Danas je poseban dan. Obilježava se 40 godina od nemira ispred Stonewall Inna, poznatog okupljališta LGBTIQ (lezbijske, gej, transeksualne, interseksualne i queer) zajednice u New York Cityju.
Do 28.6.1969. šutke se prelazilo preko poražavajuće činjenice da gej par nije mogao legalno naručiti piće ili plesati licem u lice u baru, a kamoli javno pokazivati svoju ljubav.
Transvestitkinje/i su bile dno dna čak i za lezbijke i gejeve, koje ih nisu prihvaćale. Ismijavanja, zlostavljanja, zatvaranja samo zato što nisu ''u odjeći propisanoj prirodom'' konačno su došla do vrhunca u noći 27. na 28.6.1969. u Stonewall Innu u Greenwich Villageu, baru u kojem su često vršene policijske racije (navodno zbog ilegalnog točenja alkohola, a zapravo zbog ugnjetavanja, između ostalih, transvestita i butch lezbijki). Otpor su nosile osobe sa samog ruba društva- butch lezbijke, drag queens i kingovi, a potporu su kasnije pružile i njujorške feministice i antiratne grupe (+ekstremna ljevica), pretvarajući tako otpor u sedmodnevne demonstracije.
Od tog se dana diljem svijeta održavaju Povorke Ponosa (najčešće u lipnju ili srpnju), budući da je Stonewall postao sinonim za početak borbe za prava LGBTIQ osoba.
Usred policijskih barikadi, okupljene su osobe pjevale:
We are the Stonewall girls
We wear our hair in curls
We wear no underwear
We show our pubic hair...
We wear our dungarees
Above our nelly knees!'
Cijeli svijet duguje zahvalu ljudima koji su te večeri ustali protiv ugnjetavanja, vrijeđanja i represije- ono je bila odskočna daska za izgradnju novog društva različitosti i ljepote.
Koliko je posla obavljeno, koliko još posla ostaje!
Hvala vam što sam ponosna.
