Dragi ljudi, ja sam Galvanizator.

Meni se čini da uz sve znanje koje posjedujemo nedostaje nešto važno, nešto što osjećamo, ali ne možemo ili ne želimo primijeniti. Na pisanje ovog bloga ponukao mi niz razgovora s prijateljima, poznanicima i s drugim ljudima prisutnim u mojoj svakodnevnoj stvarnosti. Govorim o „svojoj stvarnosti“, a to je ono što se meni čini da uistinu je. To je ono što opažam i o čemu mogu razmišljati i donositi svoj sud.

Na primjer, opazio sam da se svakim danom osobe oko mene mijenjaju. Ne samo da se mijenjaju u smislu fizičke pojave, već mijenjaju i način na koji oni utječu na mene i moju stvarnost. Opazio sam i da je okolina uvijek drugačija nego što je bila prije. Što se promijenilo, ja, moj opažaj ili okolina. I što je tu važnije? Je li stvarno moj prijatelj promijenio svoje mišljenje ili ga ja možda drugačije percipiram (rekli bi gledam na stvari). Možda ga isto percipiram ali drugačije vrednujem, ili su to dvije riječi za isti pojam.

Pokušavam shvatiti što su prije mene o tome rekli. Jedini način da to utvrdim je da se „vratim u prošlost“ i vrijeme (prostor) koji više ne postoji. Da, prošlost ne može postojati, ali „pojave“ u prošlosti su dio stvarnosti (svakog trenutka sadašnjosti). Cilj nije saznati što je bilo prije „kokoš ili jaje“ i osobno mislim da čovjeku, kao biću, nije „dano“ to znanje, želim s vama dokučiti kako to da su „kokoš i jaje“ dio naših života i pokušati razumjeti što to za nas znači. Da, prošlost ne postoji ali i kokoši i jaja postoje.

Ako prošlost ne postoji onda se ne mogu niti „vratiti“ u nešto što ne postoji. Ono što je „sada“ to je „tu“, ono što je „bilo“ toga nema „tu“. Pitam se „idem li ja negdje“, i ako idem hoću li baš tamo doći. Mogu li doći „negdje“ ili sam uvijek „tu“. Ako sam uvijek „tu“ onda ja nigdje ne „idem“. Ustvari, jesam li ja uvijek „tu“ dok idem „negdje“ i, ako je to točno, je li „negdje“ ustvari „tu“? Vi koji sad ovo čitate može reći isto kao i ja „nemam pojma“, ali nešto mi govori da je i pojam o „nemam pojma“ ipak shvaćanje. Svakako, svi o nečemu imamo pojma, svi nešto znamo. Pitanje je što je to?

Naravno, svi se mi pitamo "stalno i iznova" „zašto“ i uvijek odgovorimo sa „zato“. I čini mi se da to „zato“ nije kod svih isto, to je nekakav smisao „nas“. Na isto "zašto" svako ima svoje "zato". Zaključio sam da je moje „zato“ samo moje i moje „zašto“ samo moje. Isto tako „tu“ je gdje sam ja, a „negdje“ je svuda pa i „tu“ ovisno gdje je „tu“ – gdje sam „ja“. Hoću reći isto kao i Einstein: "sve je to ljudi moji relativno".

I stvarno, kako ja to vidim, je zaista tako kako ja to vidim. Shvaćam da bi sve bilo i dalje relativno bez obzira postojim li ja ili ne. Da se nisam rodio ne bih to ni znao. Ali, kako sam se ipak rodio, vi koji me nikad niste upoznali, sada znate da postojim. Očigledno je da se ta "relativnost“ nakon mog rođenja promijenila za taj dio kojeg zovemo „ja“. To je ono što daje svrhu postojanju, sudjelujem i nisam nevažan. Bez mene bi i dalje sve bilo relativno ali ne bi bilo "isto". Ja sam sada „tu“. Evo javno objavljujem da postojim. I ne samo to, nego imam i ime, imam i veliku obitelj, imam svoj dom i domovinu, imam i dobre prijatelje i protivnike, imam i svoju imovinu i dobro plaćeni posao – netko bi rekao „čovječe što ti fali“?.

