Opis bloga
Dan poslije... ;
misli, osječaji, želje,
mašta i realna slika nečega..

Linkovi
dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Dan poslije

utorak, 15.01.2008.

mi..

Ulazim u kucu , osjecam val topline doma, odjednom postaje vruce. Skidam sve sa sebe, pustam toplu vodu pod tusem. Otusirat cu se, pustiti mlaz tople vruce vode po kozi..prepustiti se milovanju kapi dok klize niz mene, dodiruju mi ruke,miluju grudi.. Zatvaram vodu, izlazim bez odjece.. Omatam se u topli rucnik,koji kupi svaku kapljicu s mog tijela.. Ostavljam ga na putu prema sobi , uzimam svileni ogrtac, jos zadnji pogled u ogledalo..
Laganim kretnjama po stanu, provjeravam jel sve kako treba biti. Toplinu boja naglasavam plamenom svijeca , i dok palim zadnju cujem korake, tihi udarci po vratima znace da je dosao. Prilazim vratima, osjecaj je sve intenzivniji. Otvaram vrata i pustam ga u kucu ali ne propustam njegov pogled kojim me pregledao od pocetka do kraja s osmijehom na licu..Zadovoljan je, uziva sto zna da sam njegova dok zelja u njemu raste. Zaobilazim ga i secem se oko njega, pustam ga da gleda..ocima me dira, spusta pogled niz moje tijelo, povlaci pojas ogrtaca i zaviruje ispod njega.. Prilazi mi sve blize, naglo me hvata rukama oko struka i snazno privlaci na sebe. Usnama mi miluje vrat, upija miris mog parfema, miris moga tijela..ljubi me,rukama mi miluje grudi, zarije prste u njih pa opet popusti tako njezan stisak. Ne pusta me od sebe, prikovana sam njegovim tijelom uz njega, osjecam kako me zeli. Ispustam uzdah ugode, topim se u njegovim snaznim rukama, dajem mu svaki dijelic moga tijela.
Oslobadjam se , vodim ga prema krevetu, pokazujem mu pokretom ruke sto zelim da napravi. Rukom klizim po njemu, dolazim do osjetljivog dijela, ali ga zaobilazim, klizim prstima naokolo, izludjujem ga , pogledom me moli da ga ne mucim vise. Povlacim se gore, vatreno ga poljubim, poljupcem punim strasti, topline..a ruku stavljam bas tamo...pase mu. Osjecam kako uziva, prepusta mi sve u ruke, sve je moje...
Rukama trazi izvor topline moga tijela, spusta prste i usne na pravo mjesto, igra se, njezno, snaznije, laganije, topije, snazno...izmamljuje krik uzitka s mojih usana, zadovoljan je ucinjenim... Njezno stapamo tijela u jedno..laganim pokretima uzivamo jedno u drugom, nestajem u njegovim rukama, meskoljim se pod njim, prekrivam ga, zelim ga. Zelja i strast sve vise rastu, pojacava se ritam nasih tijela, uzdasi su sve glasniji, ruke sve nemirnije. Zarijem nokte u njegova ledja, dovodim ga do granice , i popustam,, zelim ga jos, zelim ga vise,, budi moj cijelu noc.. Ne pustaj me sa sebe, njeznim tihim sapatom ga molim.. Dozvoli mi da uzivam.. Osmjehuje mi se..pomicemo granice izdrzljivosti, tijela nas izdaju..dovode nas do samog vrhunca.. Zadovoljan osmjehujes mi se i trazis moj pogled koji ti sve govori.. Vjerujes li mi ?!

- 21:10 - Komentari (46) - Isprintaj - #

petak, 11.01.2008.

potreba...

Sjedim u fotelji, ne mogu naci polozaj koji mi odgovara, sve mi smeta.. Dizem se, secem po kuci, pokusavam pronaci sto mi fali, zavirujem u kuhinju..trazim i dalje...osjecam se kao pas tragac.. Znam da nesto fali, ali odakle krenuti..?
Vracam se u sobu, ali ovaj put na kauc.. Nema promjene, ali polako shvacam sto mi fali.. Prepustam se masti, i evo ga..pronalazim trazeno..pronalazim izgubljeno.. Tebe..! Preplavljuje me osjecaj koji ni sama neznam opisati..toplina, ceznja, trnci prolaze kroz moje ruke, kroz moje misli.. Hladno mi je, povlacim deku i nestajem ispod nje.. Ponovno onaj osjecaj, nestajem u svijetu maste. Sto mi se dogadja ?! Zasto se osjecam ovako neobicno, cudno, a tako divno i zamamno...poput mirisa tek ubranog voca u proljetne dane, mirisa borovine u borovoj sumi..vuce me da ostanem jos koji trenutak tamo.. Lete mi misli, nestaju u daljini ali se opet vracaju, kao da je sve stvarno. Zatvaram oci na tren, osjecam dodir, mekan poput svile a tako njezno snazan, siguran..zeljan.. Grle me ruke, ljube me tople usne, nestaju na mojim grudima.. Krenule su niz moje tijelo, maze svaki dijelic mog trbuha koji se izvija od ugode pod njima, zeli ih sve jace osjetiti, sve toplije ljube... Postaju nestasne, ali sigurne su u to sto rade, dok ih vracam na svoje usne,, Cijelim tijelom je moj,,sada moje ruke traze, ledja su mu tako njezna, snazna, zastitnicka..nitko mi nista ne moze..samo on.. Sve postaje igra, a nasa tijela igracke.. Toplije je, otkrivam se..ali me on pokrije rukama.,usnama..svojim tijelom.. jos jednom postajemo jedno..

