Priče s ruba

Da nazoveš

Da se javiš telefonom,
željela sam, ništa više.

Reskim zvukom zrak da pukne
kao kad se bolno para šav na nekoj staroj rani.

Da se javiš. Da te slušam.
Tvojim glasom da se hrani
tijelo gladno mrve duha.

Da nazoveš, željela sam.
Usne da ti budu tijesto
što narasta u kruh moj.

Ali opet netko drugi
pogrešan je zvao broj.

(Iz zbirke Staklareva kći)