gledam se u šarenilu tvojih očiju imaš me poput djeteta na dlanu priznajem slabosti šutim poput freske |
iz daljine te virkam kad dodiri izgubiše miris suze ishlapile jarboli popucali pod horoskopom istine tek sunce te zove u iskorak ispred mjeseca najžešće zime |
donesite mi riječi svih onih koje nisam slušao donesite mi igre snova one, koja me je voljela da san nikada ne prestane kao u snu i ništa zauzvrat dobila donesite mi poglede koje izgubih, u prenapučenim ulicama magle života note one koja je mislila na mene, stotinu suza ljubavi neke, nerođene i onda mi recite da nisam drugačiji |
Postojanje kratko, dane odbrojavamo da značenje imale bi mijene na granici nepoznatog. Strepnje, duge traganje, beskrajno izgubljeno obilje nestaje s nama. Toliki trud, osvajanja, zavođenja uma vlastitog, obmane drugog, posuditi, poslužiti “Ljubav!!!”, tek da produžimo sebe čarima trajanja. Rado rado pričamo, mnogo ,mnogo pričamo, veličanja “Ljubav”, ”Ljubav” i uvijek bih tražio tebe moja draga bez jauka za pronađenim sobom. |
znam da tamo iza zida zavjese prošlosti sigurno pleteš nove planove onako šarajući bojama čekaš klik promjena i sreću ako postoji |