zanzarela

29.11.2007., četvrtak

razocarenje..intuicija..gluma..

i opet sam zanemarila onaj svoj prvi flash kad nekog upoznam i razocarala se....a nikad me dosad nije prevarilo...samo treba slusat sebe...ali ko mi je kriv...imala sam dobar predosjecaj i ukljucila mozak...u krivo vrijeme:)

zasto su ljudi toliko bahati...puni sebe...zasto lazu okolinu i prikazuju se u nekakvom iskrivljenom svjetlu...zasto teze tome da budu prihvaceni od svih..zasto koriste tudji jad i nemoc da bi sebe istakli kao pozitivnu osobu...a to nisu....

ovaj moj ajmo rec sad vec bivsi prijatelj, mada nakon saznanja kakav je u biti ne mogu ga ni nazivat prijateljem imao je sve osobine meni idealne osobe...bio je covjek kojeg sam dozivljavala kao napokon nekog s kim mogu o svemu na moj nacin....iako je prvi dojam bio bjezi zanzarela to je samo jedan od mnogih laznjaka u ovom gradu....nakon par godina u sasvim bezazlenom postupku s njegove strane shvatim da tu od ljudskosti, postenja, povjerenja, prijateljstva nema nista...i razocaram se....

i sto je zanimljivo imam neodoljivu potrebu da mu to i recem....jer ja ne volim glumit...nije da ne znam....oooo odglumim ja ponekad kad meni odgovara...ali prijateljstvo ne znam odglumit...skupljam vec par dana misli na jednu hrpicu i pokusavam to sve uobliciti...i sasuti mu u facu....

ja ne znam zasto je problem biti svoj????


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.