Taj netko bi bio u krivu, jer kad bi bilo tako, onda ne bih pisao ovaj blog, a čim sam ga počeo pisati znači da nešto nedostaje. Štoviše kad mi ne bi "nešto nedostajalo" ne bih se uopće micao, bio bih bio samo „točka u prostoru i vremenu“. I osobno mislim, da će mi dok god postojim, „nešto nedostajati" – ja sam čovjek nisam samo točka.

Ljudi polemiziraju između pojmova „sve i ništa“ pokušavajući imati svoje „zato“, svatko na svoj način. Ja ću „zato“ pokušati prezentirati na svoj način, a znam da je ono što prezentiram i dalje relativno – ovisno tko o tome „sudi“. Dakle, dragi ljudi, pokušat ću ponuditi „zato“ na pitanje "zašto". Odakle meni i vama pravo da kažemo zato? Pa zato jer smo tu da imamo zato i zato jer su ljudi tu zato.

Najčešće pojave u obliku informacija iz prošlosti koje možemo naći su "zašto" - "zato" . Ima ih u dostupnoj literaturi, u onom obliku u kojem „zato“ već postoji kao odgovor na pitanje „zašto“. Ima li boljeg mjesta za pronaći sva ta „zato“ nego u informaciji?

Znanost je čak i definirana – evo kako (primjer s Wikipedije):

Znanost (grč. Episteme – razumijevanje, spoznanje, studija; lat. Scientia; eng. I fr. Science; njem. Wissenschaft) je organizirani sustav sveukupnog ljudskog znanja stečenog opažanjem procesa i pojava u prirodi i društvu, a obrađenog racionalnim, znanstveno prihvatljivim metodama. Znanost je objektivno, sistematizirano i argumentirano znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima. Stečeno je i provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim pokusom i pravilnim razmišljanjem. Također, znanost nije samo skup znanja, već i način razmišljanja i gledanja stvarnosti. Taj se pogled temelji na razumu, logici, kritici, sumnji te objektivnom, slobodnom i samostalnom razmišljanju. Znanost je također objektivna, sustavna, logična, precizna i provjerljiva metoda prikupljanja, opisivanja, klasificiranja, definiranja, mjerenja, eksperimentiranja, uopćavanja, objašnjavanja i vrednovanja iskustvenih činjenica.

Kratko i jasno, zar ne ;). Mene ova definicija podsjeća na onu popularnu igru „pronađi deset grešaka na ovoj slici“. Hoću reći, da biste iz ove definicije s wikipedije stvarno razumjeli što je to znanost, skoro da je potrebno biti „vrhunski znanstvenik“.

Za kraj ovog prvog posta pokušati pojednostaviti definiciju na svoj način : Znanost je sažeti skup svih čovjekovih "zato" kao odgovora na pitanje „zašto“. Drugo je pitanje "kako".

I vjerujte, kad me moj 10-godišnji sin nakon četiri godine školovanja pitao što je to znanost, vrlo je dobro razumio kad sam mu odgovorio – „to je kad ljudi traže odgovor zašto je nešto tako kako se čini da je“. To je bio njegov stvarni početak razumijevanja sebe i svoje svrhe u životu.

Svi smo mi znanstvenici bez obzira što radimo i čime se bavimo. Isto tako svi smo mi suci jer je naše uvjerenje naš sud. Svi smo mi i stvaratelji jer djelujemo sukladno svom sudu - bez obzira što to nije lako i utječe na nas same u najvećoj mjeri. Slobodna volja se očituje samo u jednoj stvari, našem izboru koji se temelji na našem sudu, a koji se temelji na našoj percepciji.

Dakle svatko od nas je "pozvan da sudjeluje i u stvarnosti sudjeluje" u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj trodiobi moći, zar ne? Samo, kao što vidimo postoje značajne anomalije, zašto?

Ja imam svoj zato , a Vi?
Oznake: misao, svijest