|
sklopljenim okom te gledam otvorit ga ne želim bojim se bijega vjetra u leđima na krilima valova u raspršivanju snova ogoljele breze u zimskom kaputu dok oči mi poji željne sunca |
|
dok miluješ me nježnošću stihova osjećam tvoje prste i obline tijela kako uranjaju u moj svijet a ti ratnica riječi što lomiš vjetrove nestaješ poput duha tek jutarnja kava te na tren ponekad dohvati na rastanku putova tamo gdje kamenčić bježi od kamenčića ako gledaš me kao trofej, virtualni zarez među planetarni prepuštam te boji sepije beživotnih fotografija i tada nestaju moji stihovi ustvari iluzija inspiracije cirkus u stvarnosti šaran bojama života filozofija privida istine ili istina u prividu |
|
Sjednem moj stari pony i pustim misli da lutaju. |