Priče s ruba

ponedjeljak, 11.02.2013.

Na svoju odgovornost



- Uh, koje mlijeko sad kupiti?, upitala sam se glasno, tek ušavši u malu kvartovsku pekaru. Prodavačica je nešto promrmljala. Začudila sam se, jer njoj se ionako nisam obraćala, razgledavala sam police s mlijekom: trajno, od pola litre, od litru, dukatovo, nedukatovo, nijedno mi se nije sviđalo. Dohvatila sam ipak jedno, malo, najmanje, možda misleći kako u malo mlijeka ne može biti puno otrova: čokoladno u tetrapaku, dva decilitra.

- Ionako pijete mlijeko na svoju odgovornost, ohrabrila se prodavačica. Ili - obezobrazila. - Na svoju odgovornost? ponovila sam. - Pa zar ne plaćamo neke institucije i ljude koji pregledavaju proizvode prije upućivanja u trgovine, zar ne plaćamo tuđu odgovornost i znanje za ono što sami ne možemo učiniti? Ništa nije rekla, možda se samo namrštila.

I ja sam se mrštila. Uzela sam mali kruh, malo čokoladno mlijeko i malo ljutnje koja me je već preplavljivala, sve zajedno uredno platila i izašla u ledeno jutro.

I sad, evo, pijem kavu s mlijekom. Čokoladnim. Nekako se ne usudim nijedno drugo uliti u šalicu. Točnije, niti nemam drugog mlijeka kod kuće, sve sam prolila, bacila tetrapakove, oprala ruke i odlučila dovesti kravu u radnu sobu u kojoj ovo pišem. Na treći kat. Možda bi se kravama moglo vjerovati.

Ili je i to, poput svega ostalog, dio življenja "na svoju odgovornost"?
- 10:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #