u XIX stoljeću , među kojima se ističu staklenke iz polovine tog stoljeća.
Svemu tome treba pribrojiti i neobičnost što se u toj zabiti našla i ručna tiskara krajem XIX stoljeća u kojoj je Nikola Miličević-stariji tiskao svoje povijesne crtice o Blacima , molitvenike i pravila . Crkveni predmeti pripadaju uobičajenom broju i tipu kao i u ostalim crkvama u Dalmaciji , kaleži , pokaznica , piksida iz XVII stoljeća , svijećnjaci XVII i XVIII stoljeća i dr.
Namještaj pretežno pripada drugoj polovini XIX stoljeća među kojim se ističe postelja iz polovine tog stoljeća (od kojih se jedna izlaže). Od XVIII stoljeća sačuvalo se samo nekoliko komada u vrlo trošnom stanju :jedan trbušasti komo-biro, pisaći stol s intarzijom, ugaoni ormarić jednostavnih oblika i nadasve vrijedne stolice profiliranih oblika s ukrašenom kožom koje su sada obnovljene . Njih najvjerojatnije treba povezati s ličnošću Ivana Nemčića , a pripadaju drugoj polovini XVIII stoljeća . One predstavljaju jedine primjerke u Dalmaciji toga tipa , a mogle su doći iz Mletaka .Od Ivana Nemčića-upravitelja ostao je portret kao i portret njegova zastupnika u Mlecima Giuseppea Vavisca . oni su isti veličinom i načinom rada pa pripadaju istom mletačkom slikaru . Nemčić je prikazan u crnom odijelu s bijelim ovratnikom svećenika , dok je Vavisco obučen u crveni haljetak s vlasuljom na način onodobnog odijevanja u Mlecima ...

Doista jedinstveni spomenik kulture koji svakako treba posjetiti !!!

- 11:22 -

zaviri ... u moju dušu (5) - ... al` ostavi trag - Željana

nedjelja, 23.09.2012.

Pošalji mi poljubac na kapima kiše
Neka se nježno spusti na moje usne
I dozvoli da ih upijem
Ja ću znati da si to ti...

Pošalji mi dodir na krilima vjetra
Neka se zaplete u moju kosu
I poigra nestašnim pramenovima
Ja ću znati da si to ti...

Pošalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda
Neka zabljesne u mojim očima
I nikada se ne ugasi.
Ja ću znati da si to ti............Željko Krznarić

- 21:35 -

zaviri ... u moju dušu (4) - ... al` ostavi trag - Željana

Ja bih htjela biti more

Ja bih htjela biti more...
Prostirala bih se u beskrajne daljine
Svojim titrajima spajala bih kontinente,
ljude darivala svojom milinom.
Dubinom ljubavi zadirala bih u njihove najdublje misli,
zavela ih ljepotom svojom.
Učinila sretnima.
Da sam more, prepustila bih se vjetru da me baca.
Igrala se sa zrakama Sunca,
budila život ispod nama vidljive površine.
Tamo u onom nepoznatom plavetnilu,
otvorila bih svako oko slijepo da progleda, da vidi…
Svi smo u istom jatu,
plivamo zajedno, čvrsto isprepleteni.
Ah, da sam more…
Na pučini hvatala bih zvijezde u odrazu svome.
Umivala njima bisere male i ukrašavala snove Vaše da blistaju spokojno.
Bijelom pjenom tkala bih oblake ispunjene mirom i slala ih nebu da ih podigne iznad.
Iznad svih nas gore, visoko.
Valovima nježnim, utisnula bih u srca toplinu i širila dalje, dalje…
Htjela bih biti more.
Da sam more, prepustila bih se vjetru ... Uzorita

- 13:26 -

zaviri ... u moju dušu (4) - ... al` ostavi trag - Željana

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru ...... Josip Pupačić

- 13:12 -

zaviri ... u moju dušu (1) - ... al` ostavi trag - Željana

subota, 22.09.2012.

"Zvijezda da mi je biti,
i živjeti kao zvijezda
negdje visoko, visoko.
Pa da netko za mene
brojeći zvijezde kaže:
Ono je moja zvijezda.
Zvijezda da mi je biti." ... Josip Pupačić

- 22:35 -

zaviri ... u moju dušu (1) - ... al` ostavi trag - Željana

Kada mi nedostaješ

Mislim tuđe misli
Kradem svoje vrijeme
Provlacim ga
Između oblaka, snova,
Daljine i snijega...

Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pjesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvijet bijeli.

Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmijeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim

Tako mi nedostajes... Miroslav Mika Antić

- 10:34 -

zaviri ... u moju dušu (0) - ... al` ostavi trag - Željana

petak, 21.09.2012.

Ruža crvena

Ružo moja crvena,
neubrana ljubavi,
ti si bol jedina,
suza moje mladosti.

Recite joj da bez nje
nestale su sve, sve nade ljubavi
sve tuge radosti,
da je volim još
i ne mogu bez nje,
bez ruže crvene.

Prošla je već godina,
neubrana ljubavi,
još si bol jedina,
uspomena mladosti. (Agrameri)

- 20:15 -

zaviri ... u moju dušu (0) - ... al` ostavi trag - Željana