- 18:24 - Komentari (56) - Isprintaj - #

srijeda, 09.01.2008.

ma joj

Sto da napisem pod naslov kad ni sama neznam kako ovo nazvati ??!!
Upravo sad u 00:34 je dragi dosao kuci s posla , na posao je otisao u 12 sati, sada dosao, i ponovno se ujutro ustaje u pol 6 !! Dipl.ing. radi za mizeriju od place, smjene gdje ni sam nezna kad ce doma, nema slobodnog dana, ni vikenda, a radi u tehnickoj sluzbi jednog od vrlih trgovackih centara. Naravno, ne radi u svojoj struci jer ne moze naci posao, a pogotovo ga dobiti , pa radi sto mu se ponudi. Zaposlio se ovdje, s tim da su na samom pocetku navedeni uvjeti rada koji niti jednom nisu postovani. Niti jedna subota mu nije slobodna, cesce radi nego ne radi nedjeljom, a naravno svi ostali dani u tjednu su mu radni, Radi jutarnju, i popodnevnu smjenu, ili neko radno vrijeme koje se sjeti direktor, radi sve , i sto mora i sto ne mora odnosno, stvari za koje su nadlezne druge sluzbe obavlja on, jer drugi ne rade svoj posao. Dolazi blagdanom, radi od jutra do mraka, od privatnog zivota nema nista, sto ja jako dobro znam, a slobodan dan kad uspije dobiti, provede spavajuci jer je to jedino sto i moze nakon sveg posla.
Ovo pisem, jer sam ljuta, i ogorcena na organizaciju posla u ovoj drzavi, jer nam fali 150 timova pedijatrije a mi to nemamo iako ima ljudi koji cekaju specijalizaciju ko'ozebo sunce, jer nam lijecnici nemaju nikakvu placu, i jer ljudi iako zavrse fakultete, diplomiraju, postanu netko i nesto s tim papirom, ali opet smo nitko i nista !

- 00:29 - Komentari (42) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.01.2008.

DODIRI

hmmm... ovih dana osjecam neku potrebu napisati ili prepricati neke svoje misli, razmisljanja ili cak i dozivljaje.. Kao sto i sami znate, imam dragog s kojim uzivam provoditi vrijeme i dobro ga iskoristiti. Pocetkom naseg poznanstva bilo je to divno prijateljstvo, upotpunjeno raznim razgovorima. Dugo u noc sjedili smo pred ekranom i tipkali jedno drugom , izmjenjivali iskustva i razmisljanja o raznim stvarima. Prolazilo je vrijeme, razgovori su postajali sve pikantniji , prozeti zeljama, slobodnom mastom o svemu sto nas je zanimalo.
Cesto sam zamisljala kako bi bilo lezati kraj njega..osjetiti njegove ruke na meni, slobodno da se secu a prsti postanu nemirni..znatizeljni po mom tijelu.. Jos me vise to zanimalo jer je i on o tome razmisljao.. Postajalo je sve teze jer, shvacala sam da ga gledam na jedan drugaciji nacin, ne zelim ga samo kao prijatelja. Proslo je vrijeme , i postalo je stvarnost, nije mi vise samo prijatelj, zajedno smo.
Jos i danas se sjecam kako mu je srce lupalo kad me prvi puta poljubio, spojio usne s mojima i njezno ali sigurnim rukama privukao k sebi u zagrljaj, Prepustila sam mu se i topila se u tom zagrljaju kiss

. Od tog dana , postao je moje utociste, moj zaklon od sveg loseg, od tuge , ali i uzrok moje srece kiss

