Mary Shelley, prava začetnica znanstvene fantastike i horor priča, slijedi neveselu sudbinu svoje majke Mary Wollstonecraft.
''Obrane prava žena'' u povijesti književnosti nema ni za lijek, ipak je to prvi feministički manifest, a ne priča za laku noć (''Biblija'' ili slična važnija trivijalnost). 1792. bila je središnja godina prosvjetiteljstva, ali su se te ideje opet odnosile samo na muškarce. Prava čovjeka i građanina još uvijek nisu bila i prava žena.
Jean-Jacques Rousseau, slobodni mislilac spomenut toliko puta za vrijeme sociologije i povijesti ''okomio se na sve društvene nejednakosti''. Sve, osim jedne.
''Žena i muž stvoreni su jedno za drugo, nu njihova uzajamna ovisnost nije jednaka. Mužkarci ovise o ženah svojimi željami; žene ovise o mužkarcih svojimi željami i potrebami. Mi bismo mogli laglje bez njih živiti, nego li one bez nas. S toga sav uzgoj žena ima biti prama mužkarcem. Njim se umiliti, njim biti koristnimi, steći njihovu ljubav i štovanje, sticati, uzgajat ih za mlada, njegovat ih kad odrastu, svjetovat ih, tješit (...)''
(Sjetite s eovoga idući put kad poželite zvučati pametno i citirati idiota)
Edgar Allan Poe ukrao je titulu koja pripada Mary, i koja se spominje u kontekstu žene romantičarskog pjesnika Percyja Shelleyja. Nema ni svoju stranicu u čitanci, kao da remek-djelo ''Frankenstein'' nikad nije ni napisano. Tako da mi ne možeš govoriti da je Edgar to i to, kad je to jednostavno laž i podvala.
Francuska revolucija bila je okidačica feminizma u 18. st, na povijesti učimo o Robespierreu i još nekoj dvojici koja na kraju budu ubijena, ali glavno da su spomenuta imenom i prezimenom.
U Fanukovoj apsurdnoj knjizi ''Sociologija'' feministička je perspektiva (u obliku dulje fusnote, za one koje žele znati više) pogrešna i zastarjela; a kod podjele poslova imamo liječnika, upravitelja, laboranta- a zatim TAJNICU, BOLNIČARKU, ČISTAČICU.
Gdje smo učile o rodu?
Zaista, gdje? Gdje, kad svaki put u školi čujem da curice idu u parfumerije, a dečkići na ćevape? Gdje, kad osoba koja sjedi za katedrom misli da sam trknuta kad kažem da se nešto ne može odnositi na oba spola, kad spolova ima više? Gdje, kad čitamo po ulogama podijeljenim po rodu imena lika iz knjige?
''Odgojena je da bude muškarčeva igračka, njegova zvečka i pjesma u njegovim ušima kad god se, otpuštajući razum, želi zabaviti''
Ovo je napisano 1792. godine. Što se otad promijenilo, osim što imamo pravo glasa i pravo na obrazovanje?
Reklame, filmovi, knjige... živimo u 18. stoljeću!
I reci mi da nećeš odustati jer je to lakše, da nećeš prešutjeti i pomisliti kako više nemaš snage ili volje. Reci mi da ćeš se pobuniti, odgovoriti, reagirati na svako nametanje roda, makar i po 239573 put. I neće nas spriječiti nikakvo kolutanje očima, uzdasi ''opet ti o tome'', ismijavanja. Frustrurajuće je, ponekad teško, ali jebiga.
Imamo obavezu prema divnim osobama koje su se borile za naša prava. Što bismo im danas rekle? Kako je došlo do ovoga? Hvala ti na pravu glasa, ali meni se više ne da?
Kako smo došle do ovoga?!