.
Mozda da se sad ipak vratim na ideju ovog posta. Dodiri, poljupci..zagrljaji.. Naravno , uzivam u nasim setnjama, gledanju tv-a, i svim ostalim dnevnim radnjama..ali ne smijem zaboraviti onu vaznu komponentu tog svega. Ljudi moji, znate li kako je kad lezite na kaucu doma, sami pred tv-om, gledate nesto ali uopce ne vidite sto se prikazuje, jer jedino na sto mislite su one samo vase mastarije koje ste prosli vec..ili mozda samo prizeljkujete ih iskusiti . Mislite na vaseg partnera,kako biste sve dali samo da je u tom trenutku kraj vas, jer tako zudite za njegovim dodirom . Zamisljate njegovu ruku na vasem tijelu, tople usne istrazuju vase tijelo, saraju ispod odjece, smeta mu majica koju nosite, trazi golu kozu da osjeti , onaj dodir mekoce, usnama se zavlaci ispod deke istrazuje kao tragac, sve dublje nestajete u mislima, osjecajima , postaje stvarnost. U tim trenucima posegnem za mobitelom i saljem dragom poruku, opisujuci mu sve sto zelim , dijelim sve svoje skrivene misli i mastu s njim, uzivam u toj slobodi koju samo s njim ostvarujem.
Puno puta , cula sam kako ljudi opisuju odnose u vezi , kao nesto nuzno potrebno za opstanak veze, jer to je ono sto se ocekuje, Takvim hladnim opisom , dozivim to kao nesto mehanicki odradjeno, bez imalo uzitka i ljepote u tome svemu. Slazem se da je to potreba , ali u drugom smislu potreba. Potrebno je osjetiti partnera , jer zudite za njegovim dodirom, jer zudite za njim, jer time vas dvoje postajete jedno. Kad nekog volim, tada volim i svaki dijelic njegovog tijela jer time to postaje moje, kao sto ja postajem njegova. Slazete li se s time, ili imate i svoju viziju o tome ?

- 15:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 04.01.2008.

KOMUNIKACIJA

Dragi moji, sve vas vise posjecuje moj blog, naravno i ja vase i uzivam u tome, stjecem neka nova iskustva, citam zanimljive postove, shvacam neke stvari , ili se samo nasmijem na cesto jako zanimljive postove kao i komentare. Sve ovo znaci da vam se svima zahvaljujem na posjeti, drago mi je da se siri taj krug blogera.
Neke od ovih stvari pokupila sam na vasim blogovima, mozda netko i prepozna koji dio pa eto nadam se da sam dobro to prepricala. Svaki dan mobitel je uz mene, cesto mi dolaze poruke, rijetko zazvoni duza melodijica koja bi oznacila da me netko zove, a kucni da ne spominjem. Eh sad, da ne biste pomislili da to znaci da samo drugi moraju mene zvati, ja isto tako otipkam sms a ne zovem , upotrijebim neki od virtualnih znakova za osmijeh ili mozda ljutnju , i jednostavnim radnjama to posaljem. Navecer palim kompjuter , posjecujem razne blogove, msn, e-mail itd itd..i tako komuniciram s ljudima. Pocela sam shvacati da tokom sve te moje komunikacije, nema onog verbalnog dijela, zaboravim kako zvuci glas odredjenih osoba, a sve o njima znam, kako su proveli dan, gdje su bili i sto su radili. Zvoni mi mobitel, pise primljena je 1 poruka, i ugledam ime svog dragog na zaslonu, procitam tih par rijeci i odgovaram na to. Zvuci jednostavno,ali zbog te jednostavnosti gubi se ono bitno, gube se glasovi, sve prepustamo vlastitoj interpretaciji koja cesto zna biti pogresna. Izrazavamo svoju srecu i smijeh obicnim znakom :) , ali od nas ni glasa. Gdje smo mi u svemu tome ? Jesmo li se pretvorili u slova, rijeci, recenice, tocke, zagrade, zareze i masu ostalih pomagala koja zamjenjuju nas glas ?!

- 21:58 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.01.2008.

Prijateljstvo, poznanstvo..

svaki dan cujem izraz '' frend / ica '' , i kad bolje razmislim sto to znaci ? Prijatelj / ica , ili poznanik ili netko koga cesto vidjamo, s kim samo komuniciramo sms porukama ili netko na koga mozemo racunati uvijek i u svakoj situaciji ?
Jednom mi je netko rekao '' prijatelj je samo jedan, sve ostalo su samo poznanici '' , i u to sam se i sama uvjerila. Mislim da u zivotu je najveci dobitak ako upoznamo tu osobu , koja ce nam biti pravi prijatelj, s kim se nemoramo svakodnevno cuti, vidjati se svaki drugi dan na kavi, pricati bajke s njim /njom , ali znamo da je tu za nas u svako doba dana i noci i kad nam zatreba. Dovoljno je nazvati i sve se zna. Naravno to je sve za idealne uvjete, koji ne znam mogu li se ostvariti.
Dugi niz godina, intezivnog druzenja s odredjenom osobom, propadne u samo jednoj sitnici.

Jeste li vi nasli svog pravog prijatelja, ili vas je i ta osoba iznevjerila